DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 5 <-- 5 --> PDF |
UDK (860.6:801.314).001 Sum. list CIX (1985) 411 NAZIVI KR Š I KRAS U HRVATSKOJ ZNANOSTI Hatimir KALMETA SAŽETAK. Danas u hrvatskoj znanosti imamo tri mogućnosti značenjske uporabe naziva »krš« i »kras«. (a) Nazivi su »krš« i »kras«, svaki za sebe, jednoznačni. »Krš« je naziv za morfološko-pedološko-vegetacijski pojam. Naziv je za visoke i strme stijene i hridine, za stjenovito kamenite goleti ili pustoši, za stijenjak i kamenjar. Pri tom uopće nije bitno na kakvoj se petrografskoj podlozi (matičnom supstratu) istaknuto površje razvilo. »Kras« je. naziv za kemijsko er ozij ski (korozijski) ili kraškoerozijski pojam. Naziv je za vapnenjačko-dolomitski prostor na kojem korozija, uz sudjelovanje mehaničke erozije, stvara kraške pojave i kraške oblike geomorfološke i hidrološke naravi. Za razliku od krša, kras (kraško površje) može biti pokriven, zelen ili šumovit i nepokriven ili ogoljen. Takva je značenjska uporaba naziva »krš« i »kras« u hrvatskoj znanstveno-siručnoj literaturi najstarija, otprilike je stara 100 godina. (b) Nazivi su »krš« i »kras« istoznačni (sinonimi su), a to znači da se oba naziva mogu upotrebljavati za morfološko-pedološko- vegetacijski pojam i za kemijskoerozijski (korozijski) ili krško-i kraškoerozijski pojam. Takvu značenjska uporabu za oba naziva nalazimo u djelima naših jezikoslovaca, a manje u radovima znanstvenika- stručnjaka. (c) Naziv je »krš« višeznačan (homonim je) s dva smisla — »krš u širem smislu« i »krš u užem smislu«. Prvi je od njih naziv za morfološko-pedološko-vegetacijski pojam, a drugi — za korozijski pojam. Područje krša »u užem smislu« može biti pokriveno, zeleno ili šumovito i nepokriveno ili ogoljelo. Takvu uporabu naziva »krš« u SR Hrvatskoj upotrebljava većina znastvenika-slručnjaka. Koji od triju istaknutih načina značenjske uporabe naziva »krš« i »kras« najviše odgovara jednome od temeljnih zahtjeva koji se. postavljaju u tvorbi znanstvenih naziva, jedan pojam — jedna riječ (jedan naziv)? Na takvo ćemo pitanje pokušati odgovoriti. 1. Većina znanstvenika-stručnjaka u SR Hrvatskoj za korozijski pojam upotrebljava višečlani naziv krš u užem smislu. Takvo je gledište skupina geografa, geologa i jezikoslovaca pokušala i »službeno« potvrditi / osnažiti na * Dr Ratimir Kalmeta, sveuč. profesor u m. Rijeka, ul. Drage Zervea br. 13/11. 411 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 6 <-- 6 --> PDF |
svome sastanku održanom dne 26. II. 1957. godine u prostorijama JAZU u Zagrebu. Nazočan je bio i jezikoslovac P. Rogić koji je tom prigodom održao predavanje o uporabi naziva krš i kras. Svoje glavne misli i zaključke iznio je u svome članku Kras (kras) krš — karst, objavljen u Jeziku, Zagreb, br. 4/1956—1957, str. 97 — 103. Vjerujemo da je njegovo gledište istodobno i zrcalište raspoloženja prema tome pitanju i onih znanstvenika koji su bili na tom sastanku. P. Rogić ističe kako je Područje Krasa ili Krša u našoj državi golemo. Riječ su kras u Hrvatskoj — piše Rogić — češće upotrebljavali do kraja 19. i u početku 20. stoljeća. Otad su još počeli potiskivati riječju krš. Takva mu je riječ po svome postojanju iskonski naša, ona živi punim životom u narodu i u početku 20. stoljeća. Otad su je počeli postiskivati riječju krš. Takva mu je nom svom značenju bolje odgovora