DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 95     <-- 95 -->        PDF

IZ SVIJETA


IZ ŠUMARSTVA FRANCUSKE


Saniranje 2000 ha garišta Chamatte. Devastirane i erodirane površine u južnoprovansalskim
Alpama, u Francuskoj, počele se sanirati i pošumljavati u drugoj
polovici prošlog stoljeća. Na jednom kompleksu, Chamatte, koji je pošumljen oko
1885. godine 6. srpnja 1982. godine oko 15 sati pojavio se požar, koji je već do
večeri istog dana zahvatio površinu od 1500 ha, doprijevši 7 km daleko od svog
početka. Usprkos intervencije sljedeća dva dana opustošio je daljnjih 400 ha, da
tek nakon jakog pljuska bude konačno likvidiran 18. srpnja, dakle nakon 12 dana.
Početak je bio u sastojim bijelog bora, slabog uzrasta i granatih stabala a obrasloj
šikarastom vegetacijom a potom se proširio na sastojine crnog bora.; Služba
/.a obnovu brdskih terena (Service Restauration des Terraines en Montagne, skraćeno
R.T.M.) odmah je reagirala i već 15. srpnja podnijela zahtjev za hitan kredit
od 500 000 franaka za početne radove sanacije. A ti su bili vrlo hitni, jer je
oiuja od 18. srpnja, koja je dokončala požar, pokazala erodabilnost tog terena,
dakle i nužnost hitne intervencije.


S radovima sanacije počelo je već 16. kolovoza i. g. i to s pripremom fašina
/.a smanjivanje djelovanja vode na nagnutim površinama te gradnjom triju pregrada
na naujgroženijem dijelu, koje su bile gotove već u prosincu i. g. Na najosjetljivijim
dijelovima površine oko 20 ha obavljeno je i sađenje biljaka i to
uključivo listača (bagrema, javora gluhaća, mukinje, Cytisus vrsta). Za fašine
koristilo se drvo s garišta promjera ispod 20 cm tj. ono koje se nije moglo unovčiti.
Jače drvo se prodalo uz smiješnu cijenu, kako naglašava autor članak u
, Revue Foresiiere Francaise (br. 6/84), od prosječno 30 franaka po 1 m3, odnosno
za trećinu do četvrtinu stvarne vrijednosti.


Osnovna vrst za prva pošumljavanja goleti (kako je to područje karbonatnih
stijena i krša), bio je crni bor (Pinus nigra austriaca) koji se inače vrlo dobro
prilagodio na tamošnjim staništima i dobro se prirodno pomlađuje*, ali danas
se koristi samo na slabijim staništima i u smjesi s cedrom (2/3 bor, 1/3 cedar).
U budućim šumama dominirat će ariš, koji je, kao i cedar, teže zapaljiv od bora
i optorniji na požar prizemne vegetacije. Na pojedinim lokalitetima s arišem mješat
će se u grupama i mediteranske jele u omjeru 1 : 10. Na svim površinama^ uz
četinjače dodavat će se i već navedene listače a na odgovorajućem bonitetu i »plemenite
listače« tj. orah i trešnja. Gustoća sadnje 2500 biljka po ha od čega 1500
četinjača a 1000 listača. Cedar i jela unosit će se sa sadnicama uzgojenim u lončićima
(1 — 0) a ostale vrste sa sadnicama slobodnog korjenja (2 -f- 1).


Izgled garišta 17 mjeseci nakon požara, piše D. Bonnet , je prostrana površina
bijelog šljunka načičkanog nagorjelim stablima sa žbunovima listača istjeralih
iz panjeva. Posebno dobro na taj način obnovila se pretpožarna niska šuma
hrasta i bukve. Zelenilo se pojavilo i na stablima ariša, koja su izgledala kao
uginula. Naprotiv stabla crnog bora, koja su nakon požara bila zelena, brzo su
uginula, ali uz rub neoštećenih sastojina crnog bora na garištu javlja se prirodni
crnoborov ponik.


