DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 30 <-- 30 --> PDF |
strada njih 97, a može živjeti i do 18 godina. Ovako velika smrtnost još se povećava za jakih zima sa snijegom te nakon osjetnoga pada populacija malih sisavaca, posebno glodavaca. Zbog ovih razloga trebalo bi na razumnu mjeru svesti upotrebu otrova i pesticida u poljoprivredi i šumarstvu, a lov na ove izuzetno korisne ptice strogo kažnjavati. ZAKLJUČCI Osnovni cilj rada bila je analiza ishrane sove kukuvije drijemavice (Tybo alba SCOP.) na području Peščenice (Turopolje), nedaleko Zagreba. Materijal koji je analiziran sakupljen je u proljeće (6. 04.) i jesen (23. 09.) 1974. Determinacijom osteološkog materijala, dobiveni su podaci vidljivi iz tablice III. Utvrđeno je da 99% ishrane čine sisavci, od toga kukcojedi 42,55%, glodavci 56,3% (u biomasi čak 83,1%), šišmiši 0,2%. Ptice čine svega 0,9%, a vodozemci samo 0,1% plijena. U cjelokupnom materijalu izolirano je i determinirano 987 sisavaca, nađeni ostaci 9 ptica i jednog vodozemca. Pronađeni su i ostaci kukaca, no oni nisu bitni kao elementi ishrane, jer se kukuvija njima ne hrani, već su oni prisutni u gvalicama kao sekundarni ostaci. Bilo je prisutno 19 vrsta sisavaca. Posebno je važna poljska voluharica (Microtus arvalis PALLAS, 1779), koja čini preko 35% plijena sove kukuvije u 1974. godini. To je godina tularemije na ovom području. Iz tabl. III vidimo da broj voluharica (Microtinae) opada od proljeća prema jeseni, posebno se to odnosi na livadnu voluharicu (Microtus agrestis LINNE, 1761). Da li je tome uistinu razlog tularemija ili nešto drugo? Ako uzmemo podatke iz ovog rada te pretpostavku da sova dnevno izbaci samo jednu gvalicu, da prosječni broj životinja u gvalici iznosi 4, a da je prosječna težina dnevnog plijena 41,1 gram — saznajemo da godišnje sova kukuvija pojede 15,1 kg plijena. Koristeći podatke za srednje težine životinja (VAN DEN BRINK, 1968) doznajemo da ta količina plijena odgovara broju od 673 životinja. Možemo zaključiti da je sova kukuvija kao prirodni predator, a time i regulator brojnosti malih sisavaca, posebno poljske voluharice, izrazito važna za čovjeka što još više potvrđuje važnost njene zaštite, posebno u području Turopolja. LITERATURA Bauer , K. (1965): Die Beutetiere südburgenländischer Schleiereulen (Tyto alba Sce,p.). — Natur und Land, 5, 112—114. Borčić , B. i suradnici (1975): Nova (četvrta) epidemija turalemije u srednjoj Posavini. — Medicina, 12, 70—72. Con toli, L. (1975): Miicromammals and Environment in Central Italy: Data From Tybo alba (Scop.) Pollets. — Boll. Zool., 42, 223—229, Roma. C e o v i ć, I. (1964): Tragovi divljači. — Panorama, Zagreb. Đ u 1 i ć, B. (1976): Taksonomski položaj rovke Crooidura suaveolens (Pallas, 1811) (Mammalia, Inseotivora) s Jadranskih otoka. Biosistemaitika, 2 (1), 143—153, Beograd. Everett , M. (1977): A ´natural history of Owls. — Hamlyn, London New York — Sydney — Toronto. 232 |