DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 50 <-- 50 --> PDF |
mijskih sredstava za uništavanje štetnika preporučuje osobit oprez« (str. 225). Međutim autor ne spominje danas, u velikom dijelu Evrope, velike štete na šumama od imisija, štetnih plinova suvremene industrijalizacije i prometa. Ne spominje ih, jer u vrijeme dovršetka rukopisa štete od imisija još nisu bile tako alarmante pa njihovo postojanje nije bilo ni jače obznanjivano. (rukopis je predan izdavaču već 1981. godine). Koristim ovu priliku da upozorim, n^ samo za ovu knjigu nego uopće, na dvije činjenice. Jedna je kako spriječiti polijeganje poni´ka, napada Fusarium sp., alepskog bora a druga o prvoj pojavi crnotoka (napada gljive Phytophtora cambivora) na pitomi kesten u našim krajevima. Stete od Fusarium sp. na poniku alepskog bora mogu se spriječiti kasnoljetnom sjetvom tj. sjetvom u kolovozu/rujnu, bilo u rasadniku bilo kao sjetve za podizanje sastojina. Na osnovu vlastitog višegodišnjeg iskustva ponik alepskog bora od kasnoljetne sjetve nije stradao od Fusarium sp. Dakako to se može primijeniti u područjima koji nisu izvrgnuti nižim zimskim temperaturama ili jačoj buri, pogibeljnih za ponik, posebno od nešto kasnije sjetve. Pojava crnotoka ili tintene bolesti pitomog kestena tj. napad gljive Phytophtora cambivora registrirana je kod nas i 1934. godine u sastojinama kestena na Medvednici (Zagrebačkoj gori). O tome nešto opširnije u posebnom priopćenju u ovom broju Šumarskog lista. Ova knjiga prof. Vajde vrlo dobro može poslužiti operativi, a da je za ,nju i pisana svjedoči i činjenica da je izdana ne samo uz financiranje od Samoupravne interesne zajednice za znanstveni rad (SlZ-a IV) nego i Općeg udruženja šumarstva, prerade drva i prometa Hrvatske, Zagreb. O. Piškorić TEORIJSKO-METODOLOŠKA ISTRAŽIVANJA VAŽNIJIH ORGANIZACIJSKIH I EKONOMSKIH ELEMENATA PRIVREĐIVANJA U ŠUMARSTVU (Organizacijski i t´konomski prilozi stabilizaciji šumarstva) Prof. Dr Branko KRALJIĆ Šumarski institut Jastrebarsko. ´RADOVI´ broj 63, Zagreb 1984. str. 1—342. U Uvodu autor navodi da se šumarstvu SR Hrvatske u ovom trenutku — s obzirom na manju ili veću rasprostranjenost te s manje ili više opravdanja — mogu uputiti ove zamjerke: 1) Organizacijskog značenja a) njegovo neadekvatno šumskouređivačko organiziranje, b) njegovo neadekvatno samoupravno organiziranje, c) njegova nedovoljna razvijenost u rukovođenju i samoupravljanju; 2) ekonomskog značaja: a) premalo financijsko stimuliranje dugoročnih bioloških investicija, b) pomanjkanje primjene propisa o osobnim dohocima na osnovi minulog rada, c) preslabo korištenje usavršenijih kalkulacija troškova i vlastite prodajne cijene u biološkoj reprodukciji drva te »po radilištima « i po jedinicama proizvoda u iskorišćivanju šuma, d) pomanjkanje primjene propisa o ekstradohocima (rentama) zbog izuzetno povoljnih objektivnih uvjeta privređivanja, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 51 <-- 51 --> PDF |
e) premalo stimulativno raspoređivanje ostatka čistog dohotka i premalo stimulativna raspodjela osobnih dohodaka prema učinku, f) nevođenje financijskog računa o utjecaju djelatnosti biološke reprodukcije drva na stvaranje drvnog prirasta. g) preslabo samoupravno udruživanje rada u odgovarajući reprodukcijski kompleks ; 3) značaja društvene regulative, posebno propisa Zakona o šumam a: a) neke mjere ekonomske politike nisu dovoljno adekvatne za biološku reprodukciju drva pa i za šumarstvo, b) neki propisi najnovijeg Zakona" o šumama SR Hrvatske nisu adekvatni za šumarstvo. S navedenim u vezi, autor u svojoj studiji obrađuje 17 samostalnih radova-poglavlja (problema). Navedeno pod toč. 2) a) b) pri tome ne obrađuje jer je o tome već objavio stri posebna rada. A navedeno pod toč. 3) a) b) obuhvaća putem same obrade pretežnog broja od navedenih 17 radova-poglavlja. Za svaiki rad-^poglavlje autor daje sažetak, uvod, obradu, zaključke, kratki sadržaj. Stoga ćemo ovdje za svaki od tih radova dati samo njegovu bit, ovako: I Pojam, karakteristike i nužnost šum skogospođarskog područja. Autor najprije ukratko ističe glavne principe na kojima se temelje naši propisi o šumskogospodarskorn području. Pri tome osobito ističe: da je ono razmjerno veliko, da tröba imati približno normalan raspored dobnih, odnosno debljinskih, razreda, da treba biti prikladno da gospodarenjem osigurava trajno (za proširenu biološku reprodukciju) dovoljno veliki pozitivni planski financijski rezultat, da je ono obično obuhvaćeno jednom radnom organizacijom. Nad´ležn´ koordinacioni odbor predložio je za šumskogospodarsko područje 17 kriterijuma, s time da je nužno osigurati barem 12 od njih, pa je prema tome predložio nova šumskogospodarska