DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 101 <-- 101 --> PDF |
ZAŠTITA PRIRODE DIE BÖHMISCHEN UND MÄRISCHNE URWÄLDER — IHRE STRUKTUR UND ÖKOLOGIE Eduard Prusa Izdala Čehoslovačka akademija znanosti, serija Vegetacija ČSSR A 15, Prag 1985 578 stranica, 88 fotografija, 112 crteža, 95 tablica i 200 karata. Naklada 700 primjeraka, cijena 218,00 Kčs Autor ove knjige — Struktura i ekologija čeških i moravskih prašuma — rođen je 1921. godine i nakon završetka studija na Visokoj školi za šumarstvo u Pragu 1947. godine zapošljava se u službi uređivanja šuma a od 1956. godine posebno se, kao specijalist, bavi tipologijom i eikologijom šuma. Uz svoj redovni posao posebnu pažnju posvetio je ostacima prašumskih tipova na području Češke i Moravske, koristeći .proučavanjima njihove strukture i ekologije velik dio svoga slobodnog vremena, kako ističe prof, dr Kurt ZUKRIGL u svom prikazu ove knjige u časopisu »Centralblat für das gesamte Forstwesen (sv. 2./1985., str. 112). Sadržaj knjige podijeljen je na ova poglavlja: Uvod (str. 9—12), Značenje prašuma (str. 13—17), Ugroženost prašuma i perspektive njihovog očuvanja (str. 18—22), Metode rada (str. 23—27), Osvrt na literaturu (str. 28—30), Kratke karakteristike (prašuma) (str. 31—37) Prikazi prašumskih objekata Lanžhol, Polom, Razula, Salajka, Žakova hora, Složec — Medvedice, Zofin, Boubin i Bila Opava te državnog rezervata prirode Doutnač s prilogom karata i sažetkom zaključaka) (str. 38 — 563), Zaključna riječ (str. 564 — 565), Sažetak na češkom jeziku (str. 566—572) i Literatura (str. 573—578). Za svaki objekt prikazana je njegova povijest, prirodni odnosi, šumske zajednice, sloj drveća odnosno sastav prašume po učešću pojedinih vrsta drveća, taksacijskim podacima, stadiju razvoja, ugroženost te stanje pomlađivanja. Na kraju su zaključna razmatranja i karte. Karte su reproducirane u mjerilu 1:1000 i prikazuju sadržajnu inventarizaciju sastojina odnosne prašume s detaljnim rasporedom svih stabala s promjerom 10 i više cm, zatim izumrlih stabala, njihovih ostataka i panjeva. Prostorni razmještaj utvrđen je snimanjem Wildovim buzolnim teodolitom TO i na površini od cea 270 ha, koliko iznosi površina svih opisanih prašuma, autor je snimio i na kartu prenio svega 54 799 živih stabala, 10 139 izumrlih i 1690 panjeva po vrstama drveća i njihovim promjerima te kvalitetom stabala, s ucrtanim granicama pod 507 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 102 <-- 102 --> PDF |
rasta i granicama zajednica. Među 88 fotografija za svaki objekt nalazi se aerosnimka (s naznakom smjera snimanja). Možemo se zapitati, da li je moguće, da se u Češkoj i Moravskoj, dakle u srcu Evrope, mogle održati površine prašuma? Moguće je, jer su još polovinom XIX stoljeća pod prašumama bile znatne površine, a dijelovi nekih stavljeni su pod zaštitu kao prašumske sastojine u objektu Zolfin, (površina 50,49 ha, izručenih iz redovnog gospodarenja 1838. godine), u Boubimu (površine 46,66 ha, iz 1856. godine) i u objektu Polom (površine 19,39 ha, iz 1861. godine.). Prašuma 2 of in nalazi se u brdima Novohradske hory te je najveća i najstarija zaštićena prašuma. Tadašnji vlasnik domene Nove Hrady, GEORG AUGUSTIN LANGEVAL-BUQUOY, svom inspektoratu Francu Zelezny javlja, da je »odlučio (taj) dio šume ostaviti kao spomenik i za duga vremena održati ga za promatranje na zadovoljstvo istinskih prijatelja prirode.