DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 100 <-- 100 --> PDF |
ko bi se osigurale dovoljne količine po nižim cjenama za državnu radionicu kože. Za štavljenje kože koristila se i smirekova kora te ruj. Ruj je bila i izvozna roba, pa ga je na pr. 1838. godine u Austriju izvezeno 2680 oka. Značajan proizvod bio je i med, kojeg je na pr. 1835. god. u Austriju izvezeno 500 000 oka te 88 000 oka voska. 10 Proizvodila se i potaša, itd. I još jedan citat: »U toj, 1836. godini postavljeno je na predlog sreskih starešina u svim okruzima 57 šumara, uz godišnju platu od 800 do 1200 groša. Sovjet je ubrzo promenio tu odluku i već je 1837. godine institucija šumara zamenjena ekonomima, a kada su ubrzo zatim i oni ukinuti, obaveza čuvanja šuma ostala je i dalje u nadležnosti seoskih kmetova, knezova i pandura« (!) Uz svaki rad navedena je brojna literatura ili arhivska građa te tako ne samo da su dokumentirani pojedini navodi nego i olakšavaju daljna istraživanja pojedinih odsjeka prošlosti našega šumarstva. K navedenim statističkim izvorima dodajem i jedan, ovdje ne citiran, a to je publikacija. N. KRSKA: Statistika i šematizam veleposjednika u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb, 1902. (nalazi se i u zagrebačkoj Sveučilišnoj knjižnici). Kako je sastanak u Glažuti pokazao, a kako pokazuju i neki ovdje prikazani radovi, za područje povijesti šumarstva novijeg doba nužna je lektura šumarskih stručnjaka. To, uostalom, proizlazi i iz prikaza »Šumarstvo u Enciklopediji hrvatske povijesti i kulture« (Sum. list, 1981., str. 492). Nije to podcjenjivanje autora nego stvarnost, da šumska proizvodnja i šumarstvo u cjelini imaju svoje zakonitosti, koje nisu poznate ni poljoprivrednim stručnjacima, a kamo li onih humanističkog obrazovanja. O. Piškorić 10 U to doba izvozio se med i iz naših krajeva, a konkretne podatke imademo u publikaciji Felix Lay: Slavonic Sa production et son commerce. Esseg, 1867. koja je priređena za Svjetsku izložbu u Parizu, gdje je Slavonija imala poseban paviljon. Ova publikacija prikazana je i u osječkom časopisu »Revija« 1970. god. CENTRALBLATT FÜR DAS GESAMTE FORSTWESEN Svezak o stogodišnjici tog lista Dvije godine prije Šumarskog lista, tj. 1875. godine, počeo je u Beču izlaziti »Centralblatt für das gesamte Forstwesen« ali je tek 1983. godine obilježio stoto godište. Razlog je tome, što poslije 1945. godine nije redovito izlazio pa stoto godište izlazi s osam godina zakašnjenja. Centralblatt für das gesamte Forstwesen (u daljnjem tekstu C-blatt) je organ Odjela za šumsko i drvno gospodarstvo Univerziteta za kulturu tla i Saveznog zavoda za istraživanja u šumarstvu a izdavač i nakladnik je Oesteereichischer Agrarverlag, Wien. C-blatt izlazi uz potporu Saveznog ministarstva za znanost i istraživanja u šest brojeva godišnje. Stogodišnjica obilježena je br. 2—3 1983. na 170 stranica. Motivi i ciljevi pokretanja C-blatta nisu, kako je to uobičajeno, navedeni u prvom broju, što u svom predgovoru ovog broja navodi savezni ministar za poljoprivredu i šumarstvo Dipl. ing. Günter Heiden i nastavlja da je samo u časopisu »Oeterreichischen Monatsschrift für Forstwesen « izlaženje popraćeno tekstom »da je C-blatt organ austrijske vlade odnosno k.k. (kaiserliche und königliche) ministarstva poljoprivrede« ... u kojem će se objavljivati rezultati znanstvenih istraživanja i istodobno udovoljavati zahtjevima gospodarstva.