DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 113 <-- 113 --> PDF |
IZ SAVEZA I DRUŠTAVA ITŠDI 2IVOTNI PUT JEDNE GENERACIJE Pedeset-godišnjica završetka studija je doista jedan od najznačajnijih događaja u životu onoga koji je imao sreću da to doživi, i vrijedno je tako visoku obljetnicu na dostojan način obilježiti i proslaviti. Odatle skromna želja i inicijativa nas nekoliko iz generacije studenata šumarstva 1931—1935. godine zagrebačkog Šumarskog, u ono vrijeme Gospodarsko-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji se sastajemo »šumarskim četvrtkom« u DIT-u šumarstva i drvne industrije u Zagrebu da tom prilikom pokušamo okupiti preživjele iz naše generacije i da taj ponovljeni sastanak poslije pola stoljeća makar i skromno proslavimo. Poželjeli smo susresti se s kolegama od kojih neke nismo ini vidjeli od rastanka davne 1935. godine, podsjetili se davnih studentskih dana u starom »bijelom« Zagrebu, našeg fakulteta i profesora od kojih sada naravno nema nikoga na životu, željeli smo izmijeniti sjećanja na vrijeme i prilike koje su nas dočekale kada smo kao inženjeri šumarstva zatražili radno mjesto, na teške prilike nastale uskoro zatim nastupom jednog teškog i krvavog rata i rada u svojoj struci, konačno odati i dužnu počast poginulim u ratu i umrlim profesorima i kolegama. Takav jubilarni skup šumarskih inženjera na ´kojem bi se, uz ostalo, prikazali radni uspjesi i stručni dometi, pa i ljudske sudbine ne samo jedne nego i više generacija studenata, pozdravljen je i toplo prihvaćen u Šumarskom fakultetu i Savezu društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, pa je ova visoka obljetnica veoma svečano proslavljena i na Fakultetu i u Savezu društava ITŠDIH 23. svibnja 1985. godine. Toga dana na okupu se našlo 13 kolega — slavljenika: Rudolf Antoljak, Vlado Babić, Dragutin Cepelak, Vid Fašaić, Karlo Franke, Bogdan Dereta, Mato Juzbašić, Metodije Kostov, Zvonimir Potočić, Ištvan Ruf-Abony, Vladimir Špoljarić, Rudolf Štrasser i Vlado Topali, a zbog bolesti nišu od još živućih, od ukupno 36 apsolvenata, bili prisutni Ivan Hladiš, Vinko Lacković i Radomir Prelević. Proslava je počela na Šumarskom fakultetu točno u deset sati, gdje su u Vijećnici, uz slavljenike, bili i prof, dr Boris L j u 1 j k a, dekan, Prof. dr B. P et r i ć, prodekan, Inž. I. Knežević , predsjednik poslovnog odbora Šumarskog fakulteta, profesori dr S. Bađun, dr I. Hamm, dr B. Kraljić, dr R. Sabadi i dr S. To man i ć zatim i docent Dr J, Biskup, viši savjetnik Dr U. Golubovi ć, Mr Šćukanec i Mr V o n d r a. Prisutni su bili i Inž. Dušan D a d as o v i ć, predsjednik Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Zagreb te student Mladen R ostaj , predsjednik Socijalističke omladine Šumarskog fakulteta. Nakon što se jubilarac prof, dr Z. Potoči ć zahvalio Šumarskom fakultetu na prijemu dekan prof, dr B. L j u 1 j k a pozdravio je svečare govorom: »U ime znanstveno-nastavničkog vijeća Šumarskog fakulteta i u svoje ime pozdravljam apsolvente ovog fakulteta iz generacije 1931—1935. godina. 519 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 114 <-- 114 --> PDF |