područja. Autor se s time ne slaže — zahtijevajući da se uvijek poštuju izvorni pr´ncipi kao uvjeti bez kojih se nemože (ističući pri tom osobito slučaj tadašnjeg Šumskog gospodarstva Gospić). Kao vlastitu alternativu — autor uz to navodi da bi trebalo usvojiti definiciju šumskogospodarskog područja koje se temelji na izvornim principima, ali što manje površine i bez obzira na trajni pozitiv ni planski financijski rezultat. Tim putem mogla bi se sačuvati ona prikladnost za trajno šumsko gospodarenje koja još danas postoji na manjim površinama, a od velikog je značenja za zaštitu okoliša i ekonomično zadovoljavanje društvenih potreba. A jedna radna organizacija mogla bi se samoupravno obvezati da gospodari s više takvih pozitivnih i negativnih šumskogospodarskih područja, prema za njih društveno odobrenim šumskogospodarskim osnovama, vodeći računa o mogućnosti ostvarenja trajno dovoljno velikog pozitivnog planskog financijskog rezultata (u faktičnim uvjetima) čitave radne organizacije, koji osigurava dovoljni dio proširene biološke reprodukcije šuma. II Bitne značajke i mjesto osnove organizacije udruženog rada u šumarstvu. Autor najprije analizira zakonske odredbe o OOUR-u u našem privrednom sistemu Zatim analizira značajke dviju glavnih djelatnosti šumarstva, koje se zaista mogu uzeti kao dvije djelatnosti ali i kao jedan jedinstveni proces rada pri šumskom gospodarenju. Za to govori: konvencijsko njihovo razgraničenje (resurekcijski si jekovi, čišćenje, prorede mladih sastojina i tankih stabala ´kriterijum samo financijska opravdanost/ i dr.); neke uzgojne i zaštitne mjere obavljaju se tehnikom sječe i daljnjeg iskorišćivanja šuma; jeftinije iskorišćivanje uzrokuje skuplju biološku reprodukciju drva. S tim u vezi, autor smatra da se odredbe zakona trebaju prilagoditi specifičnostima šumarstva: to više što ek253 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 52 <-- 52 --> PDF |
sternu tržišnu cijenu ima samo iskorlišćivanje šuma, dok biološka reprodukcija i- ma u njoj samo neodvojeni dio koji se može iskalkulirati na temelju posebnog »vrednovanja« koje ipak ima stanoviti »interni značaj; ako OOUR treba biti trajno planski financijski (dovoljno) pozitivan — bez ikakva »prelijevanja« sredstava, OOUR može biti šumarija samo izuzetno, jer je to svojstvo u pravilu ostvarljivo samo u cjelovitom šumskogospodarskom području Budući da u SR Hrvatskoj ima velika broj šumarija status OOUR-a — to je potpuno pogrešno, ili tome treba prilagoditi odnosne zakonske odredbe.. Autor smatra da OOUR biološke reprodukcije, prema biti same stvari, ipak smije da bude samo na razini šumskogospodarskog područja; za to govori i činjenica da se samo na toj razini može »vrednovati« godišnja biološka reprodukcija drva ukupno i po jedinicama drvnih sortimenata. U tom slučaju same šumarije imale bi status »jedinica udruženog rada (JUR-eva)« sa međusobno slobodnim namjenskim prelijevanjem sredstava ... Pri njima bi djelovali tzv. pogonski samoupravni organi i korektno proveden delegatski sistem. III Optimalna veličina šumskogospodarske organizacije. Po autoru, ona uključuje cijela šumskogospodarska područja s ukupno (dovoljno) pozitivnim trajnim planskim financijskim rezultatom, sa suvremenom opremom i suvremenim kadrovima s općim ali i specijalističkim obrazovanjem. Optimalna veličina određuje se prema kriterijumrma: »ceteris paribus« najveća trajna godišnja realizacija uz najmanju iskalkuliranu vlastitu »cijenu proizvodnje (CP)« po jedinici proizvodnje. To se redovno ostvaruje pri velikoj površini šuma, uz razmjerno veliki etat i broj zaposlenih, a budući da se u biološkoj reprodukciji drva pretežno radi o fiksnim troškovima — i pri najmanjem postotku tzv. općih režijskih troškova (rukovođenja i samoupravljanja). Budući da su ti troškovi faktično relativno fiksni, treba vrlo pažljivo uračunavati pri probnim kalku lacijama. Za tu svrhu nije poželjna tip;čna Direct-Costing kalkulacija, jer ona ne vodi računa o relativnom karakteru navedenih fiksnih ´troškova, a pogotovu o pojavi progresivnih troškova pri forsiranju kapaciteta. IV Teritorijalna ili funkcionalna organizacija u šumarstvu? Autor najprije objašnjava ta dva pojma — kako se oni shvaćaju u SR Hrvatskoj. Zatim detaljno navodi značajke teritorijalnog sistema kako se on provodi u šumarijama: objedinjuje čitavo šumsko gospodarenje; trajno zaposljuje radnike; isključuje dupliranje ureda za »pogonske režije« obiju glavnih djelatnosti; vodi računa o velikoj »teritorijalnoj dimenziji« u šumskom gospodarenju i korisnosti »mnogomajstorstva« proizvodnih radnika i režijski zaposlenih radnika; omogućuje prelijevanje sredstava zbog nejednakih uvjeta privređivanja šumarija tipa