naučnom pojmu s obzirom na genezu pojave, koju kao termin označava. Naposljetku, u svome članku ističe da takav termin posljednjih godina ulazi u upotrebu i kod srpskih stručnjaka (kurziv pod 13, 102). Rogićevu gledištu blisko je i objašnjenje M. Bjelovitića (1, 65) po kojem bismo riječ krš za korozijski pojam trebali upotrebljavati stoga što je to narodna riječ Hrvata i Srba, koji žive na 90°/o prostora dinarskog krša i što je kras slovenačka riječ. Mnogi su stručnjaci u Hrvatskoj i prije njega tako mislili. Kakvo značenje riječima / nazivima krš i kras nalazimo u enciklopedijama JLZ-a u Zagrebu? Da bismo na takvo pitanje mogli odgovoriti morali smo proučiti štivo pod natuknicom krš (...) i to u Općoj enciklopediji — OE, 4/1978, Šumarskoj enciklopediji — SE, 2/1963, Poljoprivrednoj enciklopediji — PPE, 2/1970, Pomorskoj enciklopediji — PE, 4/1978. i Enciklopediji Jugoslavije — EJ, II. izdanje. Samo jedan naziv — krš nalazimo kao natuknicu u PE, dva su naziva — krš i kras u natuknici u OE, a po četiri su naziva — krš (kras, kras, karst) u natuknicima u SE i PPE. Naziv je Krš u širem smislu kamena površ ili vrlet u OE i PE, a takav je krš — čitamo u PPE — razvijen i na drugim petrografskim supstratima, a ne samo na vapnenjačko-dolomitskim stijenama. PPE nas poučava da se u poljoprivredi pod riječju krš redovite razumijeva krš u širem smislu, ali dopušteno nam je da češće posegnemo i za izričajima kraško područje ili područje krša. U OE, PE, SE i PPE pod kršem (u užem smislu) razumijeva se poseban reljef s posebnom, pretežno podzemnom cirkulacijom vode. U PE čitamo da je prvotni naziv krš za pojam vrleti ili kamene pustoši po svome značenju uži od pojma krša u nauci, a to — drugim riječima znači — uži od naziva krš u užem smislu. Za OE i PE vapnenac se kao stijena otapa, za PPE se otapa samo mineral kalcit, a za SE se karbonati tope (dakle, ne topi se stijena!). Krš se u OE i PPE dijeli na krš u širem smislu i krš u užem smislu; v. pod SAŽETAK — (c)! PE nas, kao i P. Rogić, pokušava uvjeriti u to da naziv krš kao korozijski pojam sve više ulazi u srpski znanstveni jezik (napisano godine 1978). U tri su enciklopedije ispisane formule za kalcijev bikarbonat, ali svaka od njih ima svoju zasebnu formulu: u OE — (CaHCOg), u PE — Ca(HCO.) i u PPE — Ca(HCO:!)2. Pisci gotovo svih naših rječnika (i onih dvojezičnih), uglavnom upotrebljavaju riječi/nazive krš i kras kao istoznačnice (sinonime); v. SAŽETAK — (b)! U takve rječnike ubrajamo i one B. Klaića (Rječnik stranih riječi. . .) i V. Dapca (Tehnički rječnik . . .). Riječ je krš višeznačnica (homonim) pa je stoga dobro dati pregled njezinih značenja kakva nalazimo u Rječniku MH/ 412 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 7 <-- 7 --> PDF |
MS (Zagreb — Novi Sad): 1. visoka, strma stijena, hrid(ina); kamena golet. 2. geol. = kras. 3. lomljava, tresak, treska. 4. ostaci, komade, parčad onogašto je skršeno, razbijeno, srušeno. 5. hrpa, gomila čega, složeno jedno na drugo bez nekog reda. 6. veliki nered, zbrka, darmar. U osnovno-, srednjo- i visokoškolskim udžbenicima uglavnom se upotrebljava naziv krš s dva smisla; v. SAŽETAK — (c)! To bi bio sažeti prikaz stanja uporabe naziva krš s dva smisla (širim i užim), danas u hrvatskoj znanosti najraširenijima. Takvome se gledištu suprotstavlja uporaba naziva krš i kras u smislu značenju istaknuto u SAŽETKU pod (a). Idimo redom! 