DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 30 <-- 30 --> PDF |
stvo netaknutim ili ga uvećati za buduće generacije. Stoga valja u gospodarenju odvojiti dio koji je rezultat naslijeđenog bogatstva od onoga što je stvoreno vlastitim radom. Pravo da se potroši odnosi se samo na dio onoga što je zasluga vlastitog rada. 3. Sva tla koja se ne mogu koristiti za druge svrhe, zatim tla koja mogu ugroziti egzistenciju čovjeka na kraći ili dulji rok, moraju biti pošumljena adekvatnim vrstama drveća u stabilnim ekosistemima, kako bi se osim zaštitnih funkcija, osiguralo snabdijevanje prijeko potrebnom biomasom. 4. Sve degradirane šume moraju postepeno biti preobraćene u visoke šume, kako bi se maksimalno osigurala proizvodnja usluga općih koristi šuma i proizvodnja drvne mase za zadovoljenje potreba. 5. Šumarstvo je kao gospodarska oblast, dužno upotrijebiti sve fizičke i umne snage na postizanje dugoročnih gospodarskih ciljeva, uz načelo da to mora biti postignuto uz najmanji moguć utrošak resursa. Šumarstvo stoga ne smije biti oblast narodnog gospodarstva koja od društvene zajednice očekuje nerealne dotacije, već se mora pomučiti da najbolje gospodari s onim što ima i što je društvena zajednica u određenom trenutku u stanju da odvoji za usluge općih koristi šuma. i PRETPOSTAVKE ZA REALISTIČNU ŠUMARSKU POLITIKU Svakako da u šumarsku politiku spada daleko više toga, no mi ćemo se ograničiti samo na onaj dio, kojim bi eksplicirali ono što je najnužnije da se do cilja kojeg smo postavili dođe uz najmanji trošak resursa. Takve pretpostavke možemo podijeliti u dvije grupe: 1. Pretpostavke opće gospodarske politike Opća gospodarska klima, ako smo se odlučili za jedan tip gospodarenja, mora biti dosljedno sprovedena. U našem načinu društveno gospodarskih i političkih odnosa, odlučili smo se za samoupravno odlučivanje, samoupravljanje u stvaranju i raspodjeli društvenog proizvoda, uz djelovanje tržišta kao regulatora tijeka resursa. To nije konzervativni liberalizam laissez-faire tipa, već planski usmjeren razvitak društvenih snaga ka određenim, jasno postavljenim ciljevima. Sve poslovne odluke, bez obzira na društveni i politički sistem, zbog gospodarskih zakonitosti bivaju testirane na tržištu, koje, prema stupnju realnosti usmjeravanja gospodarskog života može biti jednostavno tržište, a ako ga negiramo može uz normalno tržište postojati jednako još i sivo i crno tržište. Svjedoci smo tijekom našeg razvitka od rata naovamo, različitih kolebanja do kojih je dolazilo, zavisno o realnosti s kojom smo donosili gospodarske odluke, pa smo imali i imamo sve oblike gore spomenutih tržišnih oblika. Da se razumijemo: nema perfektnog tržišta nigdje u svijetu. Gdjegod dolazi do bilo kakve zabrane ili ograničavanja, tržište reagira na svojstven način. Najbolji primjer ekstrema na tzv. slobodnom tržištu zapadnih razvijenih zemalja je tržište drogama. Zabrana trgovanja i raspačava |