DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 89     <-- 89 -->        PDF

.


BOLETIN DE LA ESTACION CENTRAL
DE ECOLOGIA, br. 25, Madrid, 1984. g
donosi:


M o n t o y a O.. J. M.: Tipologija španjolskih
šuma. Sastojine hrasta plutnjaka
(Quercus suber, L.)


Razlikuje se 9 velikih tipova šuma, koji
se dalje dijele na podtipove. Opisuju se
njihove opće ekološke (habit, klima, tlo,
vegetacija), te šumskouzgojne, iskorišćivačke
i proizvodne karakteristike.


Oliva Estanvol, Mire i a; Molinas
De Ferrer, Mar i a Lluisa:


Pridolaženje gljive Hypoxilon mediterraneum
u sastojinama hrasta plutnjaka u pokrajini
Girona


Gljivu Hypoxylon mediterraneum neki
su autor; naveli kao uzročnika oboljenja
»escaldado« hrasta plutnjaka, koje se manifestira
općom truleži drveta i pojavom
raka, većinom na bazi debla.


Rezultati istraživanja morfologije i patogenosti
te gljive pokazali su njen herniparazitički
karakter pa je autori ne smatraju
primarnim uzročnikom spomenutog
oboljenja.


Allue Andrade, J. L.; Meson
Garcia-Maria Luisa: Funkcija,
anatomija i determinacija ploda


Prikazan je ključ za razne tipove ploda,
koji se bazira na njihovim anatomsko-
morfološkim karakteristikama.


Chozas. Paloma: Stanje populacijele
bijele rode Ciconia ciconia u Španjolskoj
prema posljednjim nacionalnim
cenzusima (1979 i 1981)


Prema rezultatima brojanja 1979. i 1981.
godine u Španjolskoj ima najamnje 5.776
nastanjenih gnijezda bijele rode. Njihova
je zastupljenost po pojedinim pokrajinama
slijedeća:


— Extremadura 46,65´;´/o
— Meseta Norte 28,08t,/o
— Mesat Sur 9,63ls/o
— Andalucia ll,75»/o
— Cuenca del Bb.ro 4,09n/»
— Redio« Galaico--Cantebr ica 0,80°/o
Primijenjeno je direktno opažanje i
indirektno brojanje. Distribucija i demografija
proučavane su na bazi dva parametra:
gustoći gnijezda (broj gnijezda na
100 km2) i stupnja koncentracije (skupine
od 3 ili više gnijezda na 100 km2). Ti parametri
pokazuju u Španjolskoj jasnu korelaciju.
Najveće su vrijednosti dobivene
za Ekstremaduru i Andaluzijsku pokrajinu
Cadiz. Od ukupno 5.311 izbrojanih gnijezda
44,72"(| su pojedinačna ili po 2 zajedno.
Komentiraju se distribucija i tendencije
gradnje gnijezda u pojedinim pokrajinama.
Sto se tiče mogućih uzroka pada populacije,
navode se između ostalog: lov u zonama
prezimljavanja, pesticidi, sudar s električnim
vodovima, razaranje gnijezda itd.


Hernandez Hernandez, F.:


Prilog proučavanja ždrala (Grus grus) u
pokrajini Zaragoza (1980—1983)


U radu se iznose novi podaci o migraciji
ždrala u pokrajini Zaragoza u godinama
1980—1988. S obzirom na značaj Lagune
de Gallocanta i njene okolice za zimovalište
tih ptica na Iberijskom poluotoku,
pose´bna je pažnja posvećena tom
lokalitetu.


Utvrđeno je odstupanje od migracijske
rute prema najzapadnijoj trećini pokrajine.
Numeričke brojnosti ždralova za razne
migracijske putove u Gallocanta su ove:
jesen 1980., 15.842., proljeće 1981.. 13.504.,
jesen 1981, 15.972., proljeće 1982, 14.413.,
jesen 1982, 7.575., proljeće 1983, 6.056. U
jesen 1980. U jesen 1980. (16. 11.) zabilježena
je najveća koncentracija ptica
po danu u Laguni Gallocanta (9.740).
Ukupni bro´j kao i dnevne koncentracije
ždralova u jesenskom periodu znatno su
se povećale u odnosu na ranije periode.
Isto tako bio je razmjerno veći i broj mladih
individua. Na kraju se općenito govori
o ponašanju ždralova u Gallocanta.


M a y o 1; L.: Zimska koncentracija crnovratnog
gnjurca Podiceps nigricollis C.