« I urednik prvog godišta bio je iz državne uprave, »k.k. Oberlandsforstmeister « Robert Miklitz, direktor Uprave državnih šuma. Izlaženje ovog jubilarnog sveska C-blatta kraćim uvodnikom popratila je i Dr Hertha Firnberg, ministar za znanost i istraživanja. Ovaj broj sadrži radove: HAFNER, F.: Opći, politički i gospodar ski razvoj Austrije od osnivanja Cen talblatt-a i odrazi u šumarstvu, SAGL, W.: 100 godina »Centralblatt-a für das gesamte Forst-wesen«. Pokušaj analize njegovog sadržaja, |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Naslovna stranica prvog godišta C-blatta HÖLZER, K. i NATHER, J.: Osiguranje provenijencije šumskih vrsta u proteklih 100 godina, EOKHART, G. i MAYER, H.: Smjernice uzgoja i stvarnost uzgoja i njege šuma u 19. i 20. stoljeću, DONAUER. E.: Stete u šumama u šumsko gospodarskom razvoju Austrije, FÜHRER, E.: Lovna stabla, zatrovana lovna stabla, Pheromon — 100 godina iskustava u zaštiti šuma, KRAPFENBAUER, A.: Od iskorišćivanja šušnja do potpunog iskorišćivanja drveta, MEYR, R.: Pregled razvoja tehnike rada i iskustava o nagrađivanju u iskorišćivanju šuma u Austriji, GOSSOW. H.: O povijesnom razvoju odnosa između lovstva i šumarstva, ECKMüLLNER, O. 100 godina šumarske politike u Austriji. Popis priloga pokazuje raznolikost tema koje prelaze granice današnje države Austrije. Naime do 1919. godine velik dio naše zemlje bio je neposredno u sklopu austrijske pole Austrougarske monarhije. To su područja SR Bosne i Hercegovine i SR Slovenije u cijelosti, a od SR Hrvatske Dalmacija i Istra. Tako Hafner piše, da je «drvna trgovina svom snagom bacila na iskorišćivanje do tada neiskoriš ćivanih ili teško pristupačnih šuma . . . što se posebno odnosi na nedirnute šume u Galiciji, Bukovini i Bosni.« (str. 52.). Članak F. Hafner a sadrži mnoštvo podataka počam od osnivanja šumarskih škola (i prijenosa šumarske nastave iz Šumarske akademije iz Bečkog novog mjesta u Beč, u sklop Visoke škole za kulturu tla (danas Univerziteta za kulturu tla) pa do, na pr., uvođenjem mehanizacije za šumske radove i motorizacije izvoza (učinak po jednom radniku od 240 m3 godišnje u 1949. god. povišen na 2000 nVS danas). Od ostalog navodim, kako se ratovi (prvi i drugi svjetski) odrazili na šumarstvo u Austriji. Za vrijeme prvog svjetskog rata potrebe vojske na drvu (građevnom i ogrjevnom) i nedostatak radnika uzrokovali su pomanjkanje drva za građanstvo. Proizvodnja jamskog drveta bila je »biti ili ne biti za proizvodnju ugljena i rudače. Piljevina se koristila za nastor stoci, jer ss slamom krmila stoka i ponovo su, već za boravljeni, šumski plodovi, bukvica, žir i divlji kesten također korišteni za prehranu stoke. Divljač je bila decimirana. . . Nedos tajalo je radne snage za pošumljavanje po je krajem prvog svjetskog rata površina plješina u šumama četinjača iznosila 235 819 ha ili 10% ukupne površine tih šu ma. Vjetrolomi ostali su ležati u šumi, jer ih nije imao tko pravodobno izraditi.« Slično je bilo i u drugom svjetskom ra tu, kada su s jedne strane šume, kao sa stavni dio autarhične privrede Trećeg Reich-a, bile preskorišćivane a s druge strane bila je oskudica radne snage. Iz analize sadržaja sto godišta C-blatta, koju je izvršio W. Sag i sa suradnicima, proizlazi, da je najviše tretirano uzgaja 199 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 104 <-- 104 --> PDF |
