DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 100     <-- 100 -->        PDF

ko bi se osigurale dovoljne količine po
nižim cjenama za državnu radionicu kože.
Za štavljenje kože koristila se i smirekova
kora te ruj. Ruj je bila i izvozna roba,
pa ga je na pr. 1838. godine u Austriju
izvezeno 2680 oka. Značajan proizvod
bio je i med, kojeg je na pr. 1835. god. u
Austriju izvezeno 500 000 oka te 88 000
oka voska. 10 Proizvodila se i potaša, itd.
I još jedan citat: »U toj, 1836. godini postavljeno
je na predlog sreskih starešina
u svim okruzima 57 šumara, uz godišnju
platu od 800 do 1200 groša. Sovjet
je ubrzo promenio tu odluku i već je
1837. godine institucija šumara zamenjena
ekonomima, a kada su ubrzo zatim i oni
ukinuti, obaveza čuvanja šuma ostala je
i dalje u nadležnosti seoskih kmetova, knezova
i pandura« (!)


Uz svaki rad navedena je brojna literatura
ili arhivska građa te tako ne samo
da su dokumentirani pojedini navodi nego
i olakšavaju daljna istraživanja pojedinih
odsjeka prošlosti našega šumarstva.
K navedenim statističkim izvorima dodajem
i jedan, ovdje ne citiran, a to je publikacija.
N. KRSKA: Statistika i šematizam
veleposjednika u Hrvatskoj i Slavoniji.
Zagreb, 1902. (nalazi se i u zagrebačkoj
Sveučilišnoj knjižnici).


Kako je sastanak u Glažuti pokazao,
a kako pokazuju i neki ovdje prikazani
radovi, za područje povijesti šumarstva
novijeg doba nužna je lektura šumarskih
stručnjaka. To, uostalom, proizlazi i iz
prikaza »Šumarstvo u Enciklopediji hrvatske
povijesti i kulture« (Sum. list,
1981., str. 492). Nije to podcjenjivanje autora
nego stvarnost, da šumska proizvodnja
i šumarstvo u cjelini imaju svoje zakonitosti,
koje nisu poznate ni poljoprivrednim
stručnjacima, a kamo li onih humanističkog
obrazovanja.


O. Piškorić
10 U to doba izvozio se med i iz naših krajeva,
a konkretne podatke imademo u publikaciji
Felix Lay: Slavonic Sa production et son
commerce. Esseg, 1867. koja je priređena za Svjetsku
izložbu u Parizu, gdje je Slavonija imala poseban
paviljon. Ova publikacija prikazana je i u
osječkom časopisu »Revija« 1970. god.


CENTRALBLATT FÜR DAS GESAMTE
FORSTWESEN


Svezak o stogodišnjici tog lista


Dvije godine prije Šumarskog lista, tj.
1875. godine, počeo je u Beču izlaziti »Centralblatt
für das gesamte Forstwesen« ali
je tek 1983. godine obilježio stoto godište.
Razlog je tome, što poslije 1945. godine
nije redovito izlazio pa stoto godište izlazi
s osam godina zakašnjenja. Centralblatt
für das gesamte Forstwesen (u daljnjem
tekstu C-blatt) je organ Odjela za
šumsko i drvno gospodarstvo Univerziteta
za kulturu tla i Saveznog zavoda za istraživanja
u šumarstvu a izdavač i nakladnik
je Oesteereichischer Agrarverlag,
Wien. C-blatt izlazi uz potporu Saveznog
ministarstva za znanost i istraživanja u
šest brojeva godišnje. Stogodišnjica obilježena
je br. 2—3 1983. na 170 stranica.


Motivi i ciljevi pokretanja C-blatta nisu,
kako je to uobičajeno, navedeni u prvom
broju, što u svom predgovoru ovog
broja navodi savezni ministar za poljoprivredu
i šumarstvo Dipl. ing. Günter Heiden
i nastavlja da je samo u časopisu
»Oeterreichischen Monatsschrift für Forstwesen
« izlaženje popraćeno tekstom »da
je C-blatt organ austrijske vlade odnosno


k.k. (kaiserliche und königliche) ministarstva
poljoprivrede« ... u kojem će se objavljivati
rezultati znanstvenih istraživanja
i istodobno udovoljavati zahtjevima
gospodarstva.« I urednik prvog godišta bio
je iz državne uprave, »k.k. Oberlandsforstmeister
« Robert Miklitz, direktor Uprave
državnih šuma.
Izlaženje ovog jubilarnog sveska C-blatta
kraćim uvodnikom popratila je i Dr Hertha
Firnberg, ministar za znanost i istraživanja.


