DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 21 <-- 21 --> PDF |
UDK 630*68 šum. list CIX (1985), 119 PRILOG IDEJAMA ZA SPROVOĐENJE ZAKONA O ŠUMAMA U SR HRVATSKOJ Rudolf SABADI* SAŽETAK — U prvom dijelu autor opisuje mane organizacije šumarske službe u SR Hrvatskoj koje su bile povodom sastavljanju novog Zakona o šumama. Intencije rečenog zakona su da se jasno formulira cilj šumarske službe: Maksimalna proizvodnja biomase i općih koristi šuma, te adekvatne i konsistentne politike postizanja tih ciljeva. U drugom dijelu autor izlaže noviji razvitak u reorganizaciji i navodeći primjere, izražava bojazan da primjena novogZakona kreće u krivom pravcu. Glavni ciljevi su zaboravljeni u prilagođivanju praktičnih rješenja birokratskoj preregulaciji, promicanju individualnih i grupnih interesa kao i dogmatizmu. Zaključuje da ako je cilj i put do njega jasan, zakoni koji sprječavaju ostvarenje moraju biti mijenjani, a ne ciljevi. U trećem dijelu autor predlaže organizaciju šumarske službe koja mora biti oslobođena političkog lobbya, lokalnih interesa, kao i neproduktivnosti troškova održavanja šuma i drvne industrije. KLJUČNE RIJEČI: Ciljevi gospodarenja šumama — Organizacija šumarske službe. I INTENCIJE NOVOG ZAKONA O ŠUMAMA Novi Zakon o šumama omogućuje nam da dugoročne, dohodovno nemjerljive funkcije, rastavimo od kratkoročnih, tržišnih i mjerljivih funkcija. Intencija novog Zakona o šumama bila je i ostaje, da prvo valja jasno i jednoznačno formulirati gospodarske ciljeve, iz kojih treba proizaći realistična šumskogospodarska politika, kojom se takvi ciljevi moraju dostići. Razlog za donošenje Zakona o šumama bio je i ostaje u tomu, što je dosadašnji sistem organizovanosti šumarstva sprječavao da se u šumarstvu teži ka dugoročnim ciljevima, jer je organiziranost šumarstva i motiviranost stavljena u funkciju kratkoročnih lokalnih interesa, koji su šumarstvo sve više udaljivali od njegovih dugoročnih ciljeva. Rezultat takve organiziranosti * Prof. dr Rudolf Sabadi, Katedra za ekonomiku šumarstva i drvne industrije Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska cesta br. 25. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 22 <-- 22 --> PDF |
jest pojava grupnovlasničkih tendencija i mjestimična devastacija šuma, upropašćivanje biomase, korištenje monopolnog položaja i rasipanje resursa. Dolazi do odlijevanja sredstava iz šumarstva, koja se koriste izvan šumarstva. Dolazi do prepravljanja gospodarskih osnova, zanemarivanja nužnih uzgojnih, zaštitnih i uređivačkih radova. Šumarstvo je integrirano kao poduzetničko poduzeće postalo podređeno biznisu, preferirajući kratkoročne profiterske ciljeve, a zanemarujući dugoročne funkcije: stalno rastuća proizvodnja biomase i usluga općih koristi šuma. Šumski fond se smanjuje količinski i vrijednosno. A šumski fond je naslijeđe, koje valja budućim generacijama predati u naslijeđe jednako ili povećano. Ideal kojem šumarstvo mora težiti jest stvaranje takvih sastojina, koje odgovaraju prirodnim šumama na određenim stanišnim bonitetima, jer je samo u takvim šumama, bez dodataka nove energije, proizvodnja biomase i usluga općih koristi šuma maksimalna. U integralnoj teritorijalnoj organizaciji šumarstvo je bilo rasparcelirano u gospodarski neodržive veličine jedinica. Investirana su velika sredstva u sredstva rada, čime je postignuta supstitucija ljudskog rada i stvorene mogućnosti za racionalizacije, ali su u poboljšanje kakvoće šumskog fonda i proširenje površina pod šumom gotovo u potpunosti zanemarene. Zbog takvih tendencija dolazi konačno i do erozije visokih stručnih šumarskih načela, kojom su se dičile generacije naših šumara u prošlosti. Oni su trpjeli kritike zbog konzervativizma, hrabro braneći šumarstvo i šume od devastacije. Velika imena našeg šumarstva kao Kesterčanek , Petračić, Nenadić, Ugrenović i mnogi drugi počela su blijediti, umjesto da njihova djela i njihov visoki moral posluži današnjim