2. Kras je također hrvatska riječ, kao takva već poodavno pripada hrvatskome književonm leksiku. To više ne bi smjelo bi sporno. Kras je riječ čakavskog područja. Likovne riječi kars (karsz), kras ((krasz), kras i kras, metatezom nastao od lika karsz, nalazimo u rječnicima F. Vrančića (1595), I. Belostenca (1740), Rud. V. Veselica (1853), B. Suleka (1874), I. Filipovića 1887) i u rječnicima mnogih naših pisaca. Podrijetlo je riječi kras navodno u predlatinskoj riječi carcus (13, 100). To je samo jedna od pretpostavki o podrijetlu riječi kras. J. Schütz (Berlin, 1957) misli da je kras općeslavenska riječ s predslavenskom osnovom. Za slovensku vapnenjačku visočinu Kras postoji latinsko ime Carusavius, a u I. stoljeću — toponim Carusa dius mons, Vrančiću, Belostencu i Veselicu riječ kras/kars je naziv za grebenasto, oštro i šiljasto stjenovito — kamenito površje, a takvo i jest — morfološki gledajući — ogoljelo vapnenjačke-dolomitsko površje u Hrvatskoj. B, Šulek u svome Rječniku znanstvena nazivlja, I., od godine 1874, razlučuje dva naziva za dva različita prirodna pojma, a što je vrijedno istaknuti: krš — steiniger Boden i kras — dürrer Boden. S gledišta suvremenoga geografskog jezika ovaj posljednji naziv nije najbolji; nije samo kras suho tlo! Suleku ne bismo smjeli zamjeriti jer valja misliti na vrijeme u kojem je on živio i radio. I. Filipović je obradom riječi kras i kras u svome Rječniku (1887) otišao korak dalje od Suleka. To nas ne treba iznenaditi jer se Filipovićev Rječnik pojavio u vrijeme kad su korozijski nazivi kras, Karst (> karst) i carso (fenomena carsico ili fenomeno carsismo) već ušli u svjetsku znanstvenu literaturu. Filipović disciplinirano i znalački luči značenje ovih triju riječi: Karst = kras, Felsenberg = kršna gora, kamenjak, stjenjak i Gerolle = kršje. Kao što vidimo, imenice/nazivi krš i kras nisu istoznačnice ni Šuleke ni Filipoviću. Zašto da danas budu takve, a bez ikakvih i jezičnih i znanstvenih opravdanih razloga? Obje su riječi naše, svaka je od njih određena za poseban pojam. Naposljetku, za izbor korozijskog naziva uopće nam nije bitno koja je od takvih dviju riječi po svome postanju iskonskija (P. Rogić), Za takav postupak opstoje nekakva značajnija međunarodno usvojena znanstveno-jezična načela koja svi kulturni narodi poštuju. To ćemo pokazati na primjeru izbora korozijskog naziva kras. 3. Znanstvenici su u drugoj polovici XIX. stoljeća na slovenskoj visočini Kras (njem. Karst, tal. Carso) počeli proučavati proces kemijske erozije ili korozije. Za prostor na kojem se razvija takva vrsta erozije, kao i za pojave i oblike koje ona stvara, znanosti su bili potrebni novi, izvorni nazivi. I zbilo se ono što se u svjetskoj znanosti u sličnoj prilici zbiva: temeljni naziv kras dobiven je terminologijom toponima Kras, njem. Karst i tal. Carso. Na sličan su način nastali mnogi međusobno usvojeni znanstveni nazivi, primje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 8 <-- 8 --> PDF |