SI. 1. Pred ulazom »našeg« fakulteta — Šumarskog doma Drago mi je, što ste ponovo došli u ovu Kuću, ne misleći pri tom na zgradu u kojoj ste prije 50 godina stjecali znanja iz šumarstva. Završivši studije vi ste radili u struci, razvijali se da se Vašim aktivnostima priključe nove generacije zajedno razvijajući struku kako u praksi tako i na fakultetu. Za sve nas zajedno ova godina u kojoj slavite svoj zlatni jubilej završetka studija i koju je svjetska organizacija FAO proglasila godinom šume, značajna je i po obljetnicama iumarskog fakulteta. Ove godine bilježimo 125 godina šumarske nastave koja je počela 1860. godine u Križevcima a bilježimo i 25 godina samostalnog rada Šumarskog fakulteta. « Zatim je dr Ljuljka nastavio s prikazom sadanjeg stanja Šumarskog fakulteta, koji će o tome i o razvoju šumarske nastave u Hrvatskoj sljedeće godine prigodom održavanja kongresa IUPRO izdati posebnu publikaciju na više stranih jezika. Svoj govor prof, dr B. Ljuljka završio je čestitkom, u ime Fakulteta i u svoje ime, zlatnog jubileja — 50. obljetnice apsolviranja fakultetske nastave i zaželio slavljenicima puno zdravlja. Sastanak se nastavio izlaganjem pojedinih učesnika o svom životnom putu, što je bilo zanimljivo i korisno, jer se neki kao kolega Metodije K o s t o v, koji se poslije studija zaposlio u Makedoniji, i kolega Stjepan Ruf f-A bonyi, koji 520 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 115 <-- 115 --> PDF |
je počeo raditi u Apatinu ali ga rat prebacio u Mađarsku (a danas živi u Budimpešti), s ostalim nisu vidjeli od vremena kada su se rastali 1935. godine. Sintezu rada ove generacije jubilaraca iznio je ing. Vladimir Špoljarić , nakon čega je ´uslijedila zakuska. U svom govoru VI. Spol jarić je rekao: Jednako toplo i od srca, kao što se učinili vi, druže dekane svojom pozdravnom riječi, pozdravljamo i mi Vas dekana i profesore, pozdravljamo naš stari Šumarski fakultet — i posebno srdačno naše mlade kolege sadašnje studente šumarstva i drvne industrije. To su oni, da se slikovito izrazim, kojima mi danas predajemo štafetnu palicu za narednih 50 godina rada i rukovođenja šumarskom, čuvanja i unapređenje šuma, našeg velikog narodnog blaga. I najtoplije se zahvaljujemo što nam je omogućeno da ovdje, u prostorijama Šumarskog fakulteta proslavimo nama toliko značajan i drag jubilej. Ovaj trenutak, ovo naročito raspoloženje kojemu ste i vd dragi druže dekane i profesori, i ostali, samom svojom prisutnošću dali tako svečan ton, budi u nama živa sjećanja na davno prošlo vrijeme naše mladosti, na najljepše godine našega života. Podsjeća nas na naš stari dragi Šumarski fakultet, na profesore, asistente i ostale, kojih po naravi stvari odavno više nema u životu, — i na naše školske kolege od kojih također nema više mnogo živih, na Zagreb naSe mladosti i na sve ovdje doživljeno a što pripada samo mladosti. U sjećanju vraćam se dobrih pola stoljeća unatrag, dakelim godinama našeg studija 1931—1935. godine. U to vrijeme naš fakultet se nalazio u jednom od SI. 2. Jubilarci u parku Šumarskog fakulteta u Maksimiru |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 116 <-- 116 --> PDF |
