DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 86 <-- 86 --> PDF |
pregledu (1955, 1960), Biltenu Poslovnog udruženja šumarstva i drvne industrije u Zagrebu (1956, 1957), u Šumarskom listu (1958, 1963, 1965. i 1970) te u Zborniku o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije (Vinkovci, 1974). Od tih navodim sintetski prikaz »-Dvadeset godina šumarstva SR Hrvatske 1945—1964« objavljen u Šumarskom listu 1965. godine te »Ekonomsko stanje i uspješnost poslovanja na području jugoistočnih slavonskih šuma« i »Organizacija šumarstva jugoistočne Slavonije u razdoblju 1941—1969«, oba u navedenom Zborniku. ZRINJKO GROHOVAC ilipl. inž. šum. Plemenito srce Zrimjka Grohovca prestalo je kucati 17. prosinca 1984. godine i njegov nestanak iz naše sredine sve je ražalostio i iznenadio. Iznenadio, jer se nikad nije tužio na neku posebnu bolest. Pošturjući njegovu želju, da na zadnjem ispraćaju bude najuža obitelj, kolege šumari u prvi »Šumarski četvrtak« odali su mu počast komemorativmim sjećanjem. M. Biutković bio je aktivan i u šumarskom društvenom životu te je u dva maha, 1954/55. i 1958/59. godine bio o predsjednik tadanjeg Šumarskog društva Hrvatske. Za svoj rad na području šumarstvadrvne industrije Hrvatske i za društveni rad u znak posebnog priznanja prigodom proslave 130-godišnjice osnivanja´ Hrvatsko- slavonskog šumarskog društva i 100- godišnjice izlaženja Šumarskog lista primio je 1976. godinu Povelju i zlatnu medalju. O. Piškorić Zrinjko Grohovac rodio se 16. srpnja 1909. godine u Bakru, na Sušaku polazi i završava srednju školu, realnu gimnaziju, a 1932. godine diplomira šumarstvo na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Prvo radno mjesto, u svojstvu nadničara, nalazi krša, gdje pod vodstvom šefa Inspektorata Ing. Vinka Plešea s još nekoliko kolega radi na snimanju za pošumljavanje izlučenih površina krša. U redovni radni odnos, s položajem činovničkog pripravnika, stupa 1935. godine i 13. prosinca te godine počinje s radom u šumskoj upravi u Bihaću kao šumarski referent za srezove Bihać, Cazin i Krupa. Četiri godine kasnije premješten je Banskoj upravi Vrbaske banovine u Banja Luci, gdje nastupa dužnost 8. lipnja 1939. da ubrzo bude opet premješten Sreskom načelstvu u Krapini, U Krapini kao sreski šumarski referent radi od 24. veljače 1940. godine do 9. rujna 1944. godine, kada odlazi u NOB, kod Oblasnog narodnooslobodilačkoig odbora Zagreb koji mu povjeravaju nastavu u lugarsikom tečaju. Te godine, od 11. do 25. srpnja, bio je u ustaškom zatvoru zbog suradnje s partizanima. Poslije Oslobođenja dolazi u Zagreb i od 30. svibnja 1945. godine načelnik je Odjela za iskorišćivanje šuma u Ministarstvu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 87 <-- 87 --> PDF |
poljoprivrede i šumarstva NR Hrvatske. Kraće vrijeme, od 3. siječnja do 11. srpnja 1947. godine, direktor je Šumskog gospodarstva Sušak da se ponovo nađe na dužnosti u Zagrebu kao predsjednik Komisije za gradnju šumskih komunikacija pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva NRH. S 1. travnja 1953. godine prelazi u Projektni biro šumarstva i drvne industrije u Zagrebu, gdje, 1965., godine završava svoj radni vijek odlazeći u invalidsku mirovinu. Častan i primjeran je bio njegov životni put. Iskreno prožet osjećajem za pravdu i opredijeljen za socijalističke ideje i prava radnih ljudi koje je proklamirala narodnooslobodilaöka borba, on je izgarao na poslovima obnove zemlje i odgovorno i savjesno izvršavao obaveze i zadatke u struci, privredi i društvu. Bio je među prvima na poslu, a svoje radno oduševljenje je primjerom prenosilo na druge. Ništa mu nije bilo teško, gdje god bi zaškripalo, bilo u organiziranju šumarstva bilo na poslovima eksploatacije šuma, Zrinjko je svuda uskakao — po danu i noći, po kiši i snijegu, spavao je i jeo sa šumskim radnicima, sokolio druge kad je i sam trebao ohrabrenje. Svi koji su ga poznavali ili s njim surađivali, uvijek su bili sigurni da će se prihvatiti i najtežih i najodgovornijih poslova i zadataka i da će uložiti sve svoje snage da ih savjesno i odgovorno obavi. Ono što ga je posebno krasilo, to je osjećaj za bližnje i vjera u ljude. Nikad nije isticao ni svoju fakultetsku naobrazbu ni svoju funkciju. I kao načelnik u Ministarstvu šumarstva i kao direktor Šumskog gospodarstva u Rijeci, on je uvijek bio blizak običnim ljudima, spreman da se pomiješa s radnicima i da zajedno s njima ruši stabla i izrađuje šumske proizvode. On je bio prvi na akcijama radnih brigada u Garjevici kada je za zimu 1945/46. trebalo osigurati žitelje Grada Zagreba ogrevotn. Isto tako on je prednjačio na organiziranju sječe i izrade stabala u šumama Hrv. Primora i Velebita, kada je obnova i izgradnja Jugoslavije, posebno njena industrijalizacija, ovisila o proizvodima šumarstva i drvne industrije. U tim teškim vremenima on se istakao kao stručnjak ^organizator i rukovodilac, ali i kao običan radnik. Poslije umirovljenja, on se istakao u radu Udruženja umirovljenika Črnomerec. Kao dugogodišnji predsjednik odbora za stanbena pitanja, on je neumorno obilazio domove umirovljenika i nalazio macina da im pomogne u rješavanju njihovih stambenih potreba. I tu je došao do pravog izraza njegov osjećaj za obične ljude, posebno za one koji su živjeli pod najtežim životnim okolnostima, kojima je trebala poimoć i pravedno rješenje. »Našeg Zrinjka « dugo će se i sa poštovanjem sjećati žitelji Kustošije, Mikulića i Sestinskag dola, kao i svi oni koji su s njime surađivali. Pokojni Zrinjko ostat će u dragoj uspomeni i svim njegovim kolegama, a posebno onima koji su se sastajali na »Šumarskim četvrtcima«. Kolega Zrinjko bio je najvjerniji posjetilac Šumarskih četvrtaka, iako je ponekad morao dio vremena postetiti i Društvu e&perantista kao esperantist još iz školskih dana. Kolika je bila njegova zauzetost za Šumarske četvrtke, govori i činjenica, da je vodio neku vrstu kronike o tom obliku sastanaka šumara, uglavnom umirovljenika. Slava Zrinjku Grohovcu! B. Cop — O. Piškorić |