Ovaj broj sadrži radove:
HAFNER, F.: Opći, politički i gospodar


ski razvoj Austrije od osnivanja Cen


talblatt-a i odrazi u šumarstvu,
SAGL, W.: 100 godina »Centralblatt-a für


das gesamte Forst-wesen«. Pokušaj


analize njegovog sadržaja,




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 101     <-- 101 -->        PDF

Naslovna stranica prvog godišta C-blatta


HÖLZER, K. i NATHER, J.: Osiguranje
provenijencije šumskih vrsta u proteklih
100 godina,


EOKHART, G. i MAYER, H.: Smjernice
uzgoja i stvarnost uzgoja i njege šuma
u 19. i 20. stoljeću,


DONAUER. E.: Stete u šumama u šumsko
gospodarskom razvoju Austrije,


FÜHRER, E.: Lovna stabla, zatrovana lovna
stabla, Pheromon — 100 godina iskustava
u zaštiti šuma,


KRAPFENBAUER, A.: Od iskorišćivanja
šušnja do potpunog iskorišćivanja drveta,


MEYR, R.: Pregled razvoja tehnike rada
i iskustava o nagrađivanju u iskorišćivanju
šuma u Austriji,


GOSSOW. H.: O povijesnom razvoju odnosa
između lovstva i šumarstva,
ECKMüLLNER, O. 100 godina šumarske
politike u Austriji.


Popis priloga pokazuje raznolikost tema
koje prelaze granice današnje države Austrije.
Naime do 1919. godine velik dio naše
zemlje bio je neposredno u sklopu
austrijske pole Austrougarske monarhije.
To su područja SR Bosne i Hercegovine
i SR Slovenije u cijelosti, a od SR Hrvatske
Dalmacija i Istra. Tako Hafner piše,
da je «drvna trgovina svom snagom bacila
na iskorišćivanje do tada neiskoriš


ćivanih ili teško pristupačnih šuma . . .
što se posebno odnosi na nedirnute šume
u Galiciji, Bukovini i Bosni.« (str. 52.).


Članak F. Hafner a sadrži mnoštvo
podataka počam od osnivanja šumarskih
škola (i prijenosa šumarske nastave iz Šumarske
akademije iz Bečkog novog mjesta
u Beč, u sklop Visoke škole za kulturu
tla (danas Univerziteta za kulturu tla)
pa do, na pr., uvođenjem mehanizacije za
šumske radove i motorizacije izvoza (učinak
po jednom radniku od 240 m3 godišnje
u 1949. god. povišen na 2000 nVS danas).
Od ostalog navodim, kako se ratovi (prvi
i drugi svjetski) odrazili na šumarstvo u
Austriji. Za vrijeme prvog svjetskog rata
potrebe vojske na drvu (građevnom i
ogrjevnom) i nedostatak radnika uzrokovali
su pomanjkanje drva za građanstvo.
Proizvodnja jamskog drveta bila je »biti


ili ne biti za proizvodnju ugljena i rudače.


Piljevina se koristila za nastor stoci, jer ss


slamom krmila stoka i ponovo su, već za


boravljeni, šumski plodovi, bukvica, žir i


divlji kesten također korišteni za prehranu


stoke. Divljač je bila decimirana. . . Nedos


tajalo je radne snage za pošumljavanje po


je krajem prvog svjetskog rata površina


plješina u šumama četinjača iznosila


235 819 ha ili 10% ukupne površine tih šu


ma. Vjetrolomi ostali su ležati u šumi, jer


ih nije imao tko pravodobno izraditi.«


Slično je bilo i u drugom svjetskom ra


tu, kada su s jedne strane šume, kao sa


stavni dio autarhične privrede Trećeg


Reich-a, bile preskorišćivane a s druge


strane bila je oskudica radne snage.