najljepših dijelova Zagreba, u prostoru kod Sveučilišta i Hrv. narodnog kazališta, nedaleko od srca grada Zagreba — tadašnjeg Jelačićevog trga, Zrinjevca, starog Griča i Kaptola, u centru svega kulturnog i društvenog života Zagreba Sjećamo se prve godine našeg studija. Predavanja su se održavala u velikoj dvorani tadašnjeg Poljoprivrednog fakulteta, a predavali su nam profesori: Prof. dr Stjepan Bohniček višu matematiku Prof. dr Bogdan Solaja kemiju Prof. dr Ivo Pevalek botaniku Prof, dr Fran Suklje petrografiju Na šumarskom odjelu Fakulteta, u zgradi Šumarskog doma slušali smo stručne predmete i ondje polagali drugi diplomski ispit s predmetima i profesorima: Prof. dr Nikola Neidhardt nižu geodeziju Prof. dr Andrija Petračić dendrologiju i uzgajanje šuma Prof. dr Aleksandar Ugrenović ... . uporabu šuma Prof. dr Antun Levaković dendrometriju Prije pristupanja diplomskim ispitima obavezno je trebalo položiti i znatan broj pojedinačnih ispita, sve znanja potrebna šumskom stručnjaku i s kojima smo se često susretali u praksi, kao npr. dendrologija Prof. dr Andrija Petračić pedologija Prof. dr Mihovil Gračanin uređivanje bujica i vodogradnje ... . Prof. ing. Viktor Setinski fitopatologija i anatomija drva ... . Prof. dr Vladimir Škorie entomologija Prof. dr Božidar Hergula itd. Konačno, zadnje 1935. godine slušali smo i polagali treći diplomski ispit s predmetima i profesorima: uređivanje šuma Prof. dr Đuro Nenadić računanje vrijednosti šuma Prof. dr Đuro Nenadić obrana šuma Prof. dr Vladimir Skorić gradnja šumskih prometala Prof. dipl- inž. Stanko Flögel Danas nakon toliko godina, čitavih pola stoljeća, s dubokim pijetetom i zahvalnošću sjećamo se svih naših profesora, veoma cijenimo njihov trud i znanje što su nam ga široke ruke dali, znanje što nam je ujedno dalo kvalifikaciju visoke stručne spreme i zvanje diplomiranog šumarskog inženjera. Ako bi između naših profesora, iz te plejade sveučilišnih nastavnika koji su nam predavali preko 30 predmeta, želio istaknuti one koji su nam najviše značili, koje smo i najviše cijenili i kojih se najviše sjećamo, tada ibi to u prvom redu bili oni koji su nas najviše, putem svojih predavanja i inače, uveli u odabranu šumarsku struku, oni koji su uložili i najviše truda da nam pruže stručna znanja a pri tom uz autoritet nastavnika znali pridobiti i ljubav svojih učenika. Rado se sjećamo npr. 522 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 117 <-- 117 --> PDF |
Prof. dr Iva Pevaleka koji nas je svojim veoma zanimljivim načinom predavanja uveo u jedno od osnovnih znanja potrebnih šumaru, botaniku, Prof. dr Andriju Petračića simpatičnog i tada već postarijeg profesora koji je sa žarom predavao svoje predmete dendrologiju i uzgajanje šuma, koji nas je tako prvi uveo u naš budući glavni šumarski posao. Dodavši tome da je s nama proveo i više vremena na terenskim radovima i stručnim ekskurzijama — spominjem npr. onu tradicionalnu ekskurziju na otok Rab koja je počimala u Gorskom Kotaru, pa kroz bujična područja iznad Crikvenice, te u to vrijeme veliki šumski rasadnik gdje se uzgajale sadnice za pošumljavanje krša — bio nam je doista pravi učitelj šumarstva, Prof. Nikole Neidhardta, pa profesore Aleksandra Ugrenovića, Stanka Flögla, ISkorića i Hergulu, koji su predavali najzanimljivije i za našu struku veoma važne predmete: geodeziju, uporabu (iskorištavanje) šuma, gradnju šumskih prometnica, fitopatologiju i entomologiju. U četvrtoj, zadnjoj godini, dominirao je prof, dr Đuro Nenadić sa svoja dva, nazovimo ih kapitalna predmeta: uređivanje šuma d računanje vrijednosti šuma. Isticao se očinskim ponašanjem prema studentima, ali i veoma rigoroznim načinom ispitivanja nama u to vrijeme prilično apstraktne i teške materije. Ako