o šumarskoj politici su i članci o vlasničkim odnosima za šume, o oporezovanju, utjecaju šuma na okoliš, o prostornom planiranju i dr., odnosno svi članci kategorizirani po Oxford klasifikaciji od 88 do 102. U Austriji i austrijskim krunskim zemljama (kao Dalmacija, Istra, Slovenija i dr.) u doba osnivanja C-blatt-a bio je na snazi Zakon o šumama iz 1852. godine i koji je zamijenjen novim tek 1975. Međutim u reviziji tog Zakona raspravljalo se i u prvim godinama C-blatt-a ali mjerodavni za ozakonjivanje na predlagane promjene odgovarali su, da se o valjanosti Zakona iz 1852. još ne može raspravljati, jer mnoge odredbe uopće do tada nisu primjenjivane. »Zakon o šumama iz 1975. godine« (koji se primjenjuje od 1976. god.) piše Eckmüllner, »sadrži nekoliko bitnih novosti kao odredbe o prostornom planiranju u šumama, o štetama od zagađivanja iz zraka te korišćenja šuma za rekreaciju. Iznosimo još jedan podatak, podatak o prosvjećivanju seljaka kao šumoposjednika izdavanjem knjiga (1901, 1903, 1912. i dr.), održavanju tečajeva o šumarstvu za učitelje te o putujućim predavačima koji na licu mjesta upućuju seljaka za pravilno gospodarenje, posebno u prebornim šumama. Dragutin llanzl, dipl. inž. šum. ŠUMARSKI RAZGOVORI PREKO RAJNE »Promjenljiva politička povijest naših zemalja ne smije zapostaviti uzajamne interese šumarskog susjedstva nego je potrebno da češće potakne uspoređivanje problema i napretka šumarske znanosti, šumskog gospodarstva i šumske tehnike« osnovica je »šumarskih razgovora preko Raine « (Dialogue forestier par-dessus le Rhin na francuskom a »Forstlicher Dialog über den Rhein hinweg« na njemačkom jeziku). Ti »razgovori« sastoje se u tome, da istu temu autor obradi za svoju zemlju, a oba teksta objavljuju se i na francuskom i aa njemačkom jeziku. Na francuskom jeziku radovi se objavljuju u »posebnom broju« časopisa »Revue forestiere frangalse«, a na njemačkom u »Allgemeine Forstzeitschrift «. Autor ima potpunu slobodu obrade i uredništvo u cijelosti objavljuje primljeni tekst. 1984. godine obrađene su teme: inventura šuma, proizvodnja kvalitetne hrastovine, uzgoj duglazije, aluvijalne šume u dolini Rajne i u Alzasu, o istraživanjima u šumarstvu te šume i šumarstvo u 2100 -toj godini. Dana je i tema amelioracija seljačkih šuma, ali kako francuski autor nije poslao tekst to će tekst njemačkog autora, šumarskog direktora O. V ö g e 1 a iz Freiburg-Breisgau »Očuvanje i poboljšanje seljačkih šuma na jugu pokrajine Baden«, biti objavljen ove godine. »Preko Rajne« u ovom posebnom braju R. F. »razgovaraju«: W. Schöpfe r (Forstliche Versuchsund Fonschungsanstalt Baden Württenberg, Freiburg-Breisgau): Savezna inventura šuma: ciljevi, koncepcije i problemi; P. B a z i r e (šef službe — Service de rinventaiue Forestier National, Paris): Zemaljska inventura šuma Francuske; G. Ken k (iz Baden-virtenberškog instituta) : Proizvodnja i njezino poboljšanje vrijedne hrastovine u Baden-Württemberg- u; H. Folg e (direktor Stanice za istraživanja kakvoće drva u sastavu Centre national de Recherches Forestieres — I.N.R.A. Champenoux, 54280 Seichamps): |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 102 <-- 102 --> PDF |
nje šuma — 22%, slijedi zaštita šuma — 18,0" n, itd. U prvom stoljeću Šumarskog lista uzgajanje je također na prvom mjestu (14,0%), ali zaštita je tek na osmom (sa 4,1%).* U tabelarnom pregledu prikazan je broj glavnih članaka po godinama grupirano prema Oxfordskoj decimalnoj klasifikaciji. Po toj klasifikaciji iskazani su i prilozi pojedinih autora, ali manje detaljno nego za autore u Šumarskom listu. Od ukupno 639 autora dvadesetak je iz naših krajeva (po rođenju ili radu) među kojima su, na pr., L. Adamović, L. Dimitz, P. Fukarek, F. Kesterćanek, A. Kurir, A. Levaković i J. Zubović. K. Hölzer i J. Nather zašli su čak 200 godina unazad u povijesnom prikazu razmatranja utjecaja provenijencije sjemena na stanje sastojina podignutih