rice — andezit (< Ande), aragonit ( < Aragonija), jura ( < Jura), liparit (< Liparski otoci) i vogezii ( < Vogezi). Karst (> karst) je s obzirom na tadašnju raširenost njemačkog jezika postao međunarodnim znanstvenim nazivom. Hrvatski znanstvenici su se odupirali germanizaciji svoga nacionalnog znanstvenog nazivlja što se očituje i u tome da (. . .) svi odreda upotrebljavaju termin kras (. . .) kao oznaku onoga geografskog pojma što su ga u isto doba Nijemci počeli nazivati Karst, a Talijani carso (...) — (5, 12). U svezi i izborom termina kras za korozijski pojam slovenski akademik A. Melik piše (9, 42): Najprej so ga popisovali v slovenski primorski pokrajini med Tržaškim zalivom, Vipavsko dolino ter Brkini in Pivko. v tej pokrajini, ki ima od nekdaj ime Kras. Zato so jeli hidrografske in geomorfološke posebnosti našega Krasa kratkomalo imenovali kraške, tuđi če so jih kasneje našli u kakšni drugi deželi. In končno je postalo takšno označenje tako običajno in med znanstveniki tako prevladojoče, da so ga našli v srednji Franciji ali na Moravskem ali vnaši Hercegovini ali kjer koli. (. . .) Dakle, riječ krš u tvorbi naziva za korozijski pojam nema što tražiti, ona je svojim značenjem ostala ono što je i ranije bila, naziv za morfološko-pedološko-vegetacijski pojam! Da je to tako dokazuje nam i sljedeće zemljopisno štivo iz godine 1905 (10, 67): Sva je Dalmacija kraška zemlja (. . .). Gdje ima pješčenika i lapora, ondje izbijaju vrela i tlo je plodovito, inače je ponajviše kršno, sušno i pogodno samo za pašu.(. . .). Nazive kras i krš u takvom značenju upotrebljavali su mnogi hrvatski znanstvenici, kao na primjer P. Matković, V. Klaić, Đ. Pilar, J. Sloser (Schlosser). J. Wessely, J. Majnarić, M. Kišpatić, 2. Vukasović, E. Malbohan i E. Laszowski. Kako se ipak moglo dogoditi da se izvorni korozijski naziv (hrvatska riječ!) počeo potiiskivati korozijski neutralnom riječ krš, pridjev kraški? Neki su hrvatski znanstvenici na kraju XIX. i posebice u početku XX. stoljeća počeli riječ kras progoniti, dokazujući da je tuđica, nezgodna i izopačena riječ, skalupljena po tudinštini (po njem. riječi Karst !?) Stoga su odlučili zamijeniti je boljom, ljepšom, našom, narodnom i hercegovačkocrnogorskom riječi krš. Jedan naš vrsni znanstvenik u početku ovog stoljeća, da bi dokazao kako je krš narodna riječ i da je — prema tome — opravdana uporaba takvog naziva za korozijski pojam, ističe kako naš narod za fizički razvijenog mladića kaže kršni momak. Mnogi su naši znanstvenici dokazivali da takvo gledište nije dobro ni za naš jezik ni za našu znanost. Krš je za krasko obličje nezgodan naziv jer takvu riječ rabimo na jedan oblik kami (6, 341). Na osnovi svega toga nije nam teško zaključiti: uzrok značenjskoga razbijanja znanstvenojezičnog para naziva krš-kras valja iskati u zablud i o nehrvatstvu riječi kras. Takvu činjenicu, kad govorimo o uporabi naziva krš za korozijski pojam, ne bismo smjeli zaboraviti. Kad već govorimo o tome nužno je podvući da je Bjelovitićevo mišljenje o riječi kras kao isključivo slovenačkoj riječi — neusmjesno. Da bi protivnici uporabe »tuđice« kras nadomjestili njezin gubitak, izmislili su dva »smisla« naziva krš kao višeznačnice (homonima): krš u širem smislu i krš u užem smislu; v. SAŽETAK — (c)! Riječ će krš u našem narodu i ubuduće živjeti punim životom (P. Rogić), ali s napomenom da će naš narod na krš uvijek gledati kao na morfološkopcdološko- vegetacijski pojam, onako kako na nj gledaju mnogi naši knji 414 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 9 <-- 9 --> PDF |
