DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Do danas objavljeni radovi (B e r t o v i ć, S. 1962, 1983, Cestar, D. i Hren, V. 1967, J e d 1 o w s k i, D. i V r d o 1 j a k, 2. 1955, Tomašegović, Z. 1963, 1973, 1981, 1983, i ostali), koji istražuju ili samo opisuju primjenu fotointerpretacije u kartiranju šumske vegetacije kod nas i u svijetu, pokazuju da je ta metoda dala dobre rezultate i da je njena primjena sasvim opravdana. Vlastita istraživanja (V u k e 1 i ć, J. 1984) provedena u nekim područjima zapadnih Dinarida Jugoslavije to također potvrđuju. U radovima istraživača u drugim zemljama (Baumann, H. 1957, Schneider, S. 1974, Zsilinzky , V. 1966, R e y, P. 1957, tima američkih fotointerpretatora 1960, i drugih) opisani su različiti metodološki principi fotointerpretacijsko-vegetacijskih istraživanja, dani su fotointerpretacijski ključevi za identifikaciju pojedinih vrsta drveća i šumskih vegetacijskih jedinica u različitim područjima u svijetu. Sva citirana domaća i strana istraživanja vrlo dobra su osnova za daljnja istraživanja i produbljivanja znanja o primjeni fotointerpretacije pri kartiranju šumske vegetacije. METODOLOGIJA PRISTUPA I RADA U FOTOINTERPRETACIJSKOM KARTIRANJU ŠUMSKE VEGETACIJE Dobro i potpuno obavljanje postavljenih fotointerpretacijsko-vegetacijskih istraživanja, a s tim u vezi i postizanje pouzdanih rezultata, optimalno je prema vlastitom iskustvu obaviti u tri faze. To su: sobna fotointerpretacija (pripremno- početna faza), faza terenskog rada i završna faza istraživanja (sinteza). Njihovom sukladnošću moguće je dobiti rezultate koji će sa sigurnošću moći zadovoljiti potrebe šumarske prakse. a) Sobna fotointerpretacija Započinje detaljnom studijom literature iz prirodoznanstvenih disciplina značajnih za područje koje kartiramo i literature o dosadašnjim provedenim fotointerpretacijskim istraživanjima iz naše i svjetske šumarske prakse. Nakon toga se pristupa proučavanju trodimenzionalnog modela što ga čine aerosnimci s odgovarajućim uzdužnim prijeklopom. Proučavanje se odnosi najprije na geomorfološke parametre, zatim na samo slikovne i neke taksacijske parametre. Od geomorfoloških parametara važnih za identifikaciju i rasprostranjenost pojedinih šumskih zajednica, za fotointerpretaciju dolaze u obzir reljefne karakteristike terena, hidrografija, ekspozicije i inklinacije, kamenitost i nadmorske visine. Svi navedeni parametri su izražajni i dobro se uočavaju u stereomodelu. Relativne i apsolutne nadmorske visine mogu se dovoljno točno u stereomodelu odrediti, ili ih jednostavnom indentifikacijom željenih točaka na aerosnimku i Osnovnoj državnoj karti očitamo iz karte. Potrebno je naglasiti prednost stereoskoskog viđenja nekih od navedenih parametara. Tako npr. efekt reljefa nekog područja promatran stereoskopski, jasan je i izražajan, potpuno saglediv, daje potpuniju i bolju sliku nego pri terenskom rekognosciranju ili na topografskoj karti. Dakako, da bi se izlučili pojedini faktori reljefa, moramo biti sposobni prepoznati njegove površinske izraze i značenje. Poznavanje geomorfoloških parametara nekog područja vrlo je važno jer upravo oni često uvjetuju pridolazaak i površinsku rasprostranjenost neke zajednice. |