šumarima kao svjetao primjer da se moramo beskompromisno boriti za provođenje znanstveno fundirane silvikulture i gospodarenja. II KAKO PROVODIMO NOVI ZAKON O ŠUMAMA Šansu koju nam novi Zakon o šumama pruža po svoj prilici nećemo iskoristiti, ako je zaključiti po dosadašnjem tijeku radova na reorganizaciji. Umjesto tri šumskogospodarska područja morali smo kapitulirati i stvoriti broj šumskogospodarskih područja koji se uglavnom poklapa s brojem zajednica općina. To možda i ne bi bilo takvo zlo, da u daljim radovima na reorganizaciji ne polazimo od postojećih zakona i organizaciju i šumarsku službu prilagođujemo zakonima, a ne dugoročnim gospodarskim ciljevima u šumarstvu. Ako bilo koji zakonski propis nije u funkciji adekvatnog i konsistentnog, društveno potpuno opravdanog gospodarskog cilja, tada ne smijemomijenjati taj cilj, već zakon! I Ustav i zakone smo od rata naovamo mijenjali bezbroj puta. Zašto to ne možemo i u slučaju kada oni trebaju biti u funkciji jasno definiranog cilja? Barem bi dobili zakone kojih bi se mogli pridržavati. U procesu reorganizacije idemo na osnivanje radnih organizacija šumskoprivrednih područja, uz osiguranje solidarnosti, ostaje sve kao i prije. Tobože se mijenja samo obračun. Neproduktivnosti kojih je do sada bilo neće se iskorijeniti. 120 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Ako tako idemo dalje, gdje nam je cilj gospodarenja? U nijednoj raspravi o novoj organizaciji šumarstva taj cilj, osim možda stidljivo tu i tamo, nije spomenut. Nitko se nije potrudio da izračuna što gubimo svakim danom kojim se ne približavamo cilju gospodarenja šumama. Put u Jeruzalem je dug za prijeći pješice. Krenimo li, ali na put, on će ipak svakim danom biti kraći. Stojeći i žaleći se na dužinu puta, on ostaje jednako dugim. Ako nam je cilj maksimalna proizvodnja biomase i općih koristi šuma, moramo šumarstvu omogućiti da to postigne uz minimum rasipanja i troškova. To pak znači da šumarstvo moramo osloboditi svih neproizvodnosti. Monopolni položaj šumarstva ne smije biti korišten za pokrivanje vlastita rasipanja i neproizvodnosti, već za intenzifikaciju proširene reprodukcije! Na smrt smo uplašeni pri spomenu riječi Republički SIZ materijalne proizvodnje u šumarstvu, da nam se ne bi reklo kako osnivamo ministarstvo šumarstva. Zbog toga, tijekom rasprava i rada na reorganizaciji taj SIZ sve više pretvaramo u diskusioni klub, bez ovlaštenja i bez jasno formuliranog zadatka, da ostvaruje ciljeve koje smo si dugoročno u šumarstvu postavili. Umjesto da stvorimo tijelo koje će na razini republike djelovati ka ostvarenju dugoročnih ciljeva, prijedlozima koji padaju tom tijelu sve više oduzimamo mogućnost da to učinimo. Šumskogospodarska područja, da nam se ne bi moglo predbaciti da osnivamo direkcije šuma, organiziramo kao poduzeća sa solidarnim jamstvom! U naprednim, industrijski razvijenim zemljama nitko nikada nije postavio u žučljivim parlamentarnim debatama pitanje uzurpacije građanskih prava ili razbacivanja novca plaćatelja poreza, ako su u pitanju bili opravdani izdaci za jednostavnu i proširenu reprodukciju u šumarstvu. Ne smijemo zaboraviti da u tim zemljama zbog budžetskog deficita vlade padaju kao kruške, to se ali nije nikada desilo zbog budžetskih izdataka za šumarstvo! Zašto mi sve moramo raditi suprotno? Razdvajanje uzgajanja i podizanja šuma od iskorišćavanja šuma shvaćamo doslovno. Uzgoj, podizanje, poboljšavanje, zaštita i proširivanje šuma nije sađenje biljaka, zalijevanje, čišćenje i sadnja nepošumljenih površina, već politika uzgajanja, zaštite i proširivanje šumskih površina. To je ta dugoročna komponenta, koju ne možemo bilancirati računom uspjeha i mjeriti standardnim mjerilima jednogodišnjeg rentabiliteta. A za takav posao nam je potreban SIZ materijalne proizvodnje u šumarstvu na razini republike, za to trebamo šumskogospodarska područja, koja će tu politiku provoditi, za nju imati ovlaštenja i sredstva. Akt