DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 102 <-- 102 --> PDF |
nje šuma — 22%, slijedi zaštita šuma — 18,0" n, itd. U prvom stoljeću Šumarskog lista uzgajanje je također na prvom mjestu (14,0%), ali zaštita je tek na osmom (sa 4,1%).* U tabelarnom pregledu prikazan je broj glavnih članaka po godinama grupirano prema Oxfordskoj decimalnoj klasifikaciji. Po toj klasifikaciji iskazani su i prilozi pojedinih autora, ali manje detaljno nego za autore u Šumarskom listu. Od ukupno 639 autora dvadesetak je iz naših krajeva (po rođenju ili radu) među kojima su, na pr., L. Adamović, L. Dimitz, P. Fukarek, F. Kesterćanek, A. Kurir, A. Levaković i J. Zubović. K. Hölzer i J. Nather zašli su čak 200 godina unazad u povijesnom prikazu razmatranja utjecaja provenijencije sjemena na stanje sastojina podignutih umjetnim načinom. Nakon pregleda za preko 200 godina razvoja pitanja provenijencije prikazano je sadašnje stanje znanosti. Posebno su razmotreni fiziološki i morfološki oblici prilagođivanja, s obzirom na pitanja autohtonosti i sposobnost za uzgoj šumskih vrsta stranog porijekla. Analiza pojma provenijencije uključuje teorijska razmatranja i prenosi se na praktične posljedice. Zakonske smjernice iz 1925. godine za osiguranje provenijencije osnivaju se na tim spoznajama. One odgovaraju međunarodnom standardu za izbor sastojina. Prednosti i mane tog sistema izbora razmotreni su kritički. Na kraju autori naglašavaju da »će razvoj, koji je za vrste roda Populus, dakle vrsta s relativno kratkim ophodnjama, već prije dosta dugo vremena počeo, obuhvatiti i mnoge vrste četinjača s duljim ohodnjama. Tu se postavlja pitanje, kako za tako umjetne populacije polučiti i osigurati nuždan stabilitet i utvrditi iz mnoštva klonova minimalni broj klonova sa svim prednostima rasta i uzgoja. Više znanja u međusobnoj povezanosti, posebno u genetsko-biokemijskom dometu, omogućuje podizanje stabilnih sastojina s većim prirastom u * V »Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz stranice Šumarskog Usta«, Zagreb, 1976. skladu s prirodom« (str. 94.). Zanimivo je navesti, da je od 53 citirana izvora (literature) samo pet na engleskom a dva na francuskom jeziku. H. Mayer i G. Eckhart prikazali su smjernice uzgoja i njihovu primjenu u praksi uzgoja i njege šuma u 19. i 20. stoljeću. Usporedba smjernica uzgoja u 19. i u 20. stoljeću sa stvarnošću njege šuma daje vrlo različite podatke. Osnovne zabrane i propisi za uzgoj šuma za održavanje šuma (ograničavanje čistih sječa, propisi za ponovno pošumljivanje) doprinijeli su, neovisno o staništu i pošumljenosti, do podizanja šuma i povišenju prinosa. Kod shematskih zahvata u sastojine s dugim vremenskim — prostornim djelovanjem (koji su ponegdje pokušavani) pokazali su znatne nedostatke i cilj nije postignut, jer iskustva nisu bila primjenljiva za prilike lokalnog staništa i stanja sastojina (na pr. upute za prebor u svim zaštitnim šumama, oplodne sječe u raznim mješovitim sastojinama). Moderna šumsko-uzgojna istraživanja (nauka u staništu, analiza strukture sastojine) donosi danas pretpostavku za primjenu staništu prilagođenih mjera. Drugačija je ovisnost kod proređivanja. Osnove za modernu njegu sastojina, visoke prorede i selektivno provođenje, položene su već u prošlom stoljeću. I uprkos tome niske prorede se provode na velikim površinama. Šumaru budućnosti je potrebno sveobuhvatna izobrazba da se osposobi za samostalno djelovanje u uzgajanju šuma prema smjernicama koje se mogu primijeniti u lokalnim prilikama. Prema E. Donaubauer u gubici od oluja i snijega u sadašnjosti u prosjeku iznose 20"n godišnjeg etata. Postoji i problem šumske paše, posebno u pokrajinama Salzburg i Tirol, ali posljednjih decenija štete od stoke manje su nego štete od divljači. Mehanizacija i otvaranje imaju znatne prednosti ali istodobno prouzrokujupažnje vrijedne štete na stablima. One se očituju, jednako kao i kog guljenja stabala po divljači, u ranama u donjim dijelovi |