umjetnim načinom. Nakon pregleda za preko 200 godina razvoja pitanja provenijencije prikazano je sadašnje stanje znanosti. Posebno su razmotreni fiziološki i morfološki oblici prilagođivanja, s obzirom na pitanja autohtonosti i sposobnost za uzgoj šumskih vrsta stranog porijekla. Analiza pojma provenijencije uključuje teorijska razmatranja i prenosi se na praktične posljedice. Zakonske smjernice iz 1925. godine za osiguranje provenijencije osnivaju se na tim spoznajama. One odgovaraju međunarodnom standardu za izbor sastojina. Prednosti i mane tog sistema izbora razmotreni su kritički. Na kraju autori naglašavaju da »će razvoj, koji je za vrste roda Populus, dakle vrsta s relativno kratkim ophodnjama, već prije dosta dugo vremena počeo, obuhvatiti i mnoge vrste četinjača s duljim ohodnjama. Tu se postavlja pitanje, kako za tako umjetne populacije polučiti i osigurati nuždan stabilitet i utvrditi iz mnoštva klonova minimalni broj klonova sa svim prednostima rasta i uzgoja. Više znanja u međusobnoj povezanosti, posebno u genetsko-biokemijskom dometu, omogućuje podizanje stabilnih sastojina s većim prirastom u * V »Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz stranice Šumarskog Usta«, Zagreb, 1976. skladu s prirodom« (str. 94.). Zanimivo je navesti, da je od 53 citirana izvora (literature) samo pet na engleskom a dva na francuskom jeziku. H. Mayer i G. Eckhart prikazali su smjernice uzgoja i njihovu primjenu u praksi uzgoja i njege šuma u 19. i 20. stoljeću. Usporedba smjernica uzgoja u 19. i u 20. stoljeću sa stvarnošću njege šuma daje vrlo različite podatke. Osnovne zabrane i propisi za uzgoj šuma za održavanje šuma (ograničavanje čistih sječa, propisi za ponovno pošumljivanje) doprinijeli su, neovisno o staništu i pošumljenosti, do podizanja šuma i povišenju prinosa. Kod shematskih zahvata u sastojine s dugim vremenskim — prostornim djelovanjem (koji su ponegdje pokušavani) pokazali su znatne nedostatke i cilj nije postignut, jer iskustva nisu bila primjenljiva za prilike lokalnog staništa i stanja sastojina (na pr. upute za prebor u svim zaštitnim šumama, oplodne sječe u raznim mješovitim sastojinama). Moderna šumsko-uzgojna istraživanja (nauka u staništu, analiza strukture sastojine) donosi danas pretpostavku za primjenu staništu prilagođenih mjera. Drugačija je ovisnost kod proređivanja. Osnove za modernu njegu sastojina, visoke prorede i selektivno provođenje, položene su već u prošlom stoljeću. I uprkos tome niske prorede se provode na velikim površinama. Šumaru budućnosti je potrebno sveobuhvatna izobrazba da se osposobi za samostalno djelovanje u uzgajanju šuma prema smjernicama koje se mogu primijeniti u lokalnim prilikama. Prema E. Donaubauer u gubici od oluja i snijega u sadašnjosti u prosjeku iznose 20"n godišnjeg etata. Postoji i problem šumske paše, posebno u pokrajinama Salzburg i Tirol, ali posljednjih decenija štete od stoke manje su nego štete od divljači. Mehanizacija i otvaranje imaju znatne prednosti ali istodobno prouzrokujupažnje vrijedne štete na stablima. One se očituju, jednako kao i kog guljenja stabala po divljači, u ranama u donjim dijelovi |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 103 <-- 103 --> PDF |