čišćenja sastojina, zaštite, sadnje i sječe i izrade je biznis koji je mjerljiv učincima i cijenom određenom na tržištu slobodno konkurirajućih izvođača. Što je tih izvođača više, to ćemo biti sigurniji da će poslovi koje valja obaviti da se ostvare dugoročni ciljevi, biti plaćeni koliko vrijede, ni dinar više. Sve što ostaje, ostaje šumarstvu, da se približi cilju: maksimalna proizvodnja biomase i općih koristi šuma uz minimalnu cijenu. Zašto se bojimo da stvorimo šumarske uslužne organizacije, koje će u konkurentskoj borbi, vršiti usluge šumarstvu i tako pošteno zarađivati svoj dohodak, napredovati ako rade dobro, likvidirati rade li loše? Pa to je uvjet za optimalnu alokaciju resursa. Ako političko teritorijalne jedinice 121 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 24 <-- 24 --> PDF |
imaju interes da imaju takve organizacije i ako su spremne da snose rizike, zašto to ne dozvoliti. Samo jedno mora biti jasno od samog početka: neproduktivnost ili krivu alokaciju resursa neće više plaćati šumarstvo. Ako u poslovanju šumskogospodarskih područja i SlZ-a na razini republike isključimo politički lobby, koji nas je doveo do mnogih promašaja, u šumarstvu smo sve učinili ka stabilizaciji našeg narodnog gospodarstva u okvirima naših mogućnosti. III ŠTO NAM JE ČINITI? Želimo povezati šumarstvo i drvnu industriju u jedinstveni kompleks, dohodovno povezan. Ako šumarstvo organiziramo kao privrednu organizaciju, desiti će nam se dvije jedino moguće stvari: (a) Ili će sve ostati kao i prije, pa će se šumarstvo i drvna industrija i dalje međusobno optuživati kao uzrok svih zala, a što podsjeća na svađu u sirotištu; (b) Ili će jedna strana (bilo koja) moći napredovati samo na račun druge. Ni u jednom od dva moguća slučaja nećemo ostvariti dugoročno povezivanje, koje mora počivati na stalnoj optimizaciji u mijenjajućim tržišnim prilikama, sa zajedničkim interesom i rizikom. Ne smijemo zaboraviti aksiom za udruživanje: Do udruživanja dolazi onda i samo onda, ako obje strane koje se udružuju, imaju nakon udruživanja korist. Prema tomu, udruživanje ne smije osiguravati nerentabilan rad drvnoj industriji. Kao i šumarsko-uslužna poduzeća, koja šumarstvu izvršavaju usluge (pošumljivanja, njega sastojina, sječa, izrada), tako i drvna industrija mora u uzajamnoj konkurentskoj borbi biti u stanju ponuditi za šumske Sortimente najvišu moguću cijenu i pri tome ostati rentabilna. Zbog toga organizaciju šumarstva zamišljamo ovako: (1) Šumskogospodarska područja, povezana kroz republički SIZ u ime naroda upravljaju i gospodare šumama u skladu s dugoročnim, srednjoročnim i kratkoročnim planovima, koji su podređeni jasno definiranim adekvatnim i konsistentnim ciljevima gospodarenja šumama. (2) Za obavljanje potrebnih radova u šumama, u skladu s postavljenim ciljevima, šumskogospodarska područja (ŠGP) se koriste uslugama šumarskih uslužnih organizacija, koje u slobodnoj konkurentskoj borbi postaju izvršiteljem ugovorenih radova, za koje po izvršenju imaju pravo na naplatu usluga. Naplaćene usluge takvih organizacija jedini su izvor dohotka, iz kojeg podmiruju zakonske, ugovorne i druge obveze, isplaćuju osobne dohotke i ostvaruju akumulaciju. ŠGP ne smije dotirati takve šumarske uslužne organizacije, niti smiju preferirati nepovoljnije ponude za usluge. (3) ŠGP na temelju dugoročnih i kratkoročnih sporazuma isporučuju šumske Sortimente drvnoj industriji i ostalim korisnicima. Uvjet za isporuke je najviša postiziva cijena za šumske Sortimente na tržištu. Drvna industrija koja ima sklopljen sporazum uživa prednosti u sigurnosti snabdijevanja sirovinom, ali je zbog cijena koje mora plaćati obvezna da se stal |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 25 <-- 25 --> PDF |