Iz analize sadržaja sto godišta C-blatta,
koju je izvršio W. Sag i sa suradnicima,
proizlazi, da je najviše tretirano uzgaja


199




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 104     <-- 104 -->        PDF

o šumarskoj politici su i članci o vlasničkim
odnosima za šume, o oporezovanju,
utjecaju šuma na okoliš, o prostornom planiranju
i dr., odnosno svi članci kategorizirani
po Oxford klasifikaciji od 88 do
102. U Austriji i austrijskim krunskim zemljama
(kao Dalmacija, Istra, Slovenija
i dr.) u doba osnivanja C-blatt-a bio je
na snazi Zakon o šumama iz 1852. godine
i koji je zamijenjen novim tek 1975. Međutim
u reviziji tog Zakona raspravljalo
se i u prvim godinama C-blatt-a ali mjerodavni
za ozakonjivanje na predlagane
promjene odgovarali su, da se o valjanosti
Zakona iz 1852. još ne može raspravljati,
jer mnoge odredbe uopće do tada
nisu primjenjivane. »Zakon o šumama iz
1975. godine« (koji se primjenjuje od 1976.
god.) piše Eckmüllner, »sadrži nekoliko
bitnih novosti kao odredbe o prostornom
planiranju u šumama, o štetama od zagađivanja
iz zraka te korišćenja šuma za
rekreaciju. Iznosimo još jedan podatak,
podatak o prosvjećivanju seljaka kao šumoposjednika
izdavanjem knjiga (1901,
1903, 1912. i dr.), održavanju tečajeva o
šumarstvu za učitelje te o putujućim predavačima
koji na licu mjesta upućuju seljaka
za pravilno gospodarenje, posebno
u prebornim šumama.


Dragutin llanzl,


dipl. inž. šum.


ŠUMARSKI RAZGOVORI PREKO RAJNE


»Promjenljiva politička povijest naših
zemalja ne smije zapostaviti uzajamne interese
šumarskog susjedstva nego je potrebno
da češće potakne uspoređivanje problema
i napretka šumarske znanosti, šumskog
gospodarstva i šumske tehnike« osnovica
je »šumarskih razgovora preko Raine
« (Dialogue forestier par-dessus le Rhin
na francuskom a »Forstlicher Dialog über
den Rhein hinweg« na njemačkom jeziku).
Ti »razgovori« sastoje se u tome, da istu
temu autor obradi za svoju zemlju, a oba
teksta objavljuju se i na francuskom i aa
njemačkom jeziku. Na francuskom jeziku
radovi se objavljuju u »posebnom broju«
časopisa »Revue forestiere frangalse«, a
na njemačkom u »Allgemeine Forstzeitschrift
«. Autor ima potpunu slobodu obrade
i uredništvo u cijelosti objavljuje primljeni
tekst.


1984. godine obrađene su teme: inventura
šuma, proizvodnja kvalitetne hrastovine,
uzgoj duglazije, aluvijalne šume u
dolini Rajne i u Alzasu, o istraživanjima
u šumarstvu te šume i šumarstvo u 2100


-toj godini. Dana je i tema amelioracija
seljačkih šuma, ali kako francuski autor
nije poslao tekst to će tekst njemačkog
autora, šumarskog direktora O. V ö g e 1 a
iz Freiburg-Breisgau »Očuvanje i poboljšanje
seljačkih šuma na jugu pokrajine
Baden«, biti objavljen ove godine.


»Preko Rajne« u ovom posebnom braju
R. F. »razgovaraju«:


W. Schöpfe r (Forstliche Versuchsund
Fonschungsanstalt Baden Württenberg,
Freiburg-Breisgau): Savezna inventura šuma:
ciljevi, koncepcije i problemi;
P. B a z i r e (šef službe — Service de
rinventaiue Forestier National, Paris):
Zemaljska inventura šuma Francuske;
G. Ken k (iz Baden-virtenberškog instituta)
: Proizvodnja i njezino poboljšanje
vrijedne hrastovine u Baden-Württemberg-
u;
H. Folg e (direktor Stanice za istraživanja
kakvoće drva u sastavu Centre
national de Recherches Forestieres —
I.N.R.A. Champenoux, 54280 Seichamps):


ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 102     <-- 102 -->        PDF

nje šuma — 22%, slijedi zaštita šuma —
18,0" n, itd. U prvom stoljeću Šumarskog
lista uzgajanje je također na prvom mjestu
(14,0%), ali zaštita je tek na osmom
(sa 4,1%).* U tabelarnom pregledu prikazan
je broj glavnih članaka po godinama
grupirano prema Oxfordskoj decimalnoj
klasifikaciji. Po toj klasifikaciji iskazani
su i prilozi pojedinih autora, ali manje
detaljno nego za autore u Šumarskom listu.
Od ukupno 639 autora dvadesetak je
iz naših krajeva (po rođenju ili radu) među
kojima su, na pr., L. Adamović, L. Dimitz,
P. Fukarek, F. Kesterćanek, A. Kurir,
A. Levaković i J. Zubović.