ma stabla u kojima se javlja trulež. Štete od industrijskih plinova na šumama poprimaju dimenzije, koje su izvan znanosti ne opažaju niti su poznate. Izbor novih vrsta i sve više i više današnji način gospodarenja (čiste sječe s umjetnim pošumljavanjem, izvlačenje drva u kori i dr.) mijenjaju značenje biljnih bolesti i šteta od insekata; u toku stoljeća pojavljivale su se pojedine posve nove i lokalno pažnje vrijedne bolesti; mnogih šumskih insekata već dugo nema u opasnim množinama a drugi su stalno i štete su nepromjenjene (potkornjaci, prelci). E. F ü h r e r u zaključku prikaza stogodišnjeg iskustva na zaštiti šuma konstatira, da, zbog zainteresiranosti najšire javnosti za zaštitu čovjekovog okoliša, prijeti drastično smanjenje primjene kemijskih sredstava za suzbijanje štetnika i, teoretski, postoje samo dva izlaza: biotehnički — biološki i ekološki s higijenom šumom uz zaštitu mrava, ptica i mikroba. A. Krapfenbauer na početku članka, prema Emersonu, (1838), kaže »da će se osobito visoki stupanj znanja dostići tada, kada će čovjek naučiti u šumama čitati onako kao što čita knjige«. Rad obiluje podacima od kojih navodimo samo neke. Tako su nam dostupna najnovija istraživanja, provedena između 1963. i 1980. godine, o postotnom sadržaju nekih elemenata (N. P, K, Ca, Mg) u šušnju deset vrsta četinjača i 15 vrsta listača; količinu tih elemenata (i ugljika) u kilogramima za četiri tone šušnja; obrađuje posljedice spaljivanje ostataka nakon sječe s obračunom gnojiva te potpuno odnošenje cjelokupno proizvedene drvne mase tj. i panjevine i korjenovine. Od cea 70 navedene literature četvrtina je na engleskom jeziku a dva i na švedskom. R. Mej r naglašava da se tehnika rada na sječi i izradi drva tijekom minulih stotinu godina bitno promijenila. Nekad isključivo ručni rad zamjenjen je motornom pilom a prve, dvoručne, pojavile se 1927. godine; bile su to pile Dolmar a ubrzo i Stihl. Dok je satni učinak 1951. godine iznosio 0,28 m3, 1969. godine povisuje se na 0,5 m3, 1974. na 1,0 m3 a 1980. na 1,68 m3 (podaci iz jednog šumskog pogona). Promjenjen je i način plaćanja: od akordne dogovorne cijene prelazi se na plaćanje prema tablicama izrađenim na osnovu studija vremena potrebnog za pojedine faze rada. Prelazi se od plaćanja po m3 na plaćanje po stablu. U posljednje vrijeme za normiranje koriste se i rezultati ergonomskih istraživanja. H. G o s s o w odmah na početku naglašava, da je o lovstvu (lovu) u C-blattu vrlo malo pisano. Doista, objavljeno je svega pet glavnih članaka i to u razdoblju od 1875. do 1894. godine iako je u Visokoj školi za kulturu tla 1898. godine uveden predmet »Divljač i lovstvo«. Sve do 1976. godine nastavnik je bio u zvanju honorarnog docenta a reformom studija lovstva od te godine i za tu materiju, pod nazivom »biologija divljači i lovstvo« imenuje se redovni profesor. Tri godine kasnije osnovan je i istoimeni institut. Autor je zašao i u dalju prošlost, počam od Hansa Carl v. Carlowitz-a odnosno njegove »Silvicultura Oeconomica« (1713), jednog izvještaja »jelenima i drvu vještog lovca« Carl v. Hoppe-a (1751.) i pritužbama knezu o štetama divljači hanoverske komore 1772. naprijed. Za lovstvo u Austriji prelomne su godine 1786. i 1848. Prve, 1786,., car Josip II ukida do tada regalno pravo lova i zadržava ga kao privilegij carske kuće, a druga, 1848., kada je pravo lova priznato i građanstvu ,i seljaštvu. Odnos lovstva i šume? »Više lovaca — više divljači — više problema«, jedan je od podnaslova u ovom članku. U pregledu udjela pojedinih disciplina u sto godišta C-blatt-a šumarska politika sudjeluje sa 6,5%. Međutim prema O, Eckmüll n e r - u »u C-blatt-u šumarska i šumsko gospodarstvena politika uopće nije dolazila do izražaja. Raspravljalo se uvijek samo o šumarskoj policiji i zakonodavstvu te su tek oko 1930. godine nestale nelijepe riječi o šumskoj policiji«. Ali u rečenom pregledu u skupinu članaka 201 |