« Također je naredio, da se »u tom dijelu šume ne smije oboriti ni jedno stablo, računati sa steljom i sakupljanjem sitnog drva, ukratko, da sve ostane u današnjem stanju««. U ovoj prašumi na jednom profilu tla dubokog 45 cm analiziran je cvjetni pelud i utvrđeno, da su smreka i jela zamijenile svoj udio u sastojini, udio smreke od 20% porastao je na 40°/o a jele od 50% opao na oko 15%. Starosni razmak između najnižeg i najvišeg horizonta ocjenjenn je s 500 godina. Udio bora povišen je od 8 na 20%. Zanimljivo je, da se u tom razdoblju povećao i udio peluda Granimea i cerealij.a za gotovo deset puta. Iz prašume Boubi n postoje snimke iz 1847—50. godine s više pokusnih ploha svaka od od jednog jutra (0,5754 ha) pa i crteži o rasporedu živih stabala i leževine, od kojih su neka stabla izvale. To je djelo nadšumara JOSEF-a JOHN-a. Inicijativa Johna za očuvanje prašume našla je podršku nadšumamika von PAN- NEVITZ-a, koji je kod vlasnika šume vojvode Jana Adolfa SCHWARZENBERG-a isposlovao, da je 1958. godine površina od 144 ha isključena iz normalnog gospodarenja, a u gospodarskoj osnovi iz 1882—91. određeno je da se prašuma treba održati a »-njega prepustiti majci prirode«. Objekt Polo m posebnim sječnim planom 1861. godine ostavljen je ikao »ukrasna šuma«, a u izvještaju o ekskurziji prigodom godišnje skupštine Češkog šumarskog društva saznajemo, da se u šumi Polom prolazi »između jakih, uspravnih i punodrvnih (valjkastih) stabala stare, za sječu dozrele sastojine«. Ostali prikazani objekti prašuma zapravo spadaju u spediijalne «rezervate šumske vegetacije, jer su do stavljanja pod posebnu zaštitu u većoj ili manjoj mjeri bili iskorišćavani, a u nekima je jela, umjetno, potisnuta od smreke. Međutim za svaki od tih objekata postoji dokumentacije (opisi, inventarizacije) i od prije 200 godine, pa se mogu utvrditi provedeni zahvati bilo eksploatacioni bilo uzgojni pa i štete od elementarnih nepogoda. Tako ma pr. za rezervat Bil a Opav a (u Suđetima, šumsko područje Hruby Jesenik i kotom Praded 1492 m) u okviru aplsfcSh pašnjaka 1722. godine zabilježen je i 200—300 godina starosti šumski kompleks. U tom kompleksu 1750. godine dotanje prebomo gospodarenje zamijenjeno je čistom sječom i umjetnim pomlađivanjem s poljediicom jakog sniženja visinske granice šume. U tom području prosječena godišnja temperatura iznosi 1,1° C, ali u rasponu od + 9,7° C (u srpnju) (do — 7,8° C (u siječnju)- Za sve objekte je zajedničko, da je pomlađivanje ugroženo od divljači. Dakle divljač (lovstvo) ima prednost i u Češkoj pred uzgojem šuma! Prevelik broj divljači posljedica je poremećaja prirodne ravnoteže u životinjskom dijelu ekosistema inastalog nakon potpunog istrebljenja grabežljivaca te su sada nužne preven 508 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 103 <-- 103 --> PDF |
