DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Čini nam se da je oblik organizacije šumarstva, podesan za specifičnosti šumarstva funkcionalan. Šumarstvo bi trebalo organizirati tako, da se na jednom mjestu vodi računa, projicira, znanstveno istražuje i usmjerava težnja ka postizanju dugoročnih ciljeva gospodarenja. Između dugoročnih i kratkoročnih funkcija, u interesu postizanja optimuma, mora postojati sraz interesa, jer se samo s takvom konkurencijom mogu postizati ciljevi uz najmanje utroške resursa. Dobija se dojam da dileme do kojih dolazi proizlaze upravo iz nepoznavanja ili ignoriranja suštine problema. Proizvodnja usluga i drvne mase, dugoročno gledano, u suštini je monopolistička. Monopol ne možemo izbjeći, ali ga možemo uspješno obuzdati. Ako bi prihvatili funkcionalan tip organizacije šumarstva, moramo detaljno izučiti oblike organizacije, poslovanja i usmjerenja monopola u pravcu ostvarivanja ciljeva gospodarenja. O tomu imamo sasvim jasne predodžbe, koje valja naknadnim testiranjem pretvoriti u realističke modele koji mogu živjeti u skladu s postavljenim ciljevima. Opasnost postoji, primijeni li se funkcionalni način organizacije iz dva pravca. Prva opasnost je ako bi iskorišćavanje šuma predali drvnoj industriji, u kojem slučaju bi čitav niz uzgojnih radova ostao u nadležnosti šumarstva, da se s tim muči kako zna i može. Pri takvom načinu podjele posla imamo iskustva i poučeni tim iskustvima, nikako ne bi smjeli ponovno počiniti grešku istog tipa. Šumarstvo bi trebalo ostati organizatorom cjelokupnog procesa jednostavne i proširene reprodukcije, od podizanja sastojina, čišćenja, njege, izgradnje šumskih komunikacija, do iskorišćivanja šuma i prodaje šumskih proizvoda. Druga opasnost do koje u funkcionalnom načinu organizacije šumarstva može doći proizlazi iz nedostatka konkurencije ili premalog broja organizacija specijaliziranih za radove pošumljivanja, njege sastojina, sječe i izrade. Preduvjet za optimalno poslovanje okrupnjenih šumskih gospodarstava je u postojanju konkurencije među specijaliziranim šumarskim organizacijama koje poput građevinskih ili uslužnih poduzeća, izvode radove pošumljavanja, njege, popunjavanja, sječe i izrade, na temelju projekata koje sačinjava šumarstvo, kontrolira kakvoću izvedbe i po dovršetku radova isplaćuje dostalcu radova pogođenu svotu za obavljene radove. Šumsko gospodarstvo bi trebalo ostati vlasnikom izrađenih šumskih sortimenata i trebalo bi biti u mogućnosti iste prodavati najpovoljnijem ponuđaču. Naravno, teško je zamisliti da bi takav sistem mogao egzistirati danas, kada u svim ostalim republikama imamo ograničenja oko plasmana šumskih proizvoda i kada imamo nasuprot slobodnoj cirkulaciji dobara i usluga sisteme koji takvu cirkulaciju ograničavaju. U prvo vrijeme zbog toga valja ograničiti mogućnost organizacijama drvne industrije koje imaju administrativno dodijeljenu potrebnu im drvnu masu, da uopće mogu učestvovati u nadmetanju za na gornji način na prodaju stavljenu drvnu masu. Tek pošto bi takav sistem bio uveden u cijeloj zemlji, postalo bi moguće stvoriti tržište bez ograničenja. Šumarstvo nasuprot sebi mora imati zdravu, jaku, mobilnu, rentabilnu i ekonomičnu drvnu industriju. Nipošto se ne smije desiti da šumar |