bi sada usporedio naše staro šumarsko obrazovanje s današnjim, moglo bi se reći da je ono bilo u većoj mjeri nego danas, opće. U osam semestara trebalo je svladati svu nauku u šumarstvu, te mehaničku i kemijsku preradu drva. Ml smo se tek u praksi opredijelili i radili na raznim poslovima ii područjima naše Struke, jedni na poslovima uprave i uzgoja šuma, drugi na uređivanju i zaštiti, trećima je dopalo bujičarstvo lili građevinarstvo i prometala, konačno, naročito poslije rata, dio nas je prešao na rad u drvnu industriju i trgovinu drvom. Dakako, znanje stečeno na fakultetu, kolikogod bilo obimno i ispitima potvrđeno, nije nam bilo dovoljno, trebalo ga je proširivati i produbljivati. Trebalo je usvajati i nova znanja i nove nauke koje su se u međuvremenu pojavile i razvile. Tada je od najveće pomoći bilo veza s našim šumarskim fakultetom i institutima koji su donosili novosti iz nauke i prakse, mnogo su pridonijeli našem stručnom obrazovanju. Doista trebalo je, i onaj koji je držao do sebe morao je pratiti razvoj šumarskih znanosti. Naš šumarski fakultet, najstarija visoka šumarska škola u zemlji i na Balkanu, bio je prije osnivanja šumarskih fakulteta u Zemunu, Ljubljani, Sarajevu i Skoplju jedini rasadnik šumarske nauke i jedina visoka škola za šumarske stručnjake u zemlji. U doba našeg studija bilo nas je na ovom fakultetu iz svih krajeva Jugoslavije, osim, naravno, iz Hrvatske bilo je dosta iz Slovenije, iz Bosne i Hercegovine, Crne gore, i Makedonije i Vojvodine. Svi smo mi bili i stručno i sa sviješću pripremljeni za rad na području cijele Jugoslavije pa smo većina nas i radili dio svog radnog staža izvan Hrvatske. Dragi kolege, profesori te nekadašnji i sadašnji studenti Zagrebačkog šumarskog fakulteta! Danas nakon što je prošlo dugih pola stoljeća od svršetka studija jedne, evo naše generacije studenata šumarstva, punih 50 godina u kojima je sadržan i cio naš radni vijek, sav naš rad proveden na održavanju, zaštiti korištenju šuma, golemog blaga ove zemlje, moguće je sasvim dobro, u svoj svojoj dubini i širini, sagledati rezultate i plod onog sjemena koje je ovdje posijano. Iz takve perspektive vidljiva je sva veličina i vrijednost škole koja je ovu i takve generacije postavila na stručne noge. Isto tako i jedne generacije šumarskih stručnjaka koja je, iako |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 118 <-- 118 --> PDF |
u teškim vremenima prije, za vrijeme d poslije rata odgovorno i časno izvršila svoju dužnost prema odabranom životnom pozivu šumarskog stručnjaka, čuvara našeg šumskog ihlaga. O životu i radu jedne generacije studenata šumarstva iz davne 1931 — 35, god. rekli ste kolege slavljenici o sebi, a opširnije o vremenu, o prilikama i sudbinama onih kojih više nema Potočić, Vid Pašaić i Spoljarić. Ljeto 1935. godine označilo je i završetak studija i kraj jednog skupa mladih ljudi, koje je fcroz četiri godine povezivao zajednički studij. Bio je to skup nevelik. U Spomenici koju je izdao Šumarski fakultet prilikom proslave 100 godišnjice šumarske nastave u Hrvatskoj (1960) zabilježeno je te godine 36 apsolvenata. Preostalo je još polaganje trećeg, zadnjeg diplomskog ispita, te je u ona tri ispitna roka, ljetnom, jesenskom 1 zimskom, bilo prilike da se pojedinci okupe pred zelenom čohom pokrivenim stolom, no za dobar dio iz te generacije bio