JUR-eva; putem zajedničkog kolektiva automatizirana usklađivanje interesa obiju glavnih djelatnosti, ravnajući se po minimalnim troškovima ukupnog šumskog gospodarenja; bezbolno obezbjeđuje financijsku kontrolu obiju glavnih djelatnosti, oslanjajući se na ukupne tržišne cijene i interne cijene biološke reprodukcije drva; smanjuje na minimum znatne troškove konsignacija stabala za sječu, njihovih kontrola, preuzimanja sječine prije i iza izvršne sječe te si.; najlakše osigurava poštivanje svih propisa šumskogospodarske osnove, odobrene od društva; udružuje rad i sredstva radnih grupa pretežno zaposlenih u jednoj i drugoj glavnoj djelatnosti šumarstva; nije smetnja daljnjoj specijalizaciji kadrova za mehanizirani rad, rasadničarstvo i dr.; počiva na iskustvu šumarstva u Jugoslaviji i svijetu; predstavlja uspješno udruživanje rada i sredstava u cjelovitoj šumskom gospodarenju — kao osnovu daljnjeg udruživanja u reprodukcijski proces . . . odnosnog kompleksa. Za »zatvaranje« šumarija, često negdje prev^oke osobne dohotke, prernale proširene reprodukcije šuma, partikulari |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 53 <-- 53 --> PDF |
zam, slabljenje autoriteta zajedničkih služba radne organizacije i si. — nije razlog teritorijalna organizacija nego njihov status OOUR-a (s vlastitim žiro računom), nametnut od strane nestručnjaka, te djelovanje i ovisnost od organa DPZ-a i lokalnih pojedinih političara. Autor nastoji sagledati »razloge« za predlaganje funkcionalne organizacije u šumarstvu, prema najnovijem Zakonu o šumama. Zaključuje da nisu dovoljno stručni i racionalni. O specifičnim internim organizacijskim pitanjima mjerodavno mogu donositi adekvatna rješenja samo radnici šumarstva. A u SRH nije se uzelo u obzir brojne amandmane struke pa i Šumarskog fakulteta u Zagrebu. V Razgraničenje i povezanost samouljanja i rukovođenja u šumarskim organizacijama udruženog rađa Jugoslavije. Klasik znanstvene organizacije H. Fayol pod »administration«, L. F. Urwick pod »Administration«, P. Drucker pod »Management « i A. Jäger pod »rukovođenjem« — prema analizi B. Kraljića, obuhvaća elemente i rukovođenja i upravljanja (pa i samoupravljanja). U tom radu autor obrazlaže potrebu oštrog razlikovanja tih dvaju termina u kapitalizmu, državnom socijalizmu i samoupravnom socijalizmu. Prema tome, on osuđuje u nas uvriježeno zajedničko opisivanje tih dviju poslovnih djelatnosti (Š. Babić, M. Dautović, 2. Kostić i dr.). Razgramičujući te djelatnosti, on navodi nadležnosti samoupravljanja u 18 stavaka (od kojih dvije obuhvaćaju čak 12 pojedinosti), a rukovođenja u 15 stavaka (od kojih dvije obuhvaćaju 7 pojedinosti). Pritom navodi problematiku odgovornosti, samokontrolu, kontrolu nad užim organizacijskim jedinicama, brigu o zakonitosti i radnicima te širim društvenim interesima, kontrolu samoupravljanja nad rukovođenjem i dr. Tu analizu na temelju odnosnih znanosti i vlastitih rasuđivanja te naših zakonskih propisa, zaključuje tvrdnjama: da samoupravljanje nadopunjuje stručno djelovanje odnosnih službi i nerutinskog rada rukovođenja u slučajevima izvan rasuđivanja prema »pravilima struke« kada se radi o izvanrednim rizicima; da rukovođenje vrši ulogu »produžene, i to stručne, ruke« samoupravljanja. Autor posebno obrađuje i povezanost samoupravljanja i rukovođenja: samoupravljanje dobija pripremne materijale od strane posebnih stručnih službi, filtrirane putem rukovodilaca njihovim nerutinskim radom, pa tako finalizira stručne napore; obje poslovne djelatnosti vrše kontrolu, i to komplementarno; obje vode brigu o radnicima. VI Osnove usavršavanja kalkulacija troškova, odnosno »cijena reprodukcije«, glavnih proizvodnih OOUR-a u šumarstvu i preradi drva. Autor je u svojoj Obradi pošao od postavki znanstvene monografije I. Turka: »Osnove kalkulacije troškova u dohodovnom sistemu«, izdaje Informator, Zagreb 1983, str. 1—146. Ona u troškovima vidi poslovno-ekonomsku kategoriju; troškove ne razlikuje prema klasičnom načinu vodeći računa samo o proizvodnji nego sa stanovišta ukupne poslovne djelatnosti; prema tome, pored troškova iz grupa konta 40—44 i 72 ona Obuhvaća i one iz grupe konta 83—85, 87, 88 i 91, iako to stvara »brojne raičunsko-tehničke poteškoće«. B. Kraljić u dva navrata daje definicije troškova koje preciziraju one dosad poznate iz literature s obzirom na samo trošenje i vezivanje uz proizvodnju te na reprodukcijske vrijednosti, što je osobito važno u uvjetima inflacije. On strukturu troškova razlikuje u vertikali za potrebe rukovođenja (oslanjajući se u tom radu na I. Turka), a u horizontali za potrebe ekonomističkih analiza i samoupravljanja — nudeći tako kompromis između zastupnika prve, odnosno druge dimenzije (Tomić T. i dr.). Tako je razradio strukturu koja se odnosi na iskorišćivanje šuma, tj. djelatnost koja obuhvaća najviše zaposlenih i novčanih sredstava u šumarstvu. Obuhvaćajući čitavu strukturu »prodajne cijene (PC)«, on je, da se ne zaboravi, naveo i »cijenu reprodukcije«, »ekstrado |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 54 <-- 54 --> PDF |
