DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 22 <-- 22 --> PDF |
jest pojava grupnovlasničkih tendencija i mjestimična devastacija šuma, upropašćivanje biomase, korištenje monopolnog položaja i rasipanje resursa. Dolazi do odlijevanja sredstava iz šumarstva, koja se koriste izvan šumarstva. Dolazi do prepravljanja gospodarskih osnova, zanemarivanja nužnih uzgojnih, zaštitnih i uređivačkih radova. Šumarstvo je integrirano kao poduzetničko poduzeće postalo podređeno biznisu, preferirajući kratkoročne profiterske ciljeve, a zanemarujući dugoročne funkcije: stalno rastuća proizvodnja biomase i usluga općih koristi šuma. Šumski fond se smanjuje količinski i vrijednosno. A šumski fond je naslijeđe, koje valja budućim generacijama predati u naslijeđe jednako ili povećano. Ideal kojem šumarstvo mora težiti jest stvaranje takvih sastojina, koje odgovaraju prirodnim šumama na određenim stanišnim bonitetima, jer je samo u takvim šumama, bez dodataka nove energije, proizvodnja biomase i usluga općih koristi šuma maksimalna. U integralnoj teritorijalnoj organizaciji šumarstvo je bilo rasparcelirano u gospodarski neodržive veličine jedinica. Investirana su velika sredstva u sredstva rada, čime je postignuta supstitucija ljudskog rada i stvorene mogućnosti za racionalizacije, ali su u poboljšanje kakvoće šumskog fonda i proširenje površina pod šumom gotovo u potpunosti zanemarene. Zbog takvih tendencija dolazi konačno i do erozije visokih stručnih šumarskih načela, kojom su se dičile generacije naših šumara u prošlosti. Oni su trpjeli kritike zbog konzervativizma, hrabro braneći šumarstvo i šume od devastacije. Velika imena našeg šumarstva kao Kesterčanek , Petračić, Nenadić, Ugrenović i mnogi drugi počela su blijediti, umjesto da njihova djela i njihov visoki moral posluži današnjim šumarima kao svjetao primjer da se moramo beskompromisno boriti za provođenje znanstveno fundirane silvikulture i gospodarenja. II KAKO PROVODIMO NOVI ZAKON O ŠUMAMA Šansu koju nam novi Zakon o šumama pruža po svoj prilici nećemo iskoristiti, ako je zaključiti po dosadašnjem tijeku radova na reorganizaciji. Umjesto tri šumskogospodarska područja morali smo kapitulirati i stvoriti broj šumskogospodarskih područja koji se uglavnom poklapa s brojem zajednica općina. To možda i ne bi bilo takvo zlo, da u daljim radovima na reorganizaciji ne polazimo od postojećih zakona i organizaciju i šumarsku službu prilagođujemo zakonima, a ne dugoročnim gospodarskim ciljevima u šumarstvu. Ako bilo koji zakonski propis nije u funkciji adekvatnog i konsistentnog, društveno potpuno opravdanog gospodarskog cilja, tada ne smijemomijenjati taj cilj, već zakon! I Ustav i zakone smo od rata naovamo mijenjali bezbroj puta. Zašto to ne možemo i u slučaju kada oni trebaju biti u funkciji jasno definiranog cilja? Barem bi dobili zakone kojih bi se mogli pridržavati. U procesu reorganizacije idemo na osnivanje radnih organizacija šumskoprivrednih područja, uz osiguranje solidarnosti, ostaje sve kao i prije. Tobože se mijenja samo obračun. Neproduktivnosti kojih je do sada bilo neće se iskorijeniti. 120 |