DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Ako tako idemo dalje, gdje nam je cilj gospodarenja? U nijednoj raspravi o novoj organizaciji šumarstva taj cilj, osim možda stidljivo tu i tamo, nije spomenut. Nitko se nije potrudio da izračuna što gubimo svakim danom kojim se ne približavamo cilju gospodarenja šumama. Put u Jeruzalem je dug za prijeći pješice. Krenimo li, ali na put, on će ipak svakim danom biti kraći. Stojeći i žaleći se na dužinu puta, on ostaje jednako dugim. Ako nam je cilj maksimalna proizvodnja biomase i općih koristi šuma, moramo šumarstvu omogućiti da to postigne uz minimum rasipanja i troškova. To pak znači da šumarstvo moramo osloboditi svih neproizvodnosti. Monopolni položaj šumarstva ne smije biti korišten za pokrivanje vlastita rasipanja i neproizvodnosti, već za intenzifikaciju proširene reprodukcije! Na smrt smo uplašeni pri spomenu riječi Republički SIZ materijalne proizvodnje u šumarstvu, da nam se ne bi reklo kako osnivamo ministarstvo šumarstva. Zbog toga, tijekom rasprava i rada na reorganizaciji taj SIZ sve više pretvaramo u diskusioni klub, bez ovlaštenja i bez jasno formuliranog zadatka, da ostvaruje ciljeve koje smo si dugoročno u šumarstvu postavili. Umjesto da stvorimo tijelo koje će na razini republike djelovati ka ostvarenju dugoročnih ciljeva, prijedlozima koji padaju tom tijelu sve više oduzimamo mogućnost da to učinimo. Šumskogospodarska područja, da nam se ne bi moglo predbaciti da osnivamo direkcije šuma, organiziramo kao poduzeća sa solidarnim jamstvom! U naprednim, industrijski razvijenim zemljama nitko nikada nije postavio u žučljivim parlamentarnim debatama pitanje uzurpacije građanskih prava ili razbacivanja novca plaćatelja poreza, ako su u pitanju bili opravdani izdaci za jednostavnu i proširenu reprodukciju u šumarstvu. Ne smijemo zaboraviti da u tim zemljama zbog budžetskog deficita vlade padaju kao kruške, to se ali nije nikada desilo zbog budžetskih izdataka za šumarstvo! Zašto mi sve moramo raditi suprotno? Razdvajanje uzgajanja i podizanja šuma od iskorišćavanja šuma shvaćamo doslovno. Uzgoj, podizanje, poboljšavanje, zaštita i proširivanje šuma nije sađenje biljaka, zalijevanje, čišćenje i sadnja nepošumljenih površina, već politika uzgajanja, zaštite i proširivanje šumskih površina. To je ta dugoročna komponenta, koju ne možemo bilancirati računom uspjeha i mjeriti standardnim mjerilima jednogodišnjeg rentabiliteta. A za takav posao nam je potreban SIZ materijalne proizvodnje u šumarstvu na razini republike, za to trebamo šumskogospodarska područja, koja će tu politiku provoditi, za nju imati ovlaštenja i sredstva. Akt čišćenja sastojina, zaštite, sadnje i sječe i izrade je biznis koji je mjerljiv učincima i cijenom određenom na tržištu slobodno konkurirajućih izvođača. Što je tih izvođača više, to ćemo biti sigurniji da će poslovi koje valja obaviti da se ostvare dugoročni ciljevi, biti plaćeni koliko vrijede, ni dinar više. Sve što ostaje, ostaje šumarstvu, da se približi cilju: maksimalna proizvodnja biomase i općih koristi šuma uz minimalnu cijenu. Zašto se bojimo da stvorimo šumarske uslužne organizacije, koje će u konkurentskoj borbi, vršiti usluge šumarstvu i tako pošteno zarađivati svoj dohodak, napredovati ako rade dobro, likvidirati rade li loše? Pa to je uvjet za optimalnu alokaciju resursa. Ako političko teritorijalne jedinice 121 |