ževnici. Evo za to primjera: ljuti krš, posjedali svi na krše (S. Matavulj); na kršu niču trave pošto nadođe proljeće ovjenčane glave (V. Nazor); krš ima svoju tajnu, misterijsku snagu (A. G. Matoš); izlaze iz krša zmije i zmijići (I. Brlić-Mažuranić); O te krši zub svoj zaman krši (I. M.); Tko vas hajeplode l´krši. ..? (vinom, žitom, svilom, I. M.); itd. Ali, Mažuranić i njegovi junaci (i naši narodi) uopće ne haju plode l´krši procesom otapanja minerala kalcita u stijeni vapnenjaku (»vapnencu«), što predočujemo formulom CaC03 + H20 + C02^Ca (HC03)2, ne haju plode l´krši pojavom kemijske rastrožbe vapnenjaka. U takvom slučaju riječ rastrožba, namjesto riječi otapanje (vapnenjaka ili »vapnenca«), upotrebljavaju M. Tajder (1959) i M. Malez (1984), ali opstoje i srodne riječi — rastrošak i rastrošnja (B. Šulek, 1874), trošenje (Broz-Iveković, 1901) i rastrošenje (V. Dabac, 1970). Od triju formula za kalcijev bikarbonat, ispisanih u tri istaknute enciklopedije JLZ-a, strukovno je stručno napisana samo ona u PPE. Da strukovno nije pravilno pisati da se stijena vapnenjak (»vapnenac«) otapa dokazuju nam PPE (kalcit se otapa) i SE (karbonati se tope). Kao što smo pokazali u procesu kemijske erozije (korozije) i kod pojave kemijske rastrožbe vapnenjaka ništa se ne krši, lomi, fizički razara, drobi ili mrvi. Prema tome, zna se gdje valja iskati genezu pojave (P. Rogić). Nigdje drugdje nego u procesu kemij ske erozije (korozije), a nikako ne u procesu mehaničke naravi (kršiti , lomiti), kako to misle P. Rogić i naši kršolozi. Ovo posljednje nas ne zanima. Kemijskoj eroziji (korziji) kao grani geomorfologije bio je potreban termin za takav proces, a takav smo u hrvatskoj i slovenskoj znanosti, kao i u znanostima mnogih naroda (Karst, karst i carso), dobili ´u trenutku otkrića znanstvenih korozijskih pojava i oblika na slovenskoj visočini Kras (u drugoj polovici XIX. stoljeća). Dakle, izvorni je korozijski termin kras (< slovenski Kras), istodobno — slovenska i hrvatska riječ. Imajući to u vidu mislimo da je nepotrebno u natuknicama naših enciklopedija ispisivati četiri naziva — krš (kras, kras, karst). Pravilnije bi bilo istaknuti samo jedan od njih, jer ovako napisane mogli bismo protumačiti kao istoznačnice, a to nisu. Znanstveno jezična objasnidba za tri preostala naziva mogla bi se dati u štivu (pod ´natuknicom). Stoga ne bismo smjeli pisati, ni »Kras ili Krš« (P. Rogić), ponajprije stoga što to nisu istoznačnice, a niti su toponimi. Kao takve ne nalazimo ih na suvremenim zemljovidima SR Hrvatske. Zašto ih onda pisati velikim slovom! Poštujemo Bjelovitićeva domoljubna čuvstva koja se očituju u njegovoj primjeni nekakvih nacionalno-prostorno-matematičkih metoda u tvorbi znanstvenih naziva. Međutim, što bi od međunarodnih znanstvenih naziva ostalo kad bi svi narodi primjenjivali takve metode! Danas svi težimo općoj znastvenoj integraciji, ako ne potpunoj (to je nemoguće postići), ali ipak takvoj u kojoj ćemo svi zajedno poštivati zajedničke nam znanstvenojezične tekovine. Bjelovitić nije znao da je kras i hrvatska riječ. Kad bi, recimo, kras bio isključivo slovenačka riječ, svi bismo je u Jugoslaviji kao znanstveni naziv morali prihvatiti. Naposljeku. makar u početku XX. stoljeća riječ krš kao korozijski pojam prodire u hrvatski znanstveni jezik, to ne znači da je izvorni korozijski naziv kras iz hrvatske znanstvene literature nestao. Naprotiv, njegova je uporaba u našoj znanosti kontinuirana, od njegova »rađanja « do danas. Tako, primjerice, na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, Predavanja iz geografije, imali su predavanja Kras (kraškipredjeli) i to zaključno do školske godine 1952—1953. U to vrijeme, kao |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 10 <-- 10 --> PDF |