je lipanj 1935. definitivan rastanak. U prvom ljetnom roku nije još nitko od nas diplomirao. Nije bifo ni moguće jer je trebalo proučiti obimno gradivo. No, to nije toio jedini uzrok izvjesnom zaostajanju. Naime, političke prilike te godine bile su nemirne, a studenti, najvatreniji i najbuntovniji sloj mladih ljudi, nisu mogli da ne reagiraju. U političkom životu zemlje bio je te godine najznačajniji događaj t. zv. »petomajski izbori« za narodnu skupštinu Kraljevine Jugoslavije, a provodila ih je omražena vlada Bogoljuba Jevtića s njegovom strankom JNS (Jugoslavenska nacionalna stranka). Protivnik joj je jedan: udružena opozicija. Dakle dvije strane, na jednoj sve ono što uz bezobzirnu podršku državnog aparata želio ostati na vlasti, na drugoj svi koji nastoje oboriti diktaturu. Izbori su održani 5. svibnja, vlada je dobila malu većinu, ali ipak pada, iako i od toga mala korist, jer je nastupio period Štojadinovićeve JRZ (Jugoslavenska radikalna zajednica). Studenta se, reklo bi se »listom «, bore na strani opozicije, sudjeluju u manifestacijama i demonstracijama, što se redovno pretvaralo u nerede i tučnjavu, grubo policijsko rastjerivanje i hapšenje. Na završetak našeg studija odrazilo se tako, što profesori iako spriječeni da izvršen plan predavanja ipak ispituju gradivo koje na ispitima i vježbama nije obrađeno. Jesenski ispitni rok, a naročito zimski u veljači 1936,. dao je prve inženjere iz naše generacije. Tada ostaje još odsluženje obavezne vojne dužnosti, ali već krajem 1936. i u 1937. nova grupa mladih šumarskih stručnjaka traži zaposlenje. Međutim, slobodnih radnih mjesta ni budžetskih mogućnosti nema i nema nikakvog izgleda za namještenje od najvećeg poslodavca za šumare, u upravi državnih i imovinskih šuma. Vremena su općenito bila teška, zaposlenja za imlade ljude ni u drugim strukama nema. Privreda je u to vrijeme u bivšoj. Jugoslaviji uopće slabo razvijena, k tome trpi posljedice teške privredne krize koja je u svijetu započela 1929. god. A takvo opće stanje pogoršano je i nezdravim političkim prilikama u zemlji, gdje dva teška problema opterećuju postojeći društveno-politički sistem: jedan je nacionalni, poznat kao »hrvatsko pitanje«, a drugi socijalni, borba probuđene radničke klase protiv vladajućeg kapitalističkog sistema. Na nas, svršene inženjere šumarstva, i sve druge s diplomom koji su upućeni na državnu službu, odrazilo se tako, što u Beogradu gdje je bilo sve centralizirano, pa i postavljenje na svako i malo radno mjesto tada za nas iz Hrvatske nije bilo nade. Ništa bez veze i poznanstva, a odakle, kada naše političke stranke i utjecajni politički ljudi apstiniraju, pa od Radićeve smrti 1928. godine ne sudjeluju u političkom životu zemlje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 119 <-- 119 --> PDF |
I tako privatili smo se posla bilo gdje i bilo kakvog, za malu plaću i nikakav odgovarajući položaj, te smo vrijeme od 1937. do 1939. proveli uglavnom na raznim privremenim dnevničairskirn zaposlenjima, na terenskim radovima ograničavanja šuma d kolonizacije u BiH, uređivanja šuma (alko se i takav posao mogao dobiti), no većina je ipak provela to vrijeme bez zaposlenja. Konačno 1939. god. nakon poznatog Sporazuma kojim je za dio Hrvatske osnovan njezin surogat, Banovina Hrvatska, bila je cijela generacija postavljena u službi državnih t. j . banovinskih šuma. No tada je već u Evropi i rat. Rat je dolazio s dvije strane, sa sjevera od strane Hilterove Njemačke i zapada od fašističke Italije. Obje imperijalističke sile pokrenule su rat radi proširenja svoga životnog prostora, naravno na račun manjih i slabijih. Iako je kod nas rat započeo nešto kasnije, u proljeće 1941. god., vojska je ipak stavljena u pripravnost znatno prije, pa smo i mi tada većinom rezervni oficiri, pozvani na višemjesečne »vježbe«. Uskoro su i prvi iz naše generacije nestali iz života, tj. poginuli u ratu ili odmah iza rata. To su kolege: Josip Alić, Ilija Dorčić, Hrvoje Francdšković, Stevo Konjović, Bartol Mihaljevic, Nikola Rupčić, Ante Sedmak i Velimir Jakić. Osam mladih ljudi od ukupno 36 jedne generacije, svi iznad prosjeka sposobni, ali na žalost nisu ni došli u priliku da pokažu svoje, nesumnjivo visoke stručne sposobnosti u radu u svojoj struci. Prošlo je od tada mnogo vremena, sjećanja su izblijedila, ipak su u živom pamćenju ostali neki od njih. Evo o njima nekoliko riječi za spomen: — Ilija Dragomir Dorčić rodom iz Novog Vinodolskog. Bio je jedan od najboljih studenata u generaciji. Politički orijentiran socijalizmu. Poginuo je (strijeljan) nakon što je s nekoliko svojih vojnika pokušao prijeći partizanima; — Ante Sedmak iz Karlovca dijelio je istu sobu s Dorčićem, pa smo ga uvijek zajedno s njim i viđali. Bio je u našoj generaciji istaknuti ljevičar, a uz to dobar i vrijedan student. Preživio je rat jer je pravovremeno otišao u šumu k partizanima. Za vrijeme boravka na oslobođenom teritoriju organizira šumarsku službu, a poslije rata bio je na visokom položaju, pomoćnik ministra šumarstva Hrvatske. Poginuo 1945. u Gorskom kotaru ubijen od odmetnika; — Josip Alić, Ličanin iz Brinja, također jedan od najboljih studenata naše generacije. Poginuo u ratu, kao i pilot poručnik Josip Mihaljevic, — Hrvoje Francišković iz Rijeke, strijeljan kao komunista; — Stevo Konjović iz Sombora, najmlađi u našoj generaciij no uspješan student. Bio je komunista onog kova kakvi su u ono vrijeme bili mnogi skojevci. Pod kraj studija zaposlio se u tvornici kartonaže — i naravno, za Stevu (Pistu) u tvornici je bio glavni zadatak sindikalni rad, agitacija partijskog programa, organizacija štrajka i si. Njegov kraj života bio je borben kao što je bio i njegov život i doista je šteta za naš socijalizam što je još prije prave borbe izgubio čovjeka kakav je bio Stevo Konjović; — Velimir-Velj a Jakić, Crnogorac iz Plevlja, došao inam je iz Beograda u trećoj godini studija. Visok, naočit kao gorštaci iz njegovog rodnog kraja ubrzo se s nama združio. Nismo tada ni slutili koliko je on bio zreo komunista. Već prvog dana ustanka on je u partizanima, organizator ustanka u Sandžaku, komandant odreda, komesar glavnog štaba za Sandžak, odlikovan ordenom narodnog heroja. Umro Je nedugo nakon rata (3. X 1946.) od posljedica rata. Danas je njegovo ime naziv drvno-iindustrijskog poduzeća u Plevljima. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 120 <-- 120 --> PDF |