L. Brehm 1831, u Formenteri
Iznose se zapažanja o crnovratorn
gnjurcu za vrijeme zimskog razdoblja u


87




ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 90     <-- 90 -->        PDF

hipersalmoj litoralnoj laguni Formenteri
(Balearsko otočje). U pojedinim je godinama
izbrojano između 1.500 i 4.000 ptica.
Ukratko se prikazuje iberijski status vrste,
malobrojni bibliografski podaci za taj lokalitet,
zimska avifauna te glavne geografske
i ekološke značajke lokaliteta.


Gomez Caruana, F.: Peiro G6m
e z, S.; Sanchez Artal, S.: Opis jedne
nove vrste iberijske kontinentalne ribe,
Valenpia Iozanoi n. sp. (Pisces, Cyprinođontiđae)


Opisuje se nova vrsta sjeverozapadnog
dijela Iberijskog poluotoka. Prema obliku
i rasporedu mandibularnih zubi uključena
je u rod Valenoia. Glavne značajke te nove
vrste su slijedeće: prilične veličine za tu
familiju, 37—40 ljuski duž longitudinalne
linije i maksimalno 12—13 duž transverzale;
broj peraja D, 11—12—(13), A. 10—11,


P. (15)—16—18, V. 6(— 7), C. 25—28—(29).
Lako se razlikuje od druge vrste istog roda
Iberijskog poluotoka. Valencija hispanica,
između ostalog po morfološkim značajkama
(oblik usta i kaudalnog pedonkulusa)
i šarama na tijelu odraslih mužjaka.
De Sostoa, A; De Sostoa, F. J.;
Lobo n-C ei´via, J.; Elvira, B.; H e rnando
J. A.; A v i 1 a, M.: Atlas i rasprostranjenje
slatkovodnih riba u Španjolskoj:
projekt, pleriminalne metode i rezultati


U radu se iznose preliminarni rezultati
kartiranja slatkovodnih riba u Španjolskoj
(domaćin i jntroduciranih).. Uključen
je katalog vrsta zajedno s numeričkim
kodeksom, koji se sastoji od 4 para brojeva
u odnosu na familiju, rod, vrstu i podvrstu.
Iznosi se metoda koja se stalno upotrebljava.
Na temelju 2 primjera, za jednu
vrstu i jedno područje, vidi se jasno razvoj
i metodologija istraživanja,


Calvin o, F.; Canals, J. L. S.; Bas,
S.; Đ e Castro, A.; Guitain, J.: Režira


ishrane lisice (Vulpes vulpes L.) u Galiciji,
na sjeveroistoku Iberijskog poluotoka


Iznose se rezultati 461 digestivne analize
lisice (Vulpes vulpes) iz Galicije (sjeveroistok
Iberijskog poluotoka). Utvrđeno
je da se 70,0/<> procijenjene biomase, koju
konzumira lisica, sastoji od domaćih životinja
i strvina, što ukazuje na važnost antropogene
ovisnosti te vrste u istraživanom
području.


Sabariego, F.: Geografska rasprostranjenost
Zervnthia rumina (L. 1758) (Lep.
Papilioniđae) i njene biljke-hraniteljice,
Aristolochia, u pokrajinama Huelva i Sevilla


U radu se iznosi geografska rasprostranjenost
raznih vrsta biljke Aristolochia u
Sevili i Huelvi, rasprostranjenost leptira
Zervnthia rumina isabelae (Sabariego
i Huertas, 1976) te se opisuju dvije nove
aberacije Z. rumina.


Belles, X,; B a 1 d e 11 o u, M. I.; P iulachs,
M,. D.: Ovicidno djelovanje Prekocena
2 na johinu zlaticu. Agelastica alni


L. (Col. Chrvsomelidae)
Proučavanje je učinak Prekocena 2 na
embriogenezu johine zlatice. Ovicidno je
djelovanje klasificirano u 4 kategorije. Kategorija
0: eklozija normalna; kategorija I:
emforiogeneza prividno normalna, ali je
eklozija izostala; kategorija II: embriogeneza
prekinuta nakon formiranja blastoderma
(uključivši tipični efekt inhibicije
stvaranja dorzalnog šava); kategorija III:
embriogeneza prekinuta prije formiranja
blastoderma, Doze od 0,0.1 [X g po jajetu
praktički nisu dale rezultata, one od 10 [i
g uzrokovale su u svim slučajevima prekid
embriogeneze prije formiranja blastoderma
(kategorija III). Perturbacije definirane
u kategorijama I i II zapažene su kako
kod doze 1 tako i kod doze 0,1 p. g.


I. Mikloš
HM