hotke zbog izuzetno pogodnih objektivnih uvjeta (rente)« te »normalnu naknadu za privređivanje« zbog usporedbe s onom faktičnom). U svojoj vertikali strukture B. Kraljić posebno vodi računa: o diferenciranju izvornih i prenesenih troškova; o stranim uslugama unutar istog OOUR-a, radne organizacije, kompleksa ili izvan kompleksa (ukupnim ili razvrstanim na elemente, kao memento udruživanja rada i sredstava); o obavljanju iste radne operacije raznim sredstvima (ljudskom rad nam snagom, animalnom snagom, uz pomoć različitih tehnika, tehnologija, opreme /pri različitim uvjetima/); o kamatama raznih vrsta i povratu zajedničkih sredstava. On posebnu pažnju poklanja važnoj grupi troškova koje je nazvao »uvjetno općim troškovima«, a za koje je naveo niz praktičnih pretežno fizikalnih mjerila raspoređivanja na djelatnosti, faze troškova, grupe radnih operacije, jedinice proizvodnog učinka (proizvoda i usluge). To sve omogućuje precizniju kalkulaciju, racionalizacije, biranje optimalnog oruđa za rad i daje podstreke za udruživanje rada i sredstava u zajedničku proizvodnju. Na koncu se autor zadržava na problemu financijski planski negativnih radilišta i proizvoda. Analizom dolazi do zaključka, ako se ne radi o interesima dugoročnog ulaganja u interesu uzgoja, zaštite ili uređivanja šuma (trajnosti gospodarenja), da na te proizvodnje nitko ne može prisiliti samoupravnu organizaciju pozivajući se na neke zakonske propise u nas; no, može na nju djelovati — plaćanjem odnosne naknade. Ako se prilikom kalkulacija navedeni planski financijski negativni proizvodni učinci oslobode terećenje s općim (režijskim) troškovima na štetu vrednijih proizvodnih učinaka — to predstavlja pretežno, barem djelomično . . . samozavaravanje. VII Da li su ukalkulirani osobni dohoci troškovi? Potaknut radom VI, a osobito vlastitom autokritikom u njemu, te uobičajenom praksom u nas, autor verificira ekonomsku opravdanost tretiranja ukalkuliranih osobnih dohodaka (UOD) kao troškova. Na temelju svoje analize, on konstatira da je opravdano UOD živog rada u kalkulacijama mikro- i mezo-ekonomskog značaja smatrati troškovima. Ostale pak dijelove osobnih dohodaka na osnovi živog i minulog rada treba pak smatrati dijelovima dohotka (novostvorene vrijednosti), tj. bruto financijskog rezultata, ostatka dohotka. VIII Da li se povrat dugova, kamati* na uzajmljena i vlastita poslovna sredstva, programirani dijelovi dohotka namijenjeni fondovima — mogu smatrati troškovi ma samoupravne organizacije? Analizirajući to pitanje, autor to čini: A) s općeg ekonomskog stanovišta, što ovisi o definiciji troškova, poimanja zakona vrijednosti i zakona tržišne cijene; B) s tri posebna stanovišta, tj. 1) ispravnosti međusobnog uspoređivanja troškova za proizvodni učinak koji je rezultat ovog ili onog tehnološkog ili organizacijskog postupka, 2) opravdanosti uvrštavanja u »vlastitu prodajnu cijenu«, 3) realnih uvjeta održavanja pa i ekonomski opravdanog daljnjeg razvitka samoupravne organizacije. Odgovore za pojedini element koji se obrađuje — autor je dao u tablici na str. 14. ovog rada. Konačno pak posebno analizira odgovore na te elemente sa stanovišta tehnološki i organizacijiskih istih varijanata proizvodnje koje se temelje na raznim financijskim »konstrukcijama (izvorima) «; tu se obično radi o primicima i izdacima (rashodima) u svojevrsnim sumarnim kalkulacijama djelatnosti. Kao u svakom svojem radu, i u tom radu autor na koncu daje sažete zaključke. Iz njih se vidi da tretiranje analiziranih elemenata kao troška ili dijela ostatka dohotka ovisi o samoj namjeni kalkuliranja. Pri tome npr. kod istraživanja ekonomske opravdanosti ove ili one varijante »konstrukcije « za isti radni proces — sve što je navedeno u naslovu tog rada tretira se kao trošak (rashod) . . . osim programiranog dijela dohotka namijenjenog za poslovni fond (koji se tretira kao trošak jedino u planskim kalkulacijama). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 55 <-- 55 --> PDF |