i u vrijeme onih Rogićevih 50 godina, u najvećem broju udžbenika osnova zemljopisa (opće geografije) nailazimo na korozijski naziv kras (uz morfološko- pedološko-vegetacizski naziv krš). 4. Odgovaraju li podaci P. Rogića i PE o prodoru korozijskog naziva krš u srpsko znanstveno nazivlje stvarnom stanju! Ukratko, ne odgovaraju! Srpski geograf Jovan Cvijić, autor djela Karstphänomen, 1893, uveo je naziv karst (< Karst) u srpsku znanost kao tehnički termin. Takav je naziv postupno bio potiskivan nazivom krš. Međutim već tridesetih godina pojedini znanstvenici prihvaćaju izvorni naziv kras, kako to čini Stanojević (14, 621): Kras nije posvuda gol, ovdje ondje pokriven je šumom (Gorski kraj Hrvatske, Lika, Bosna (;). . .) K. Rajičić i R. M. Perović (1949) pišu (12, 53, 53, 69): Kraška polja, kraškim predelima, kraškim pojavama i Kraška jezera. Nekako od godine 1952. krš kao korozijski naziv sve više ustupa svoje mjesto izvornom nazivu kras, a što se očituje u ovakvim mislima akademika P. S. Jovanovića (7, 3): U našoj ranijoj literaturi izneta pojava se nazivala karstom ili Zcršem. Međutim, ispravnije je da se ona kod nas naziva svojini originalnim narodnim nazivom kras. Ovo tim pre što se krš kao specifičan termin ne može da upotrebi, jer se njima označava često kamenito zemljište uopšte, (. . .). Slično gledište imaju znanstvenici u SANU u Beogradu (11), a neki stručnjaci objavljuju posebne članke u kraškoj terminologiji, kako to čini D. Gavrilović (4). Školski primjer upotrebe naziva kras i pridjeva krševit (< krš) nalazimo u štivu M. Vasovića i Ž. Jovičića (15, 214): (...). ponegdje se tako reći od morske obale dižu strme i krševite planine, koje. odvajaju od mora još krševitije predele krasa! (...). Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja — GEOGRAFIJA (3, 291) za kras daje slijedeću definiciju: Kras, kompleks specifičnih oblika reljefa i hidroloških pojava u krečnjačkim terenima. Naposljetku, u zemljopisnoj obradi SR Srbije u EJ njezini suradnici isključivo upotrebljavaju naziv kras, pridjev kraški, jer krš — kako to kaže J. Đ. Marković — (8, 232) ima drugi smisao. Kako vidimo, izvorni korozijski naziv kras su srpskoj znanosti u novije vrijeme i »službeno« usvojili. U slovenskoj ga i hrvatskoj znanosti njeguju otprilike 100 godina. Hrvatski ga znanstvenici napuštaju u korist riječi (naziva krš i to kao posljedak nečije zablud e o nehrvatstvu riječi kras i zbog neodgovarajuće uporabe pojma mehaničkog procesa (kr š — k rš i t i) za objašnjenje geneze pojave (P. Rogić) kemijskoerozijske (koroziske) naravi. 