U praksi, u radu u odabranom zvanju, naša generacija šumarskih inženjera mogla je pokazati svoje kvalitete, svoj realni elan i stručno znanje, tek nakon rata. A poslijeratno razdoblje pružalo je doista široke ruke priliku svima, i šumarima kao i stručnim radnicima svih struka i područja rada i nauke, da se istaknu. Na redu je obnova u ratu porušenih prometnica, cesta i željeznica, industrijskih pogona, sela i gradova. Ogromno su se povećali svi radovi u šumama, u najvećoj mjeri sječa stabala i izrada drvnih sortimenata, izvlačenje iz šume i prijevoz do mjesta prerade i upotrebe. Višestruko je povećan obujam radova na pošumljavanju ogoljelih površina te ostali radovi oko uzgoja šuma. Obnavlja se i dalje izgrađuje drvna industrija, koja također angažira znatan broj šumarskih inženjera. Tako sve više poslova u šumi i sa šumom ostaje na sve manjem broju šumarskih stručnjaka. Teške ratne, ne manje teške i poratne prilike, a zatim i sam život po sebi, doveo je do daljnjeg osipanja broja ljudi, apsolvenata šumarstva 1935. godine. Postepeno se doznaje da su iz života izašli naše kolege Stevo Beraković, Vjekoslav Birt, Ivo Franjković, Stevo Kovačević, Stjepan Maček, Zvonko Mohač, Gavrilo Mrvoš, Mihovil Solter, Mijo Šanđrovčan, Boro Emrović, Pavao Fukarek i Zvonko Spoljarić. (Samo nekoliko dana poslije ove naše proslave umro je i kolega Vinko Lacković). Od većine ovih drugova rastavio nas je život, radili smo u raznim, pa i udaljenim, mjestima mo poznato je da su svi oni, bili u šumarstvu bili u drvnoj industriji, zauzimali najvažnije stručne i rukovodeće položaje, od upravitelja šumarije (Beraković, Franjković, Kovačević, Maček, Solter i Šanđrovčan), direktora ili stručnog rukovodioca u šumskom gospodarstvu ili drvno-industrijskom poduzeću (Birt, Mrvoš, Lacković) do sveučilišnih profesora Šumarskog fakulteta u Zagrebu (Emrović, Spoljarić) i Šumarskog fakulteta u Sarajevu (Fukarek, koji je bio i redovni član Akademije nauka i -umjetnosti Bosne i Hercegovine). Sada, nakon mnogo godina, punih pola stoljeća, okupilo na se na proslavi zlatnog jubileja završetka studija, nas trinaest, svi već u dosta visokim godinama života. O živima se obično ne govori, ali je ovdje ipak potrebno, makar i najkraće, i o njima reći nekoliko riječi. Naš kolega Rudi Antoljak veći dio svog radnog staža proveo je na poslovima projektiranja i gradnje šumskih cesta i si Ali je širokom krugu šumara poznatiji kao dugogodišnji tajnik Saveza Šumarskih društava Hrvatske. Vlado Babić proveo je svoj radni vijek u Novoj Gradiški kao upravitelj Šumarije i rukovodilac u Šumskom gospodarstvu. Vid Fašić, poznat je i kao društveno politički radnik. a u struci opredijelio se drvnoj industriji, te je na tome području zauzimao važne položaje, kao direktor drvno industrijskog poduzeća, direktor Poslovne zajednice drvne industrije i si. Karlo Franke je također radio u drvnoj industriji i trgovini drvom, te je u toku svoga rada zauzimao važne rukovodeće položaje. Kolega Mato Juzbašić posvetio se u struci građevinskim poslovima, te je širom SRH poznat kao graditelj cesta, a i nekoliko krupnijih pilanskih zgrada. Makedonac Metodije Kostov poznat je na području zaštite od bujica i pošumljavanju makedonskih goleti. Dr. Zvonko Potočić, sveučilišni profesor prešao je u šumarsku nastavu iz šumarske operative (upravitelj Šumarije u Mikanovcirna, poslije planer za šumarstvo u Planskoj komisiji Hrvatske, i si). Rudi Štraser proveo svoje razdoblje aktivnog rada na uzgoju šuma okolice Zagreba, Topali Vlado u trgovini drvom, a Vladimir Spoljarić, osim u upravi šuma, uređivanju i zaštiti, glavni dio radnog razdoblja proveo je kao šumarski inspektor u Slavoniji. Bogdan Dereta nalazio se u cijelom poslijeratnom periodu na visokim dužnostima kao direktor iumskog gospodarstva u Rijeci, direktor Srednje šumarske škole |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 121 <-- 121 --> PDF |