K. Hölzer i J. Nather zašli su
čak 200 godina unazad u povijesnom prikazu
razmatranja utjecaja provenijencije
sjemena na stanje sastojina podignutih umjetnim
načinom. Nakon pregleda za preko
200 godina razvoja pitanja provenijencije
prikazano je sadašnje stanje znanosti.
Posebno su razmotreni fiziološki i morfološki
oblici prilagođivanja, s obzirom na
pitanja autohtonosti i sposobnost za uzgoj
šumskih vrsta stranog porijekla. Analiza
pojma provenijencije uključuje teorijska
razmatranja i prenosi se na praktične
posljedice. Zakonske smjernice iz 1925. godine
za osiguranje provenijencije osnivaju
se na tim spoznajama. One odgovaraju
međunarodnom standardu za izbor sastojina.
Prednosti i mane tog sistema izbora
razmotreni su kritički. Na kraju autori
naglašavaju da »će razvoj, koji je za
vrste roda Populus, dakle vrsta s relativno
kratkim ophodnjama, već prije dosta
dugo vremena počeo, obuhvatiti i mnoge
vrste četinjača s duljim ohodnjama. Tu se
postavlja pitanje, kako za tako umjetne
populacije polučiti i osigurati nuždan stabilitet
i utvrditi iz mnoštva klonova minimalni
broj klonova sa svim prednostima
rasta i uzgoja. Više znanja u međusobnoj
povezanosti, posebno u genetsko-biokemijskom
dometu, omogućuje podizanje
stabilnih sastojina s većim prirastom u
* V »Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz
stranice Šumarskog Usta«, Zagreb, 1976.
skladu s prirodom« (str. 94.). Zanimivo je
navesti, da je od 53 citirana izvora (literature)
samo pet na engleskom a dva na
francuskom jeziku.


H. Mayer i G. Eckhart prikazali
su smjernice uzgoja i njihovu primjenu u
praksi uzgoja i njege šuma u 19. i 20. stoljeću.
Usporedba smjernica uzgoja u 19.
i u 20. stoljeću sa stvarnošću njege šuma
daje vrlo različite podatke. Osnovne zabrane
i propisi za uzgoj šuma za održavanje
šuma (ograničavanje čistih sječa,
propisi za ponovno pošumljivanje) doprinijeli
su, neovisno o staništu i pošumljenosti,
do podizanja šuma i povišenju prinosa.
Kod shematskih zahvata u sastojine
s dugim vremenskim — prostornim djelovanjem
(koji su ponegdje pokušavani) pokazali
su znatne nedostatke i cilj nije postignut,
jer iskustva nisu bila primjenljiva
za prilike lokalnog staništa i stanja sastojina
(na pr. upute za prebor u svim
zaštitnim šumama, oplodne sječe u raznim
mješovitim sastojinama). Moderna
šumsko-uzgojna istraživanja (nauka u staništu,
analiza strukture sastojine) donosi
danas pretpostavku za primjenu staništu
prilagođenih mjera. Drugačija je ovisnost
kod proređivanja. Osnove za modernu njegu
sastojina, visoke prorede i selektivno
provođenje, položene su već u prošlom
stoljeću. I uprkos tome niske prorede se
provode na velikim površinama. Šumaru
budućnosti je potrebno sveobuhvatna izobrazba
da se osposobi za samostalno djelovanje
u uzgajanju šuma prema smjernicama
koje se mogu primijeniti u lokalnim
prilikama.
Prema E. Donaubauer u gubici od
oluja i snijega u sadašnjosti u prosjeku
iznose 20"n godišnjeg etata. Postoji i problem
šumske paše, posebno u pokrajinama
Salzburg i Tirol, ali posljednjih decenija
štete od stoke manje su nego štete od divljači.
Mehanizacija i otvaranje imaju znatne
prednosti ali istodobno prouzrokujupažnje vrijedne štete na stablima. One se
očituju, jednako kao i kog guljenja stabala
po divljači, u ranama u donjim dijelovi




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 103     <-- 103 -->        PDF

ma stabla u kojima se javlja trulež. Štete
od industrijskih plinova na šumama poprimaju
dimenzije, koje su izvan znanosti
ne opažaju niti su poznate. Izbor novih
vrsta i sve više i više današnji način
gospodarenja (čiste sječe s umjetnim pošumljavanjem,
izvlačenje drva u kori i
dr.) mijenjaju značenje biljnih bolesti i
šteta od insekata; u toku stoljeća pojavljivale
su se pojedine posve nove i lokalno
pažnje vrijedne bolesti; mnogih
šumskih insekata već dugo nema u opasnim
množinama a drugi su stalno i štete
su nepromjenjene (potkornjaci, prelci).


