DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 59     <-- 59 -->        PDF

Aktualna problematika sakupljanja boba


Sve naprijed rečeno za sakupljanje, sušenje i spremanje plodova pripada
ispravnom načinu rada. Međutim u praksi se događa da se taj rad
obavlja sasvim drugačije na što želim ovdje upozoriti, a što me i jeste najviše
ponukalo da napišem ovaj članak.


Naime, koliko sam informiran, prošle godine vršeno je na nekim područjima
Like sakupljanje boba obične borovice. Žitelji dotičnih područja sakupljali
su i prodavali bobe u sirovom stanju. Na taj način pojedine obitelji
su bile u mogućnosti da dođu do znatnih prihoda. Glavna stvar na koju
ovdje želim upozoriti jeste način sakupljanja i sve što je s time povezano.
Pojedini ljudi su sakupljali bobe mlaćenjem na ceradu u obliku slova U
ili u veliko sito i tom načinu rada ne može se dati prigovor. Drugi su postupali
tako da su odsjecali plodne grane, odvozili ih kućama i sa njih mlatili
plodove. Ovaj način sakupljanja plodova je po mome mišljenju nedopustiv
iz razloga koje ću dalje pokušati objasniti.


Sjetimo se da je obična borovica široko rasprostranjen grm na kojeg
mnogi gledaju kao nekorisnu korovsku biljku. Isto tako iz naprijed izloženog
možemo vidjeti da ta vrsta može poslužiti za zadovoljavanje niza čovjekovih
potreba. Nadalje njena važnost kao biljke koja naseljava i pokriva
degradirane šume i otvorene terene, njena uloga kao prethodne vrste za
obnovu i podizanje glavnih šumskih vrsta, na dotičnom terenu, njena zaštitna
funkcija tla od erozije i druge ekološko-biološke koristi ne mogu
se dovoljno istaći. Upravo zbog toga ne smije se dozvoliti samovoljno uništavanje
grmova. Prilog tome su i direktne, naprijed rečene, koristi borovice.


Treba također imati na umu da je obična borovica jednodomna biljka
i da prosječni grm trebamo čekati nekoliko godina da ponovno izraste i
dade nove plodove. Ispravnim sakupljanjem bobe možemo brati svake godine,
jer će ovogodišnje zelene (plod sazrijeva dvije godine) koje nismo
omlatili biti zrele druge godine. Na taj način sabiranje može biti kontinuirano.


Ne znam kakve su mjere poduzimale dotične šumarije da spriječe sječu
grmova obične borovice. Svakako bi bilo uputno, pa čak i obaveza šumara
da o tome vode računa te da se sakupljanje i prodaja vrši isključivo
pod njihovom kontrolom. Možda se možemo upitati da li itko kao šumari
prepušta drugima svoja naoko sitna, beznačajna bogatstva, a da možda ni
ne pomisle na svoje propuste. Ne bi bilo loše ponekad usporediti sporedne
šumske proizvode, u ovom slučaju bobe borovice, sa vrijednošću glavnih
prihoda, pa da se vidi kolika sredstva u tome leže. Vjerojatno bi iz toga
proizašla potreba organiziranog sakupljanja ovih plodova. U tom slučaju
sakupljači ne bi uništavali grmove niti bi bili prepušteni stihijskoj prodaji,
imali bi zaštitu i siguran otkup, a sama šumarija bi imala određenu
korist, barem onu koju dobivaju pojedini otkupljivači boba.


Na kraju želim reći da šumarije uz glavne šumske produkte često puta
imaju niz drugih, isplatljivih izvora prihoda koji svake godine propadaju
ili ih koriste pojedinci.