DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 34 <-- 34 --> PDF |
stvo bude grana koja treba plaćati nedjelotvornost drvne industrije. Ako bi se to desilo, žrtvovali bi dugoročne interese i trošili bi narodno bogatstvo za socijalno podupiranje djelatnosti koja ne bi trebala živjeti i djelovati, i koja svojom nedjelotvornošću ruši društvenu proizvodnost. Padajuća društvena proizvodnost vodi smanjenju konkurentne sposobnosti u svijetu, ova pak negativnoj bilanci plaćanja, itd. Kao što gornji prijedlozi idu za tim da drvnu industriju u potpunosti izlože djelovanjima tržišnih zakona, tako isto kratkoročne djelatnosti u šumarstvu moraju , conditio sine qua non, biti isto tako izložene tim djelovanjima. Dugoročno dakle imamo radne organizacije šumskih gospodarstava, koje planiraju prihode iz prodanih drvnih sortimenata, doprinosa zainteresiranih političkih ili gospodarskih organizacija za usluge općih koristi šuma i ostalih vrela prihoda. Na temelju prihoda šumska gospodarstva planiraju veće i manje projekte, izrađuju gospodarske osnove, koje uz personalne i ostale materijalne izdatke, financiraju iz prihoda. U takvom načinu funkcionalne organizacije šumarstvo dakle usmjeruje šumarsku proizvodnju u pravcu ostvarivanja dugoročnih ciljeva šumskog gospodarenja. Ono to mora činiti uz najmanje utroške sredstava, te stoji pod strogom društvenom kontrolom. Nasuprot tomu imamo specijalizirane organizacije šumarstva, koje izvode radove u ime i za račun šumskih gospodarstava. Šumsko gospodarstvo kontrolira kakvoću i veličinu radova, kolaudira ih i isplaćuje naknadu za njihovo izvođenje. Imamo organizacije koje proizvode svaka posebno u stanovitoj mjeri diferenciran proizvod. Proizvodeći diferenciran proizvod (usluge podizanja sastojina, rasadničke proizvodnje, sjemenarske proizvodnje, usluge njege sastojina, čišćenja, prorjeđivanja, sječe, izrade i izvlačenja). Zbog toga što imaju proizvode koji su u stanovitoj mjeri diferencirani, svaka takva organizacija ima stanovitu kontrolu tržišta i utjecaj na cijenu. Ako takvih organizacija ima zadovoljavajuće velik broj, međusobno se one nalaze u monopolističkoj konkurenciji. Međusobna konkurencija tjera takve organizacije da posluju ekonomično i rentabilno. Položaj takvih organizacija bi trebao biti takav da ni jednog trenutka nisu mirne, niti sigurne u egzistenciju, ukoliko ne vrše stalno optimizaciju svoje proizvodnje. Ako bi postigli da šumska gospodarstva dobiju takve poslovne partnere, osigurali bi da usluge koje šumsko gospodarstvo troši, budu plaćene samo onoliko koliko one stvarno vrijede. U cijenu ne bi mogle biti ugrađene neracionalnosti, kakav slučaj imamo danas kao pravilo. Takve organizacije bi morale biti stručno i tehnički opremljene za izvođenje specifičnih radova u šumarstvu. Upravo takav profil kadrova obučavaju naše edukativne institucije. Ne bi trebalo biti brige da u prijelazu na funkcionalan način orgaizacija ne bi bilo posla za educirane šumare. Naprotiv. Jedino što bi se tražilo od njih je da svaki zahvat koji čine, rade uz najmanji utrošak resursa. To je uostalom i jedino objektivno mjerilo učinka i prava na sudjelovanje u dohotku. Ozbiljan problem nastaje ako negospodarskim akcijama dođe do okrupnjivanja takvih organizacija, uslijed čega se smanjuje konkurentska borba i otvaraju se vrata neracionalnom poslovanju. 132 |