za krš u Splitu, rukovodilac u Poslovnom udruženju za šumarstvo i drvnu industriju- Zatim Ištvan Ruff-Abony isto je tako poznat šumarski stručnjak u Mađarskom ministarstvu šumarstva. Karlo Čepelak i Ivan Hladiš, prvi u Vinkovcima, drugi u Bjelovarskom kraju, poznati su upravitelji Šumarija. Sumirajući sve ono što je rečeno za ljude iz generacije studenata šumarstva 1931 — 35. zagrebačkog Šumarskog fakulteta, može se reći da je to bila istaknuta generacija šumarskih inženjera. Istaknula se već u doba studija kao svjesna i napredna omladina, istaknula se za vrijeme rata kao borci za socijalističku Republiku Jugoslaviju, što je i platila relativno velikim brojem žrtava. Istakla se i u šumarskoj operativi i u nauci, i na oba područja dala više poznatih rukovodilaca. Konačno, ta je generacija, bila veoma aktivna u društvenom radu, u našem starom Šumarskom društvu, a li inače. Ako se dometi i rad jedne generacije može iskazati brojkama, onda se, gledajući samo na najistaknutije, može prikazati ovako: — u ratu, u NOB-i: narodni heroj Velimir Jakić, te ostali posebno istaknuti: Konjović, Ilija Dorčić, Ante Sedmak, Hrvoje Franciškovdć. — u šumarskoj nauci i nastavi sveučilišni profesori Borivoj Emrović, akademik Pavao Fukarek, Zvonimir Potočić i Zvonimir Špoljarić, — u šumarskoj operativi pomoćnih ministra Ante Sedmak, direktori šumskih gospodarstava Bogdan Dereta, Gajo Mrvoš, Vinko Lacković te ostali šumarski inspektori, graditelji šumskih puteva, upravitelji, itd. — u drvnoj industriji: rukovodioci drv. tad. poduzeća Vid Fašaić i Karlo Franke, Doista, doprinos opisane generacije šumarskih inženjera na raznim područjima rada, kao i u borbi za stvaranje nove Jugoslavije, u društveno političkom životu zemlje i u društvenom radu u Šumarstvu, bio je velik, veoma velik. Sretan sam da sam i ga pripadao tako sjajnoj generaciji nekadašnjih studenata Zagrebačkog šumarskog fakulteta. Kao drugi dio proslave bio je zajednički ručak u restauraciji »Plitvice-«, a svršetak zajedničkog druženja nakon 50 godina bio je u Šumarskom Domu. Tu su se osim slavljenika našli se i brojni posjetitelji »šumarskog četvrtka«. U ime Savezu društava ITSDI Hrvatske jubilarce je pozdravio dr Đuro K o v a č i ć. U svom govoru dr Kovačić je naglasio, da su sadanje dobre hrastove sastojine rezultat i rada jubilaraca (koji su gotovo isključivo radili u području hrastovih šuma!) i pozvao da svoje sublimirano znanje saopće i mlađima koristeći našu stručnu štampu, posebno stranice Šumarskog lista. Završivši govor dr Kovačić je predao jubilarcima uspomenu (suvenir) na ovaj jubilej, grb grada Zagrebana traci s narodnim vezom. Ugodno iznenađeni jubilarci su s kolegama ostali u prijateljskom razgovoru uz koktel do smiraja tog nezaboravnog dana. Ing. Vladimir Špoljarić Legenda k fotografijama SI. 1. U prvom redu M. Juzbašić, V. Babić, K. Franke i V. Fašajić, a u drugom redu V. Špoljarić, B. Dereta, Z. Potočić i I. Ruf-Abony. SI. 2. Stoje Z. Špoljarić, R. Antoljak, D. Cepelak, V. Fašaić, M. Kostov. I. Ruf- Abony, V. Babić i K. Franke, a čuče Z. Potočić i M. Juzbašić. 527 |