DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Korelacionom analizom utvrđeni su ovi linearni korelacioni koeficijenti: 1975. 1976. Repaš B—66 r = 0,70 r = 0.09 Repaš B—125 r = 0.95 r = 0.78 2dala B—78 r = 0.49 r = —0.11 Iz rezultata se vidi da je stupanj veze za vrijeme visokog vodostaja Drave visok, dok je za vrijeme niskog vodostaja dosta visok samo za stanicu Repaš B—125 (najbliže rijeci Dravi) dok za ostale stanice ne postoji. Uvidom u grafikone vodostaja i razina podzemnih voda primjećuje se ovisnost razina podzemnih voda i za stanicu Repaš B—66 dok za Zdalu ne posjedujemo podatke za čitavu godinu (nedostaje niz I — V mjesec) 1976., a iz onih koje posjedujemo ne vidi se ovisnost razina podzemnih voda o dravskom vodostaju. Dubina razina podzemnih voda u mjesecu kolovozu iznosi za stanicu Repaš B—125 za visokog vodosatja Drave, 1975. godine — 3,30 m dok za niskog 1976. godine — 5,19 m. Korijenje šumskog drveća šume Repaš nalazi se za vrijeme visokih voda Drave u daleko boljem položaju nego li u godinama niskog vodostaja. Dakako da uspjeh šumske vegetacije ovisi i o koliični oborina tijekom vegetacijskog razdoblja. Značajno je da se visoki vodostaj rijeke Drave pojavljuju u vrijeme vegetacijskog razdoblja što je vrlo povoljno za uspijevanje nizinskih šuma koje ovise o dodatnoj opskrbi podzemnom vodom. 1.3. Šumski ekosistemi U području Repaša nije do danas obavljeno kartiranje šumske vegetacije, pa se ne zna stvaran sastav šumskih zajednica. Našim uvidom u ovu šumu utvrdili smo grubo da se ona pretežno sastoji od šume hrasta lužnjaka s običnim grabom (Carpino betuli-Querceium roboris typicum). U Repašu je, nadalje registrirana šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio- Fraxinetum angustifoliae typicum) kao i poplavna šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem (Genisto elateae-Quercetum roboris subass. caricetosum remotao). Stabilnost nizinskih šumskih ekosistema ovisi prvenstveno o vodi kao direktnom ekološkom faktoru. U razmatranju postojanosti ovih šuma najbolje je obaviti analizu ekološke konstitucije pojedinih vrsta drveća. Ekološk a konstitucij a produkt je uzajamnog djelovanja morfološke i fiziološke konstitucije jedne vrste te stanišnih uvjeta kao i konkurencije ostalih biljnih vrsta. Morfološka konstitucija obuhvaća biološka svojstva vrste, a fiziološka konstitucija njene ekološke zahtjeve. Vrhunski i najpostojaniji ekosistem naših nizinskih i, dakako podravskih šuma, je spomenuta šuma hrasta lužnjaka i običnog graba koja uspijeva na mikrouzvisinama. Uzajamno prožimanje staništa i životne zajednice razvilo se u toj šumi do savršenstva. Edifikatori toga ekosistema — hrast lužnjak |