5. Kakav je to krš s dva smisla? Kad su neki hrvatski znanstvenici spoznali da samo s riječju krš ne mogu označiti dva različita prirodna pojma, onda su izmislili dva »smisla« krš u širem smislu za morfološko-pedološko- vegetacijski pojam i krš u užem smislu za kemijskoerozijski (korozijski) ili krškoerozijski pojam. Međutim, u njima otkrivamo dva različita pojma, a ne jedan pojam s dva »smisla«. Ponajprije, što je to pojam´! To je naziv kojim se označava misao bitnih svojstava i odnosa nekog objekta (2), ili — to je znanstvenom analizom dobiven element suda. Ako je krš u širem smislu naziv za prostor sastavljen od nekarbonatskih i karbonatskih stijena, a to potvrđuju i naši kršolozi. onda je to posebni pojam ili »smisao«. On ima svoj opseg (doseg) i značenjski uopće nije nadređen (superordiniran) drugom pojmu ili »smislu« — kršu u užem smislu. Ovaj je posljednji pojam ili »smisao« ponajprije određen za geomorfološke i hidrološke pojave i oblike na karbonatskim i samo na nekim nekarbonatskim stijenama. I to je posebni 416 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 11 <-- 11 --> PDF |
pojam ili »smisao« koji također ima svoj sadržaj i svoj opseg (doseg). Značenjs´ki uopće nije podređen (subordiniran) prvome pojmu ili »smislu« — kršu u širem smislu. Iz svega toga slijedi da se oba pojma (»smisla«) ne nalaze u rodnom ili generičkom odnosu i da nemaju nikakve pojmovne ili »smisaone« podudarnosti ili slaganja. Osim toga, jedan se prema drugome ne nalaze u pojmovnoj ili »smisaonoj« ovisnosti. Na osnovi svega toga možemo zaključiti da u tvorbi znanstvena nazivlja ne bismo smjeli zanemariti nešto što u književnom jeziku nazivamo jezičnom logikom, a u znanstvenom jeziku — znanstvenom logikom, Takve logike, jedne i druge, u nazivima krš u širem smislu i krš u užem smislu uopće nema. Kakve li onda logike ima u tome kad netko kaže da prvotni naziv krš za pojam vrleti ili kopnene pustoši po svome značenju može biti uži od pojma krša u nauci, tj. od pojma krša u užem smislu (v. PE!)? 6. Naša riječ i izvorni naziv kras s brojnim nazivima — izvedenicama čine jedinstvenu skupinu kraškoerozijskih naziva. Sličnu skupinu imaju i drugi narodi u svojim znanstvenim jezicima. Ako nam je jasno da je naša riječ kras nastala metatezom od riječi kars (karsz), onda ne treba posebno dokazivati da riječi kras (< kars), Karst (> karst) i car so imaju zajednički niz glasova i zajednički korijen. Stoga i kažemo da su svi takvi nazivi tvorbeno srodni. Nekorozijskim, tj. morfološko-pedološko-vegetacijskim riječima/nazivima u nacionalnim kraškoerozijskim skupinama i u međunarodnoj kraškoerozijskoj skupini nema mjesta. Takvi su nazivi, primjerice, slijedeći: hrv. krš, kršje, kršnik, golet, stijenjak i kamenjar; njem. Fels(en)berg, Fels (en) wand) i Felstrümmer; engl, stony/ground; fr. terrain pierreux, terain rocheux; tal. petraia i sasseto; šp. penascal i rus. skala i utes. Kako onda netko može predlagati da, na primjer, prevodimo ovako: krš = Karst i Karst — krš ili kras = Fels (en)berg i Fels(en)berg = kras? SR Hrvatska je, jednako tako kao i SFR Jugoslavija u cjelini, u svjetskoj geomorfologiji i geologiji, ali i u mnogim drugim znanostima, poznata kao izrazita ili »klasična« zemlja tzv. potpunog krasa ili holokrasa. Da je to tako dokazom je i pojava naših izvorno-narodnih (kraškoerozijskih) naziva u međunarodnom znanstvenom nazivlju: jr. dolines, poljes i (polies), ouvala i ponor; njem. Dolinen, Poljen, Uvala i Ponoren. Prema tome, ne bismo smjeli biti ravnodušni prema pitanju uporabe naše riječi i izvornoga naziva kras i svih onih naziva od njega izvedenih. U SR Hrvatskoj, ali i u SFRJ Jugoslaviji, morali bismo imati i nekakve zajedničke obveze prema međunarodnom nazivlju s područja kraške erozije. Riječ/naziv krš morala bi u hrvatskome znanstvenom jeziku i ubuduće ostati naziv na morfološk o-p