IX Kritički osvrt na tzv. »amortizaciju šuma«. Autor najprije prikazuje tu »kategoriju « prema propisanim značajkama. Odmah konstatira da unutar jednostavne reprodukcije ne sadrži troškove čuvanja šuma, konsignacije i si. — iz »redovnog održavanja«, a sadrži niz drugih troškova iz »redovnog održavanja«: redovnu zaštitu šuma, redovno uređivanje šuma, održavanje tipičnih osnovnih sredstava te si. To se odnosi i na proširenu reprodukciju šuma, ne obuhvaćajući pri tome rashode investicijske zaštite. Sve to iako se amortizacija treba odnositi samo na jednostavnu reprodukciju, bez troškova redovnog održavanja ... (od II polugodišta 1957). Suma, i njezino drvo, uopće se V adekvatan. Temeljena formula je , V u, umjesto dakle, daje polovične 0,5 u iznose, V u njoj se odnosi na rentovnu vrijednost, dakle s tog razloga pak daje prevelike iznose. Ta »amortizacija« šume ne ovisi uopće o količini godišnje sječo. Ona nerazlučno služi i jednostavnoj i proširenoj reprodukciji drva te tipičnih osnovnih sredstava. ltd. Na temelju svega toga autor zaključuje da se tu radi o određenom sistemu financiranja biološke reprodukcije u šumarstvu, ali o pogrešnoj i štetnoj mistifikaciji ekonomske stvarnosti u toj oblasti koja ga diskalificira kao element kalkulacija troškova. Pri koncu rada autor prikazuje i glavne značajke rada anonimnog autora, koji je poslužio kao kamen temeljac toj »kategoriji«, te »teorijsku pozadinu« tih postavki. One trpe od već navedenih grešaka, a u nekim dodatnim postavkama od pravih zabluda. Ta je »kategorija« već poodavno napuštena, nipr. u SR BiH i Hrvatskoj, ali se nažalost u nekim SR još zadržala inercijom . . . X Biološko-reprodukciona vrijednost posječene drvne mase u šumarstvu. Uvod no autor najprije objašnjava termin »biološko- reprodukciona« kada se odnosi na šumsku sastojinu (uslugu njezina uzgajanja i zaštite), ma tržišnu (prometnu) vrijednost «) ; odnosno kada se odnosi na tržišnu (prometnu) vrijednost šumskih sastojina, na »individualnu ´cijenu proizvodnje´ drva u konkretnom šumskogospodarskom području«. Prava, tj. tržišna (prometna) vrijednost za šumarstvo — uvijek obuhvaća i potencijalne rente. Ovisno o vrstama tih »biološko-reprodukcijskih« vrijednosti — oVise i moguće vrste bilanciranja uspjeha i imovine u šumarstvu (posebno njegovoj biološkoj proizvodnji). Te su vrijednosti potrebne ne samo za djelatnosti ukupno — nego i po jedinicama njihovih proizvodnih učinaka; to stoga da bi se vodilo računa ne samo o količinama nego i o kvalitetama, tj. vrijednosti . . . putem novca. Autor zatim na temelju niza svojih originalnih odnosnih radova — prikazuje točno metodiku kalkuliranja »individualnih ´cijena proizvodnje´ drva u konkretnom šumskogospodarskom području«, i < :t sumarno i pojedinicama proizvoda, tečajnog godišnjeg drvnog prirasta, odnosno godišnje sjećne drvne mase. Za to daje novu i kompletni ju obradu. Začetak te metodike prikazao je već 1952. u svojoj knjizi »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva«. No, tada je pri postojanju državnosocijalističkog sistema sa zajedničkim državnosocijalističkim budžetom takve cijene proizvodnje računao po prosječnim uvjetima čitave NR Hrvatske; te cijene su uspješno primijenjene u toj Republici dok je rukovodio financijskim planom šumarstva. U novijim radovima, pa i ovdje, on se orijentirao ma pojedino šumskogospodarsko područje i odvojeno dodavanje (u °,,) sredstva uime izgradnje autofinanciranih stalnih dodatnih šumskih prometnica te uime autofinancirane proširene biološke reprodukcije šuma — sve na temelju normalnih troškova i akumulacija te društveno odobrene šumskogospodarske osnove. 257 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Takve »cijene proizvodnje« nužne su i za uspješno odvajanje svih renta zajedno, jer predstavljaju »nerentovni dio tržišne cijene« (za biološku reprodukciju deduktivno izračunate tzv. šumske takse, a za cjelovito šumsko gospodarenje ^prodajne cijene proizvoda iskorištavanja šuma «). One služe i kao važan element bilanciranja biološke reprodukcije drva te kao osnovno mjerilo raspoređivanja zajedničkog perioda odnosnog kompleksa na biološku reprodukciju drva. XI Razgraničenje i kalkulacija jednostavne biološke godišnje reprodukcije drva — sumarno i po jedinicama tečajnog drvnog prirasta, odnosno godišnje sječne drvne mase. Da bi se u svima šumskogospodarskim područjima Jugoslavije mogla primijeniti ista metodika kalkulacije biološke reprodukcije drva, autor pruža obrasce A), B), C) — s odnosnim komentarima. Obrazak A) obuhvaća mjesta »-redovnih « troškova ukupne godišnje biološke reprodukcije drva u šumama i šumskim kulturama (str. 4—6), i to: one jednostavne, one autofinancirane proširene, te autofinancirane izgradnje novih stalnih šumskih prometnica. Obrazac B) obuhvaća investicijske rashode (proširene) biološke reprodukcije (str. 8). Obrazac C) prikazuje sumarnu detaljnu kalkulaciju jednostavne biološke reprodukcije drva (str. 12—14), uz obilan komentar. Zatim obrađuje posebno poglavlje o kalkulaciji vlastite tražene prodajne cijene usluge sumarne