385




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Troškovi obnove9 Vezivanje tla fašinama 11000 franaka po 1 ha, a pošumljivanje
5100 franaka po ha. Pretežni dio kredita osigurava država i Fond za poljoprivredu
Evropske zajednice a u manjoj mjeri i regija.


Rentabilnost kljaštrenja stabala u kulturama četinjača. Privatni šumoposjednici
u Francuskoj, od kojih je velik broj maloposjednika seljaka, po 1 ha sade
1100 do 1300 biljaka dakle podižu rijetke sastojine. Razlog — manji troškovi pošumljavanja.
No takve sastojine proizvodne i manje vrijedno tehničko drvo (veliki
čvorovi), pa je potrebno čišćenje debla od granja (kljaštrenje). Prema prikazu J.


B. B o u i 1 i e t-a (u Revue forestiere francaise, br. 1/1985) taj zahvat je rentabilan
kako dokazuju interni kamatnjak rentabiliteta:
Postotak rentabiliteta
Sastojina — kultura
smreke crnog bora bijelog bora ariš
ako se ne kljaštri 4,40 3,60 3,45 4,20
ako se kljaštri do 6 m visine 5,00 4,15 3,85 4,80
ako se kljaštri do 10 m visine 5,30 4,25 4,05 4,95


U klasičnim sastojinama ti postotci iznose: za smreku 3,35, za crni bor 2,90
a za bijeli bor 2,85.


Šume pitomog kestena u Francuskoj zauzimaju 530 000 ha površine s drvnom
masom od 81500 000 m3 a godišnjom proizvodnjom 4 000 000 m3 ili 12% svih listača,
95% kestenovih šuma u privatnom je posjedu. Tehničko kestenovo drvo, (sa
stabala prosječnog prsnog promjera 40 cm i dužine od 3,50 met. na više) vrlo je
traženo i postiže se cijena od 450 franaka po 1 m3 na panju. Cijena dasaka na
pilani kreće se, bez državnih taksa, između 1300 i 2500 franaka po m;i, već prema
kvaliteti i dimenzijama tj. za 30 do 40% manje nego za hrastovinu. Prosječni godišnji
prirast 25-godišnje sastojine iznosi 14 m3/ha a uz to mogu se koristiti stabalca
stara tek tri godine.


Prema iznijetom primjeru u »mjesečniku »Forets de France et Action Forestiere
« (br. / svibanj 1985) uzgoj kestenika je rentabilan, jer čisti prihod 22-godišnje
sastojine kod sječe u režiji iznosi 18 400 franaka po ha (kod prodaje na
panju samo 9 450 franaka). Inače kestenove šume u Francuskoj na trećem su
mjestu tj. iza hrastovih i bukovih.


ai
Ugroženost hrastovih sastojina. Pod tim naslovom inž. Michel Huber t iz
Instituta za razvoj šumarstva (privatnih šuma) u listu »Forets de France et Action
forestiere« (u broju za mjesec srpanj o. g.) kaže, da su »mnoge hrastove sastojine
ozbiljno ugrožene, ne od bolesti nego od neadekvatnog gospodarenja. Opasnost
je »ekonomskog« karaktera i prekasno je što poduzeti da se nadoknade
gubici od dvije trećine do tri četvrtine njihove potencijalne vrijednosti«. Ugroženost
se odnosi na 40-godišnje sastojine koje su se uzgajale u vrlo gustom sklopu
i bez proreda a sada su zahvaćene sječom s tendencijom u pretvaranje u sastojine
srednje šume. Naime stabla u tim sastojinama postigla su velike visine ali visoko
postavljenih krošanja i tankog debla te se preostala nakon sječe savijaju i izbijaju
živici, dakle smanjuje se vrijednost deblovine. Stoga autor preporuča pažljivo
gospodarenje, razmatranje situacije svakog stabla koje treba ostati i tako uzgojiti