eđološk o-v egetacijski pojam. Takvom riječi, zbog svih na ovome mjestu istaknutih jezičnih i znanstvenih razloga, ne bismo smjeli potiskivati hrvatsku riječ i izvorn i (slovenski) korozijski termin kras, pridjev kraški. To su dvije riječi za dva posve različita pojma, a što je posve u skladu s jednim od temeljnih načela u tvorbi znanstvena nazivlja, jedan pojam — jedna riječ (jedan naziv)! Značenjske su razlike među takvim dvama nazivima uočljive, među ostalim, i u sljedećem zaključku (5, 16): Jest, golet pustu i označuje u našem narodu riječ krš, ali golet pusta nije oznaka krasa, jer ima i zelenog, pokrivenog krasa bez goletii goleti bez krasa! 417 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 12 <-- 12 --> PDF |
LITERATURA 1. Bjelovitlć, M. — Jovanović, A. — Miličevdć, P., Geografija FNRJ, Beograd, 1956: v. Geografski horizont, Zagreb, 3—4/1957. 2. Bosanac, M. — M a n d i ć, O. — P e t k o v i ć, S., Riječnik sociologije i socijalne psihologije, Zagreb. 1977. 3. Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Geografija, Beograd, 1969. 4. Gavril´Ović , G., Prilog poznavanju kraške terminologije; v. Globus, Beograd, 4/1972. 5. G u š i ć, M. i B.. Kras ili krš, Krš Jugoslavije 2. Originalni radovi JAZU u Zagrebu. 1960. 6. Hire. D. — Hranilović , H., Zemljopis Hrvatske, Zagreb, sv. 11/1901. 7. J o v a no v i ć, P. S., Osnovi geomorfologije, Beograd, 1952. 8. Marković , J. Đ.. Osnovi opšte fizičke geografije i geomorfologije, Beograd, 1964. 9. M e 1 i k, A., Jugoslavija, Zemljepisni pregled. Ljubljana, 1948. 10. Modes tin, J., Zemljopis Austro-Ugarske monarhije za srednja učilišta, Zagreb. 1905. 11. Predlog o organizaciji proučavanja krasa. Predlog je u SANU usvojen dne 22. VI. 1960. godine. 12. R a j i č i ć, M. K. — Perović, R. M., Osnovi ekonomske geografije. Beograd. 1949. 13. R o gi ć, P., Kras (kras) — krš — karst, Jezik, Zagreb, 4/1956—1957. 14. S t a n o j e v i ć. S.. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, III. knjiga (Pošumljavanje krasa), Zagreb, 1929. 15. V a s o v i č, M. — J o vič i ć, Ž., Važnije turističko-geografske regije Evrope, Beograd, 1974. The Terms »Krš« and »Kras« in Croatian Science S u m m a r y In the Croatian language two terms are used when refering to chalk formation with funel-shaped depressions (Karst), and these are »Kras« and »Krš«. In this paper the author slates that in current Croaüan scientific literature three possibilities exist for meaningful use of the terms »krš" and »kras«: 1. »Krš« and »kras«, each has its own meaning; »krš« has morphological-pedological- vegetational meaning, while »kras« has a corrosional, co called karst-erosional meaning. 2. »Krš« and »kras« are synonyms, i.e. both therms can be used for both meanings mentioned in 1. 3. »Kras« is a homonym, a term with two meanings: a) »krš« in the wider sense of the word with a morphological-pedological-vegetational meaning, and b) »krš« in the narrower sense of the word representing corrosional, i.e. karst-erosional meaning. The author of the paper shows that all scientific and linguistic arguments, as well as hundred years of tradition, tend to use the term »krš« lor the morphological- pedological-vegetalional meaning, and »kras« for the corrosional, i.e. karst- erosional meaning. Such an approach is in the interest of Croatian, and Yugoslav, science 418 |