DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 117 <-- 117 --> PDF |
Prof. dr Iva Pevaleka koji nas je svojim veoma zanimljivim načinom predavanja uveo u jedno od osnovnih znanja potrebnih šumaru, botaniku, Prof. dr Andriju Petračića simpatičnog i tada već postarijeg profesora koji je sa žarom predavao svoje predmete dendrologiju i uzgajanje šuma, koji nas je tako prvi uveo u naš budući glavni šumarski posao. Dodavši tome da je s nama proveo i više vremena na terenskim radovima i stručnim ekskurzijama — spominjem npr. onu tradicionalnu ekskurziju na otok Rab koja je počimala u Gorskom Kotaru, pa kroz bujična područja iznad Crikvenice, te u to vrijeme veliki šumski rasadnik gdje se uzgajale sadnice za pošumljavanje krša — bio nam je doista pravi učitelj šumarstva, Prof. Nikole Neidhardta, pa profesore Aleksandra Ugrenovića, Stanka Flögla, ISkorića i Hergulu, koji su predavali najzanimljivije i za našu struku veoma važne predmete: geodeziju, uporabu (iskorištavanje) šuma, gradnju šumskih prometnica, fitopatologiju i entomologiju. U četvrtoj, zadnjoj godini, dominirao je prof, dr Đuro Nenadić sa svoja dva, nazovimo ih kapitalna predmeta: uređivanje šuma d računanje vrijednosti šuma. Isticao se očinskim ponašanjem prema studentima, ali i veoma rigoroznim načinom ispitivanja nama u to vrijeme prilično apstraktne i teške materije. Ako bi sada usporedio naše staro šumarsko obrazovanje s današnjim, moglo bi se reći da je ono bilo u većoj mjeri nego danas, opće. U osam semestara trebalo je svladati svu nauku u šumarstvu, te mehaničku i kemijsku preradu drva. Ml smo se tek u praksi opredijelili i radili na raznim poslovima ii područjima naše Struke, jedni na poslovima uprave i uzgoja šuma, drugi na uređivanju i zaštiti, trećima je dopalo bujičarstvo lili građevinarstvo i prometala, konačno, naročito poslije rata, dio nas je prešao na rad u drvnu industriju i trgovinu drvom. Dakako, znanje stečeno na fakultetu, kolikogod bilo obimno i ispitima potvrđeno, nije nam bilo dovoljno, trebalo ga je proširivati i produbljivati. Trebalo je usvajati i nova znanja i nove nauke koje su se u međuvremenu pojavile i razvile. Tada je od najveće pomoći bilo veza s našim šumarskim fakultetom i institutima koji su donosili novosti iz nauke i prakse, mnogo su pridonijeli našem stručnom obrazovanju. Doista trebalo je, i onaj koji je držao do sebe morao je pratiti razvoj šumarskih znanosti. Naš šumarski fakultet, najstarija visoka šumarska škola u zemlji i na Balkanu, bio je prije osnivanja šumarskih fakulteta u Zemunu, Ljubljani, Sarajevu i Skoplju jedini rasadnik šumarske nauke i jedina visoka škola za šumarske stručnjake u zemlji. U doba našeg studija bilo nas je na ovom fakultetu iz svih krajeva Jugoslavije, osim, naravno, iz Hrvatske bilo je dosta iz Slovenije, iz Bosne i Hercegovine, Crne gore, i Makedonije i Vojvodine. Svi smo mi bili i stručno i sa sviješću pripremljeni za rad na području cijele Jugoslavije pa smo većina nas i radili dio svog radnog staža izvan Hrvatske. Dragi kolege, profesori te nekadašnji i sadašnji studenti Zagrebačkog šumarskog fakulteta! Danas nakon što je prošlo dugih pola stoljeća od svršetka studija jedne, evo naše generacije studenata šumarstva, punih 50 godina u kojima je sadržan i cio naš radni vijek, sav naš rad proveden na održavanju, zaštiti korištenju šuma, golemog blaga ove zemlje, moguće je sasvim dobro, u svoj svojoj dubini i širini, sagledati rezultate i plod onog sjemena koje je ovdje posijano. Iz takve perspektive vidljiva je sva veličina i vrijednost škole koja je ovu i takve generacije postavila na stručne noge. Isto tako i jedne generacije šumarskih stručnjaka koja je, iako |