no bori za racionalizaciju i optimalno korištenje takvih sirovina. Ako to nije u stanju, troškovi nerentabilnosti ne smiju biti preloženi na ŠGP. (4) Sredstva ostvarena iz (a) prodaje šumskih sortimenata, (b) naplate šteta i odšteta, (c) naplate za korištenje sporednih šumskih proizvoda, (d) sredstva uplaćenih od korisnika usluga općih koristi šuma, koriste se za (a) pokrivanje materijalnih rashoda (usluge drugih, ostali materijalni rashodi, osobni dohoci, opći troškovi, režijski troškovi); (ß) dotacije teritorijalnim zajednicama na čijim se područjima nalaze šume; (Y) za izdržavanje SlZ-a materijalne proizvodnje u šumarstvu republike. (5) za izvođenje projekata iz proširene reprodukcije u šumarstvu, za otvaranje šuma i ostale projekte u skladu s planovima usklađenih u okviru republičkog SlZ-a. (5) ŠGP obavlja sve poslove kontrole izvođenja radova na uzgajanju, uređivanju i zaštiti šuma u okvirima godišnjih planova usklađenih sa SIZ- om. ŠGP je podijeljen na područja radi lakšeg i djelotvornijeg obavljanja poslova uređivanja, uzgajanja, doznake za sječu, čuvanja i kontrole. Podjela na podjedinice prema specifičnostima mora biti posebno proučena i provedena u praksu na temelju preciznih studija i ekspertiza. Načelo koje se organizacijom ima postići mora biti: maksimalna djelotvornost uz najniže troškove i eliminaciju bespotrebnog birokratiziranja. (6) Republički SIZ materijalne proizvodnje u šumarstvu mjesto je u kojem se tvore planovi kojima je cilj da prema raspoloživim mogućnostima ostvaruje dugoročno postavljene ciljeve. SIZ materijalne proizvodnje u šumarstvu prikuplja sredstva od ŠGP i od republičkog budžeta (za financiranje usluga općih koristi od šuma), raspoređuje ta sredstva za znanstveno-istraživačku djelatnost u šumarstvu u skladu s dugoročnim, srednjeročnim i kratkoročnim ciljevima gospodarenja, za poslove kontrole provođenja ciljeva gospodarenja, te marketing službu, koja vrši prodaju šumskih proizvoda korisnicima, osnovanu na načelima istaknutim ad (2) i (3). Ugovaranja poslova iz (2) i (3) vrše se u djelokrugu rada SlZ-a, da bi se čim više osujetili lokalni utjecaji. Nema sumnje da prilozi i prijedlozi izneseni naprijed ne reguliraju ni jedan mali dio problematike koja stoji pred nama da se riješi. Prijedlozi međutim idu za tim da eliminiraju utjecaje koji bi mogli i djeluju negativno na ostvarenje dugoročnih ciljeva gospodarenja šumama. Nema sumnje da će podosta od datih prijedloga pri traženjima praktičnih rješenja pretrpjeti radikalne promjene. Pažljivim izučavanjem praktičnih rješenja, bez dogmatizma, pojedinačnih i grupnih interesa, s pogledom uvijek uprtim na ostvarenje dugoročnih ciljeva gospodarenja približili bi se korak po korak željenom optimumu. Bojimo se da način na koji su stvari krenule ne će ta očekivanja ispuniti. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Rudolf Sabadi A Contribution to the Ideas of Implementation of the new Forestry Act in the SR of Croatia Summary In the first part the author describes disadvantages of the organisation of the Forestry Service in the SR of Croatia, which was the reason to compile a new Forestry Act. The intention of the said Act is to formulate clearly the aim of the Forestry Service: Maximization of the production of the biomass and general benefits of forests, and adequate and consistent policy to achieve these aims. In the second part the author discusses recent development in re-organisation, and mentioning examples, expresses his concerns that implementation of the new Forestry Act moves towards wrong direction. The main aims are forgotten in fitting practical solutions to the bureaucratic overregulations, promotion of individual and group benefits, as well as dogmatism. Author concludes that if aim and ways of achieving them are prevented by regulations, regulations must be changed, not aims and policy. In the third part author proposes organization of Forest Service which should be liberated from political lobby, local interests, and from unproductive costs of maintenance of forests and timber industry. KEY WORDS: The Aims of Forest Economy — Organization of Forest Service. |