DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 54 <-- 54 --> PDF |
hotke zbog izuzetno pogodnih objektivnih uvjeta (rente)« te »normalnu naknadu za privređivanje« zbog usporedbe s onom faktičnom). U svojoj vertikali strukture B. Kraljić posebno vodi računa: o diferenciranju izvornih i prenesenih troškova; o stranim uslugama unutar istog OOUR-a, radne organizacije, kompleksa ili izvan kompleksa (ukupnim ili razvrstanim na elemente, kao memento udruživanja rada i sredstava); o obavljanju iste radne operacije raznim sredstvima (ljudskom rad nam snagom, animalnom snagom, uz pomoć različitih tehnika, tehnologija, opreme /pri različitim uvjetima/); o kamatama raznih vrsta i povratu zajedničkih sredstava. On posebnu pažnju poklanja važnoj grupi troškova koje je nazvao »uvjetno općim troškovima«, a za koje je naveo niz praktičnih pretežno fizikalnih mjerila raspoređivanja na djelatnosti, faze troškova, grupe radnih operacije, jedinice proizvodnog učinka (proizvoda i usluge). To sve omogućuje precizniju kalkulaciju, racionalizacije, biranje optimalnog oruđa za rad i daje podstreke za udruživanje rada i sredstava u zajedničku proizvodnju. Na koncu se autor zadržava na problemu financijski planski negativnih radilišta i proizvoda. Analizom dolazi do zaključka, ako se ne radi o interesima dugoročnog ulaganja u interesu uzgoja, zaštite ili uređivanja šuma (trajnosti gospodarenja), da na te proizvodnje nitko ne može prisiliti samoupravnu organizaciju pozivajući se na neke zakonske propise u nas; no, može na nju djelovati — plaćanjem odnosne naknade. Ako se prilikom kalkulacija navedeni planski financijski negativni proizvodni učinci oslobode terećenje s općim (režijskim) troškovima na štetu vrednijih proizvodnih učinaka — to predstavlja pretežno, barem djelomično . . . samozavaravanje. VII Da li su ukalkulirani osobni dohoci troškovi? Potaknut radom VI, a osobito vlastitom autokritikom u njemu, te uobičajenom praksom u nas, autor verificira ekonomsku opravdanost tretiranja ukalkuliranih osobnih dohodaka (UOD) kao troškova. Na temelju svoje analize, on konstatira da je opravdano UOD živog rada u kalkulacijama mikro- i mezo-ekonomskog značaja smatrati troškovima. Ostale pak dijelove osobnih dohodaka na osnovi živog i minulog rada treba pak smatrati dijelovima dohotka (novostvorene vrijednosti), tj. bruto financijskog rezultata, ostatka dohotka. VIII Da li se povrat dugova, kamati* na uzajmljena i vlastita poslovna sredstva, programirani dijelovi dohotka namijenjeni fondovima — mogu smatrati troškovi ma samoupravne organizacije? Analizirajući to pitanje, autor to čini: A) s općeg ekonomskog stanovišta, što ovisi o definiciji troškova, poimanja zakona vrijednosti i zakona tržišne cijene; B) s tri posebna stanovišta, tj. 1) ispravnosti međusobnog uspoređivanja troškova za proizvodni učinak koji je rezultat ovog ili onog tehnološkog ili organizacijskog postupka, 2) opravdanosti uvrštavanja u »vlastitu prodajnu cijenu«, 3) realnih uvjeta održavanja pa i ekonomski opravdanog daljnjeg razvitka samoupravne organizacije. Odgovore za pojedini element koji se obrađuje — autor je dao u tablici na str. 14. ovog rada. Konačno pak posebno analizira odgovore na te elemente sa stanovišta tehnološki i organizacijiskih istih varijanata proizvodnje koje se temelje na raznim financijskim »konstrukcijama (izvorima) «; tu se obično radi o primicima i izdacima (rashodima) u svojevrsnim sumarnim kalkulacijama djelatnosti. Kao u svakom svojem radu, i u tom radu autor na koncu daje sažete zaključke. Iz njih se vidi da tretiranje analiziranih elemenata kao troška ili dijela ostatka dohotka ovisi o samoj namjeni kalkuliranja. Pri tome npr. kod istraživanja ekonomske opravdanosti ove ili one varijante »konstrukcije « za isti radni proces — sve što je navedeno u naslovu tog rada tretira se kao trošak (rashod) . . . osim programiranog dijela dohotka namijenjenog za poslovni fond (koji se tretira kao trošak jedino u planskim kalkulacijama). |