tivne imjere zaštite — ograđivanje rezervata. Preventivna mjera je i podizanje hranilišta, ali ona ne smiju biti blizu zaštićenog objekta. O tome svjedoče hrani lište uz objekt Polom, gdje su najveće štete baš u blizini hranilišta. Nepovoljan utjecaj na sastojine je i obilazak posjetilaca, među kojima ima i nediscipliniranih vozača, koji autima zalaze i u zabranjene dijelove. Nepovoljno je i nekontrolirano kretanje posjetilaca te autor naglašava potrebu ne običnog čuvara nego obučenog, koji će moći upućivati posjetitelje ne samo o smjerovima kretanja nego i onome, gdje što mogu posebno vidjeti. Za svaki objekt autor je naveo i smjernice za uzgojne mjere kojima je svrha da se prašumski tip sastojina očuva ili usmjeri u razvoju na, da tako kažemo, klimaksnu zajedniicu. Najveći zahvat, nedvojbeno, treba provesti u »-prašumi« Zäkova hora (na Češko-moravskoj visoravni) koja je u razdoblju od 1818. do 1888. godine od mješovite sastojine bulkve, jele i smreke s primjesom javora pretvorena u monokulturu smreke s oazama prvotne sastojine. U prašumi Lanžhot, sa sastojinama zajednica Querceto-Fraxinetum Desphampsia caespitosa Typ, Ulmeto-Fraxinetum carpinetum, Brachipodium silvaticum i si., dakle prašumi hrasta lužnjaka (u kojoj su pojedina stabla stara i preko 400 godina), nužno je reducirati visoki sloj bijelog gloga kako bi se osiguralo pomlađivanje.* Za prašumu Polom predlaže se unošenje javora, koji je reduciran, a za gotovo sve rezervate ostavljanje zaštitnog pojasa u gospodarskim sastojinama, koje ih okružuju. Iz pregleda sadržaja vidimo, da se literatura navodi na dva mjesta. Uz uobičaju popis literature, autor se li osvrnuo na literaturu (u originalu stoji »preged«, ali bolje za nas odgovara »osvrt«) Na osnovu 178 jedinica literature autor zaključuje, da se »najveći broj radova bavi jelovo-bukovim prašumama, koje su u planinama srednje Europe najbolje očuvane. Manje ih je o višim položajima sve do zone smrekovih šuma. Najniži položaji o zoni rasprostranjen ja hrasta lužnjaka najmanje je radova, jer su te šume bile podvrgnute jakom pritisku iskorlišćivanja «, Mialo je radova i o zoocenozama, zbog kaže autor, »komplicirane problematike proučavanja ove komponetne prašume.« Iz naše literature navedeno je 28 autora s 40 radova, on Anka, Drinića, Fukareka, Miletića (radova u Šum. listu 1930. i 1931. godine), Prpića do Žafara i Trinajstića, da spomenem samo neke. K tome popisu svakako treba dodati i studiju »Rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar« (Matica — Prpića, Rauša i Vrankovića, ikoju je izdalo šum .gospodarstva »Josip Kozarac« u Novoj Gradiški 1979. god., a prikazane u Äum. listu 1980. god. br. 5—6.). Vjerojatni je razlog izostanka ove publikacije što se iz naslova ine vidi, da su oba navedena rezervata u stvari rezervati prašuma (hrasta lužnjaka, odnosno hrasta kitnjaka i bukve). Ovdje su iznijete samo neke pojedinosti temeljitog, ili u suvremenom žargonu znanstvenog djela Eduarda PRUŽA o češko-moravskim prašumama iz kojeg se mnogošta može pnimjeniti i u našim uvjetima. Kao primjer navodim jelu, koja se i u Češkoj nalazi u fazi povlačenja i to ne od jučer nego od bar 500 godina unazad, kako pokazuje analiza cvjetnog praha u tlu u šumi Zofin. Stoga je gotovo nužno , da se ne samo zaštitari prirode nego i šumari detaljnije upoznaju s rezultatima istraživanja J. Fruše. Oskar Piškorić * Analogan zahvat lizvräen je oko 1970. godine i u našeim rezervatu Brašnik i oslobođene stabalca hrasta lužnjaka. 509 |