DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 24     <-- 24 -->        PDF

imaju interes da imaju takve organizacije i ako su spremne da snose rizike,
zašto to ne dozvoliti. Samo jedno mora biti jasno od samog početka:
neproduktivnost ili krivu alokaciju resursa neće više plaćati šumarstvo.
Ako u poslovanju šumskogospodarskih područja i SlZ-a na razini republike
isključimo politički lobby, koji nas je doveo do mnogih promašaja, u šumarstvu
smo sve učinili ka stabilizaciji našeg narodnog gospodarstva u okvirima
naših mogućnosti.


III ŠTO NAM JE ČINITI?


Želimo povezati šumarstvo i drvnu industriju u jedinstveni kompleks,
dohodovno povezan. Ako šumarstvo organiziramo kao privrednu organizaciju,
desiti će nam se dvije jedino moguće stvari:


(a) Ili će sve ostati kao i prije, pa će se šumarstvo i drvna industrija
i dalje međusobno optuživati kao uzrok svih zala, a što podsjeća na svađu
u sirotištu;
(b) Ili će jedna strana (bilo koja) moći napredovati samo na račun
druge.
Ni u jednom od dva moguća slučaja nećemo ostvariti dugoročno povezivanje,
koje mora počivati na stalnoj optimizaciji u mijenjajućim tržišnim
prilikama, sa zajedničkim interesom i rizikom. Ne smijemo zaboraviti
aksiom za udruživanje: Do udruživanja dolazi onda i samo onda, ako obje
strane koje se udružuju, imaju nakon udruživanja korist. Prema tomu,
udruživanje ne smije osiguravati nerentabilan rad drvnoj industriji. Kao
i šumarsko-uslužna poduzeća, koja šumarstvu izvršavaju usluge (pošumljivanja,
njega sastojina, sječa, izrada), tako i drvna industrija mora u uzajamnoj
konkurentskoj borbi biti u stanju ponuditi za šumske Sortimente
najvišu moguću cijenu i pri tome ostati rentabilna.


Zbog toga organizaciju šumarstva zamišljamo ovako:


(1) Šumskogospodarska područja, povezana kroz republički SIZ u ime
naroda upravljaju i gospodare šumama u skladu s dugoročnim, srednjoročnim
i kratkoročnim planovima, koji su podređeni jasno definiranim adekvatnim
i konsistentnim ciljevima gospodarenja šumama.
(2) Za obavljanje potrebnih radova u šumama, u skladu s postavljenim
ciljevima, šumskogospodarska područja (ŠGP) se koriste uslugama šumarskih
uslužnih organizacija, koje u slobodnoj konkurentskoj borbi postaju
izvršiteljem ugovorenih radova, za koje po izvršenju imaju pravo na naplatu
usluga. Naplaćene usluge takvih organizacija jedini su izvor dohotka,
iz kojeg podmiruju zakonske, ugovorne i druge obveze, isplaćuju osobne
dohotke i ostvaruju akumulaciju. ŠGP ne smije dotirati takve šumarske
uslužne organizacije, niti smiju preferirati nepovoljnije ponude za usluge.
(3) ŠGP na temelju dugoročnih i kratkoročnih sporazuma isporučuju
šumske Sortimente drvnoj industriji i ostalim korisnicima. Uvjet za isporuke
je najviša postiziva cijena za šumske Sortimente na tržištu. Drvna
industrija koja ima sklopljen sporazum uživa prednosti u sigurnosti snabdijevanja
sirovinom, ali je zbog cijena koje mora plaćati obvezna da se stal