DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 28 <-- 28 --> PDF |
godnijim, pokušao je čim realnije istražiti i upozoriti na nužne pretpostavke potrebne da taj tip ispuni očekivanja. Autor ne očekuje da će se stručna javnost složiti s iznesenim gledištima. Nema sumnje da u izlaganju ima niz nerazjašnjenih problema, vjerojatno i subjektivne interpretacije. Ako svega toga u iznesenim mišljenjima ima, eventualne netočnosti nis u rezultat zle volje, već pošteno nastojanje da ostvarimo bolje sutra, stručna javnost ima mogućnost, bez strasti i na akademskoj razini, iznijeti nove razloge za i protiv. Takvom objektivnom i akademskom diskusijom možemo jedino doći do uvjeta za optimalnu organizaciju šumarstva u nas, kao preduvjeta da šumarstvo zauzme svoje mjesto u narodnom gospodarstvu i doprinese stabilnom razvitku naše domovine. UVOD Kao što znamo, šumarstvo je grana narodnog gospodarstva po mnogo čemu specifična. Usporedimo li šumu s poljoprivrednim zemljištem, proizvodnja je doduše rezultat istih triju osnovnih činitelja: (1) djelovanje prigode; (2) rad čovjeka i (3) obrtna i kapitalna dobra ali uočavamo veliku razliku između gospodarenja šumama u odnosu na poljoprivredu. U najekstremnijim slučajevima intervencija čovjeka ograničava se na 1—8 radnik-dana godišnje po 1 ha produktivnih otvorenih šuma. U poljoprivredi, unatoč sve većoj mehanizaciji radova, budući da su čovjek i stroj u određenim granicama perfektno supstitubilni resursi, zavisno o vrsti kultura, prirodi posla, veličini posjeda, itd., učešće čovjekova rada još je uvijek znatno, npr. u Evropi, i to u industrijski razvijenim zemljama, potrebno 10 do 40 radnik-dana godišnje. U šumarstvu se proizvodi godišnje, u normalnim uvjetima, oko 6 t suhe tvari po hektaru. To čini oko četvrtinu onoga što proizvede poljoprivreda. Uzmemo li u račun silnu mehanizaciju i ljudski rad utrošen za proizvodnju u poljoprivredi, ogromne utroške goriva, stajskih i umjetnih gnojiva, fungicida, pesticida, itd., moramo konstatirati da je šumarstvo itekako rentabilan posao. Nesreća je kao što znamo u tomu, što prirast u šumi ne možemo svake godine pokupiti i realizirati. Problem je dakle u specifičnosti rasporeda radova u šumarstvu od osnivanja sastojina pa do njihovih sječa. U poljoprivredi se radi o proizvodnji koja je godišnja ili dvogodišnja, a intervencija čovjeka je sezonska. Nasuprot tomu u šumarstvu, od osnivanja sastojine pa do sječe prolaze deceniji, čak stoljeća, s tim da, osim sporadično, praktično nema intervencije čovjeka. Za eksploataciju šuma, zavisno o prilikama, troši se 1 radnik-dan za učin 1—6 m3 drva. Poznato nam je da prirast drvne mase po 1 ha godišnje, zavisno o drvnoj masi i staništu, iznosi 2 do 25 m:!. Kumulirana drvna masa iznosi 500 do 1800 m:1 po ha. Bez intervencije čovjeka najveći dio te mase bi propao, uz intervenciju se taj materijal kao proreda itekako koristi. U iskorišćivanju šuma imamo posla s tipičnim troškovima vezanih proizvoda. Troškovi sječe i izrade po 1 m;! različitih šumskih proizvoda jedva 126 |