DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 31 <-- 31 --> PDF |
nja droga ne samo da je stvorilo specifične oblike trgovanja, već je stvorilo organizacije i moći koje su veće od onoga što se uopće želi javno priznati. Tržište je tim perfektnije, čim su kriteriji podjele društvenog proizvoda između članova društva realnije postavljeni, čim je manje intervencija na izrazito osjetljivim područjima kao što su cijene, koje u načelu smiju biti određivane samo odnosima ponude i tražnje i čim je manje arbitrarnih zahvata u primarnu i sekundarnu podjelu društvenog proizvoda. Samoupravljanje je moguće samo i jedino u slučaju pune zaposlenosti. Ako puna zaposlenost nije ostvarena, nije realno očekivati da tržišta radne snage nema, te da nema popratnih pojava i devijacija. To se ne odnosi samo na zapošljavanje, već jednako tako i na društvene i javne službe. Ako su mogućnosti ograničene, npr. limitiran smještajni kapacitet zdravstvenih ustanova, odmah se pojavljuje privatizacija i trgovina ograničenim kapacitetima. Birokratiziranje je u velikoj mjeri povodom privatizaciji i korupciji. O tomu koliko ćemo i uz koje utroške resursa poći naprijed ka stabilnijem razvitku zavisi isključivo o realnosti kojom procjenjujemo i koristimo djelovanje gospodarskih zakonitosti i njih usmjeravamo u željenom pravcu — ciljevima koje smo si postavili. Ako uspijemo na planu opće gospodarske politike, neki problemi koje u šumarstvu danas imamo, ne bi uopće postojali. Danas raspravljamo o udruživanju, učestvovanju u dohotku, podjeli deviza i si. Kada bi imali riješena pitanja usmjerenog gospodarskog razvitka uz puno djelovanje gospodarskih zakona, diskusija o tim pitanjima postaje bespredmetna. Uzrok gledanjima na šumarstvo, gospodarenje šumama i korištenje šuma nije u šumarima. O tomu je na žalost bilo nelojalnih optužaba na račun šumara kao konzervativaca, ljudi koji koriste nezasluženo privilegije i si. što sve uopće nije niti približno točno. Naprotiv, dileme koje su oko šumarstva nastale i nastaju, posljedica su nerealnosti opće gospodarske politike i grubog ignoriranja temeljnih gospodarskih zakona . 2. Pretpostavke realne šumarske politike U definiranju realne šumarske politike moram o poći od pretpostavke da će, kad tad, u ukupnom gospodarskom životu pobijediti realizam. U SR Hrvatskoj kao što je poznato, imamo preko 0,7 min ha degradiranih šuma, šikara i makija. Isto je tako dobro poznato, da u visokim šumama imamo drvnu zalihu koja u prosjeku ne prelazi 141,9 m´Vha*, u degradiranim šumama 31,1 m:!/ha**. Nije se čuditi da u očuvanim šumama imamo godišnji prirast 3,05 m:!/ha, u degradiranim šumama 0,83 m3/ha. Bilo bi u najmanju ruku pretenciozno očekivanje da možemo u kratkom roku sve šume pretvoriti u visoke šume, s drvnom masom koja bi bila preduvjetom za visok prirast po jedinici površine. To uostalom nije uspjelo niti prije, iako su ulagani određeni napori, stari preko jednog stoljeća. * Stat. bilten ŠUMARSTVO, br. 321, SZS Beograd, 1964. ** Isto. 129 |