godišnje biološke proširene reprodukcije drva i posebno usluge izgradnje novih stalnih šumskih prometnica. Napokon završava s opširnijim .poglavljem o kalkulaciji jednostavne biološke reprodukcije po jedinicama tečajnog godišnjeg drvnog prirasta, odnosno godišnje sječne drvne mase. U tom poglavlju obrađuju primjere za raspoređivanje na jedinice drvnih sortimenata: proporcionalno minimalnim pozitivnim šumskim taksama; proporcionalno produktima količina i koeficijenata volumnih težina; proporcionalno produktima količina, koeficijenata volumnih težina i koeficijenata usitnjenosti pojedinih drvnih sortimenata (najtočnije). XII Usavršavanje kalkulacija u iskorišćivanju šuma. Uvodno autor ističe da se tu radi o djelatnosti »pomoću radilišta«, preporuča i nadalje izrađivanje »mjesečnih režijskih preliminara«; u njoj će se raspoređivanje troškova vršiti na: rad´lišta, mjesta troškova, faze i grupe radnih operacija, na jedinice proizvoda, a ponder mani za sječine, šumarije, OOUR-e, radnu organizaciju. To detaljno obrađuje u četiri potpoglavlja. Pri tome ističe: nužnost izražavanja prosjeka po radnoj operaciji i za ukupne m3; korisnost navođenja »stupnja teškoće uvjeta« za šumski transport (o tome daje svoj prijedlog); amortizacija opreme raspoređena je već na pojedine grupe radnih operacija a amortizacija zgrada na »opće troškove proizvodnje « i »pogonske te upravno-prodajne režije «; troškovi sječe i izrade te šumskog transporta su direktni s obzirom na sječdnu a s obzirom na proizvode prvo je direktnog a drugog uvjetno općeg značaja; troškovi samohodnih dizalica trebaju se odijeliti na one vožnje i na one utovaraistovara; direktni troškovi raspoređuju se na proizvode jednostavno dijeljenjem sumarnih iznosa; troškovi transporta kao uvjetno-opći troškovi raspoređuju se pak na proizvode proporcionalno njihovoj količini, koeficijentu volumne težine i koeficijentu usitnjenosti; tipični opći troškovi raspoređuju se pak dodatnom kalkulacijom proporcionalno onima direktnog značaja; u vezi s pondermanima treba prednost dati tzv. detaljnim kalkulacijama po jedinicama proizvoda po sječinama, jer one mogu najviše poslužiti racionalizacijama i uspješnom rukovođenju. Autor posebno obrazlaže najprikladnije »(ključeve « raspoređivanja troškova, a u zaključcima daje primjerni obrazac vertikalne strukture troškova »po m3 pilanskog trupca bukve«, s naznakom prikladnih »ključeva« raspoređivanja i glavnih pondermana, te napomenom o nužnosti boljeg, šumarstvu prilagođenijeg knjigovod |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 57 <-- 57 --> PDF |
stva, i elektroničkih računala u odnosnoj službi. XIII Odvajanje ekstradohodaka, odnosno renta, u šumarstvu pri sadašnjim uvjetima. Autor, na temelju niza svojih odnosnih radova, ovdje daje sažetu novu i kompletniju obradu tog problema. Pri tome polazi od marksističke definicije renta, naglašujući njihov objektivni karakter Realizaciju računa po faktičnim cijenama i dinarima. Vlastiti iskalkuliran njezin bezrentovn´i dio također obračunava po faktičnim cijenama i dinarima, jer su oni za samoupravnu organizaciju također objektivnog značaja, to više što društvo više nije u stanju da joj regresira gubitke u vezi s povisivanjem Cijena, odnosno devalvacijom dinara. Budući da udruženi rad želi pri kalkuliranju tog bezrentovnog dijela realizacije polaziti od subjektivnih obračunskih podataka, autor te podatke korigira u vezi sa »subjektivnom ekonomijom-" koju je samoupravna organizacija ostvarila u odnosu na objektivne, tj. normalne količine utroška u naturi (USO), postignutu proizvodnost živog rada (putem UOD) i stupanj subjektivnog iskorištenja plansko- subjektivnog kapaciteta (ks) — prema onima normalne, u šumarstvu plansko- objektivne, razine. Pri računanju bezrentovnog dijela realizacije, pored troškova, autor zaračunava i »normalnu akumulaciju « (prema svojem prijedlogu u XV radu svoje studije), tj. čitavu normalnu »cijenu proizvodnje (CP)« konkretne sa moupravne organizacije. Pri tome, u skladu sa zakonskim odredbama u SR Hrvatskoj, autor tumači u stvari troškovni karakter šumskouređajnog vlastitog dijela normalnih cijena proizvodnje »(proširene biološke reprodukcije šuma« i »izgradnje stalnih dodatnih šumskih prometnica-« (koji se obično tretiraju kao investicije). Budući da se u sadašnjem šumarstvu SR Hrvatske udružio rad i sredstva obiju glavnih faza ukupnog procesa šumskoga -gospodarenja troškove međusobnih sirovina i usluga u tom »kompleksu« pri tome autor tretira prema obradi u XVII radu svoje studije. Prema navedenom, autor je izveo formulu IX (str. 13), koja je zasad prekomplicirana za odnosne službe šumarskih organizacija udruženog rada pa dolazi u obzir za stručnu