E. F ü h r e r u zaključku prikaza stogodišnjeg
iskustva na zaštiti šuma konstatira,
da, zbog zainteresiranosti najšire javnosti
za zaštitu čovjekovog okoliša, prijeti
drastično smanjenje primjene kemijskih
sredstava za suzbijanje štetnika i, teoretski,
postoje samo dva izlaza: biotehnički
— biološki i ekološki s higijenom šumom
uz zaštitu mrava, ptica i mikroba.
A. Krapfenbauer na početku
članka, prema Emersonu, (1838), kaže »da
će se osobito visoki stupanj znanja dostići
tada, kada će čovjek naučiti u šumama čitati
onako kao što čita knjige«. Rad obiluje
podacima od kojih navodimo samo
neke. Tako su nam dostupna najnovija
istraživanja, provedena između 1963. i
1980. godine, o postotnom sadržaju nekih
elemenata (N. P, K, Ca, Mg) u šušnju deset
vrsta četinjača i 15 vrsta listača; količinu
tih elemenata (i ugljika) u kilogramima
za četiri tone šušnja; obrađuje posljedice
spaljivanje ostataka nakon sječe
s obračunom gnojiva te potpuno odnošenje
cjelokupno proizvedene drvne mase
tj. i panjevine i korjenovine. Od cea 70
navedene literature četvrtina je na engleskom
jeziku a dva i na švedskom.
R. Mej r naglašava da se tehnika rada
na sječi i izradi drva tijekom minulih stotinu
godina bitno promijenila. Nekad isključivo
ručni rad zamjenjen je motornom
pilom a prve, dvoručne, pojavile se
1927. godine; bile su to pile Dolmar a
ubrzo i Stihl. Dok je satni učinak 1951. godine
iznosio 0,28 m3, 1969. godine povisuje
se na 0,5 m3, 1974. na 1,0 m3 a 1980. na
1,68 m3 (podaci iz jednog šumskog pogona).
Promjenjen je i način plaćanja: od
akordne dogovorne cijene prelazi se na
plaćanje prema tablicama izrađenim na
osnovu studija vremena potrebnog za pojedine
faze rada. Prelazi se od plaćanja po
m3 na plaćanje po stablu. U posljednje
vrijeme za normiranje koriste se i rezultati
ergonomskih istraživanja.


H. G o s s o w odmah na početku naglašava,
da je o lovstvu (lovu) u C-blattu
vrlo malo pisano. Doista, objavljeno je
svega pet glavnih članaka i to u razdoblju
od 1875. do 1894. godine iako je u Visokoj
školi za kulturu tla 1898. godine uveden
predmet »Divljač i lovstvo«. Sve do
1976. godine nastavnik je bio u zvanju
honorarnog docenta a reformom studija
lovstva od te godine i za tu materiju, pod
nazivom »biologija divljači i lovstvo« imenuje
se redovni profesor. Tri godine kasnije
osnovan je i istoimeni institut. Autor
je zašao i u dalju prošlost, počam od Hansa
Carl v. Carlowitz-a odnosno njegove
»Silvicultura Oeconomica« (1713), jednog
izvještaja »jelenima i drvu vještog lovca«
Carl v. Hoppe-a (1751.) i pritužbama knezu


o štetama divljači hanoverske komore 1772.
naprijed. Za lovstvo u Austriji prelomne
su godine 1786. i 1848. Prve, 1786,., car Josip
II ukida do tada regalno pravo lova i
zadržava ga kao privilegij carske kuće,
a druga, 1848., kada je pravo lova priznato
i građanstvu ,i seljaštvu. Odnos lovstva
i šume? »Više lovaca — više divljači
— više problema«, jedan je od podnaslova
u ovom članku.
U pregledu udjela pojedinih disciplina
u sto godišta C-blatt-a šumarska politika
sudjeluje sa 6,5%. Međutim prema O, Eckmüll
n e r - u »u C-blatt-u šumarska i
šumsko gospodarstvena politika uopće nije
dolazila do izražaja. Raspravljalo se
uvijek samo o šumarskoj policiji i zakonodavstvu
te su tek oko 1930. godine nestale
nelijepe riječi o šumskoj policiji«.
Ali u rečenom pregledu u skupinu članaka


201