financijsku kontrolu (verifikaciju). Zbog toga je autor daljnjim razvijanjem te formule u tom radu inovirao je tako da je poprimila za primjenu jednostavniji oblik formule X (str, 15) 1 formule XII (str. 19). Potonja se najkraće može navesti kao A = C; — Cn {, odnosno u šumarstvu A = Cs — Cpo f. Pri tome A označuje rentu, C; realizaciju po faktičnim cijenama i novcu, a Cn f odnosno Cpo f, vlastitu iskalkuliranu normalnu, odnosno plansko-objektivnu, »cijenu proizvodnje« izraženu prema prosjeku faktičnih cijena i snage dinara, startne tarife po normasatu (uime osobnih dohodaka sa zajedničkim potrebama bez stambenog dijela) te tipičnih osnovnih sredstava i šumskih sastojina — u obračunskom razdoblju. Za šumarstvo renta se računa po šumsko-gospodarskim područjima za čitavu plansko-obračunsku godinu. XIV Kritički osvrt na odredbe samoupravnog sporazuma o odvajanju renta u šumarstvu. Taj je u SR Hrvatskoj bio na snazi do izlaska najnovijeg Zakona o šumama. Prema njemu, »prosječni iznos renta po m3 iskorišćivanja drva onog OO UR-a čiji su jedinični troškovi najviši i »prosječni iznos financijskog rezultata po m3« drvnih sortimenata na razini radne organizacije. Autor to podvrgava kritici i utvrđuje da se radi o potpuno nestručnoj, pogrešnoj definiciji. Naime: uzima se kr.terijum najlošijeg OOUR-a u radnoj organizaciji, umjesto u zemlji (svijetu), tj. bez tržišnog kriterijuma; njegova prodajna cijena po m3 trebala bi se uzimati kao minued, umjesto uzimanja njegovih troškova po m3 kao subtrahend; uzimalo se faktičke troškove umjesto normalnih svakog OOUR-a; odbijaju se stalno troškovi po m3 najlošijeg OOUR-a, tj. samo nje 259 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 58 <-- 58 --> PDF |
goviih vrsta drveća i stupnja mehanizacije, umjesto svakog pojedinog OOUR-a; računa se po faktičnim troškovima, ali bez efekata subjektivne ekonomije s obzirom na normalne razine gospodarenja; uzima se za svaki OOUR prosječni financijski rezultat po m3 s razine čitave radne organizacije, umjesto svakog pojedinog OO UR-a; nije naglašeno računanje po šumskogospodarskim područjima za čitavo godišnje plansko-obračunsko razdoblje; data je definicija koja proturiječi onoj polit-ekonomskoj za rentu, te odnosnim propisima Ustava i Zakona o udruženom radu. XV Raspoređivanje ostatka čistog dohotka osnovnih organizacija udruženog rada u šumarstvu. Najprije autor na temelju odnosnih službenih odredaba distinguira svoj pojam i naziv »ostatka čistog dohotka (OČD)«. Glavna njegova osobina jest, da taj dio dohotka ne sadrži šumskih renti. Zatim analogno distinguira dijelove I i II OČD-a. Dio sadrži, među ostalih, osobne dohotke živog i minulog rada te zajedničku potrošnju (osim stambenog dijela). Dio II sadrži ipak, među ostalim, izdvajanja za fondove (akumulaciju). Sada se autor dalje bavi obradom ekonomski najopravdanijeg raspoređivanja OČD-a na njegova dva navedena dijela. Najprije prikazuje odnosni postupak, kada se to ispravno ostvarilo u bazičnom razdoblju (prema ranije objavljenom radu). Zatim prikazuje odnosni postupak, kada to treba obavit po prvi puta. Pri tome definira planiranje dijela I na kompletan, originalni način. A dio II definira njegovim planiranjem prema »zakonu prosječne profitne stope«, u analogiji. Navodi razloge zašto koristi taj zakon: to je dosad jedina zakonitost koja se pri dijelu II ostvaruje u tržišnoj privredi; privreda Jugoslavije je otvorena prema svjetskom tržištu, a na njemu zasad još uvijek dominiraju ekonomske zakonitosti kapitalizma; naši propisi naglašuju nužnost poštivanja ekonomskih zakona ako želimo sudjelovati u međunarodnoj podjelu rada; uostalom, glavno je da se daljnje raspoređivanje dijela II obav lja po socijalističkim principima. Na osnovi planskog postotnog odnosa između dijelova I i II zatim autor ras poređuje faktički korigirani, tj. bezren tovni dio realizacije, odnosno ostvareni OCD na njegova dva dijela (I i II). Pri koncu autor se posebno zadržava na odnosnim zahtjevima Sindikata SR Hrvatske, s kojima se samo djelomično, ekletički, slaže. U svoj prijedlog napokon ugrađuje moguće i korisno posebno finan cijsko stimuliranje manjih obveza prema SiZ-ovima i većeg eksporta. XVI Bilanciranje u biološkoj reprodukciji drva. Autor najprije ističe korisnost, pa i nužnost, bilanciranja, i to barem u biološkoj reprodukciji drva (umjesto sastojina). Navodi poznate poteškoće i nepreciznosti procjene u osnovnom stanju, osobito asortimana, ali i poteškoće koje stvaraju promjene »položaja prema tržištu «, pa i u tijeku vremena promjene standarda i snage novca . . . Promjene »položaja prema tržištu« savjetuje da se isključe primjenom induktivno iskalkuMranih vlastitih, bezrentovnih, »oijena proizvodnje « drvnih sortimenata na panju u konkretnom šumskogospodarskom podru čj´U. ili takvih rentovnih cijena za dovoljan udio najlošijih uvjeta šumskoga gospodarenja u Republici, odnosno Jugoslaviji. Promjene JUS-a i snage domaćeg novca predlaže da se isključe kalkuliranjem svih potrebnih elemenata po JUS-u i novcu u trenutku konca posljednjeg obračunskog razdoblja (5 do 10 godina). To važi i za redovne troškove, što traži posebne analize ili izražavanje putem cijene zlata. Inače, procjene količina početnih i završnih osovnih drvnih zaliha — predlaže da se vrše na temelju redovno stalnih pokusnih krugova analogno kako su to predložili P. Schmidt i J. Werner, ali vodeći računa o što vjernijoj reprezentaciji pojedine šumske sastojine i njezinih gospodarenjem eventualnog nejednakih dijelova. No, ukopani centri tih krugova |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 59 <-- 59 --> PDF |
kao i samo mjerenje trebaju biti poznati, odnosno povjereni, samo posebnim službama uređivanja šuma ... To stoga da bi se isključila namjerna drugačija šumska gospodarenja na njihovim površinama od strane zainteresiranih radnika šumarske samoupravne organizacije udruženog rada. Pri tome procjenu asortimana osnovnih drvnih zaliha na navedenim krugovima predlaže da se vrši ovako: sredi se podatke mjerenja prsnih promjera osovnih stabala po debljinskim stupnjevima širine 1 cm; tada se odnosne količine drvne mase procijene po jednoulaznim lokalnim ili (uz sastavljanje krivulja visina stabla) po dvoulaznim dendrometrijsikim tablicama: napokon se za svaki stupanj širine 1 cm iz odnosne datoteke elektroničkog računala uzmu postoci -udjela pojedinih drvnih sortimenata. Razumljivo, da navedena datoteka se temelji na direktnom mjerenju drvnih sortimenata brojnih oborenih i ´zrađenih stabala, po vrstama drveća i debljinskim stupnjevima širine 1 cm. Primjer za to je ŠPP »Slavonska šuma« Vinkovci, na kojem području se provelo opsežno takvo snimanje u cilju izrade »regionalnog sistema diferenciranih tehničkih normi za sječu i izradu drvnih sortimenata « (S. Tomanić — V. Hitrec, V. Vondra, uz koordinaciju B. Kraljića). Za bilanciranje imovine biološke reprodukcije drva, autor predlaže vršenje virmana, što je učinio i u svojoj knjizi god. 1952. Do tog virmana dolazi u slučaju veće ili manje sječe od tečajnog drvnog prirasta. Pri tome konvencionalno smatra da je godišnji tečajni drvni prirast »nezavršena proizvodnja« (obrtno sredstvo), a čim se posiječe od njega više ili manje (po vrijednosti) to predstavlja smanjenje ili povišenje osnovnih drvnih zaliha (osnovno sredstvo). XVII Mjerila raspoređivanja zajedničkog prihoda u šumarsko-drvoprerađivačko- prometnom kompleksu. Autor najprije zahtijeva da se od zajedničkog prihoda reprodukcijskog kompleksa odbiju sve rente sudionika udruživanja zajedno. To je nužno zbog odredaba Ustava, interesa DPZ-ä i osobito šumarstva (koje iz njih treba autofinanoirati proširenu biološku reprodukciju i izgradnju novih stalnih šumskih prometnica). Zatim autor predlaže da se kao osnovno mjerilo raspoređivanja »ostatka zajedničkog prihoda (OZP)« uzmu bezrentovni dijelovi realizacija sudionika udruživanja Bn t (prema XIII radu studije). Pri tome pokazuje čitav matematski postupak tog raspoređivanja. Na temelju svoje diskusije, autor analizira prednosti i mane tog i drugih mjerila raspoređivanja (I do IV alternativa) i odlučuje se za »samoupravno dogovorene cijene«. One predstavljaju kompromis između bezrentovnih Bn f, deduktivnih bezrentovnih cijena sa svjetskog tržišta, deduktivnih bezrentovnih cijena domaćeg tržišta. iSporazum o tome treba ostvariti demokratskim sporazumijevanjem, bez prisile, uz prestrukturiranje i racionalizacije, daljnje namjensko udruživanje sredstava »bogatijih « sudionika udruživanja u tu svrhu — sve uz koncenzus — dakle, ravnajući se prema ekonomskim zakonima. Kada sudionici samo dio proizvodnje daju u zajednički proizvod, u kraćim razdobljima obračunavanja i si., nužno je »po jedinicama proizvoda utvrđivati postotke za šumarsvo, pilanarstvo, furnir i drvne ploče, itd.«. Za to treba vršiti brojne adekvatne kalkulacije, imati usavršenija računovodstva i raspolagati s dovoljno elektroničkih računala. Takvo raspoređivanje zajedničkog prihoda na partnere kompleksa financijski ih stimulira na samoudruživanje, održavanje i unapređenje tog udruživanja, a u smislu intencija naših Ustava i ZUR-a. U »Zajedničkim konačnim zaključcima cjeline studije« autor za svako obrađeno poglavlje — rad — problem navodi koje zamjerke ono isključuje, odnosno »liječi«. Time bi se primjenom njegovih rješenja iscrpile sve navedene zamjerke i omogućilo bolje uklapanje šumarstva u privredno-fjnacijski sistem zemlje. |