DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 99 <-- 99 --> PDF |
ACTA BIOKOVICA Vol. II — 1983. »ACTA BIOKOVICA« sadrže materijale znanstvenih skupova o prirodi Blokovskog područja, posebno planine Biokovo. Ovaj svezak sadrži referate izložene na drugom znanstvenom skupu koji je održan u Makarskoj od 16. do 18. svibnja 1983. godine i stoga je ta godina i označena na knjizi iako je tiskanje dovršeno u ovoj, 1984, godini. Dodajmo, da prvi svezak, Vol. I, sadrži referate prvog skupa o prirodi Blokova održanog od 4. do 10. listopada 1979. godine. Skupove o prirodi planine Biokovo i Biokovskog kraja organiziraju Samoupravna interesna zajednica (SIZ) za kulturu općine Makarska, Centar za kulturu općine Makarska i Institut »PLANINA I MORE« Makarska. Pokretač osnivanja Instituta je dr fra Jure Radić, koji je i glavni urednik Acta Biokovica. U Uredništvu uz ostale nalazi se i Filip S a b i ć, direktor Šumskog gospodarstva Makarska. Na II znamenom skupu o Biokovu sudjelovalo je 1 više šumara: (redosljedom izlaganja referata): Prof. dr. Ivan Spai ć (Fauna kornjaša — Coleopteira, Insekta — Biokova), prof, dr Mirko Vidaković s Majom Kovačević iz Arboretuma »Trsteno« (konzerva ci ja genofonda dalmatinskog crnog bora), ing. Žarko V r d o- Ija k (Prilog poznavanju šumske vegetacije Biokova), Filip Sabi ć (Pošumljavanje na Biokovu) i ing. Miroslav Rukavin a (Park prirode Biokovo i njegove prirodne vrijednosti). Objavljen je posmrtno i rad prof, dr P. F u k ar e k a prezentiran po suradnici M. E. Solid , diipl. biologa u Institutu »Planina i more« (Reliktne sastojine eumediteranske vegetacije na Blokovskom području). O dendroflori nalazi se i opsežan rad Jure R ad i ć a »Hrastovi Biokovskog područja« te R. Lak ušica, Lijerke Kiutleša i M. E. S o 1 i ć k e »Hoirološfco-ekološka i morfološko- anatomska diferencijacija populacija sekcija sekcije OXYCEDRUS sp. roda JUNIPERUS L. na Biokovu.« Jure R a d i ć je na blokovskom području utvrdio novu podvrstu česmine i novu vrstu listopadnog hrasta. To je pribježišna česmina — Quercus ilex subsp. refugiorum Radić sp. nova. To su, za sada, »srednjedalmatinski endemi«. Ovu podvrstu česmine Radić je nazvao pribježišnom (refugiorum na latinskom znači pribježište, sklonište), jer se na Biokovu nalazi u pukotinama (zaklonima) »okomitih klisura ili kamenjara u njihovoj blizini«. Najkarakteristične razlike između tipične (podvrste) česmine i pribježišne su u stapci ploda i u plodu. Dok je stapka ploda tipične podvrste duga do maksimalno 2 cm a plod je gorak, stapka ploda pribježišne česmine duga je od 1 do 7 (14) cm a plod nij e gorak. 1 Nadalje, Radić je pronašao pribježišnu česminu u više foirmi a dalmatinskog hrasta i u tri podvrste: dalmatinski dub tipična podvrsta (Qu. dalmatica Radić sp. nova), primorski dub (Qu. dalmatica subsp. parathalassia Radić subsp. nova) i blokovski dub (Qu. dalmatica ssp. biokovenis Radić ssp. nova) i, dalje, u svakoj podvrsti više formi. Pa ipak autor na kraju konstatira, da »uza sve dugogodišnje traganje zapazili smo samo mali dio crnoga što ova planina među svojih liticama krije« te da se »kao najočiglednija istina nameće poslije pažljivog promatranja blokovskih hrastova jest da je ovo područje svojevrsni bota nički vrt ili muzej najraznovrsnijih O´blika«. Zaključimo s konstatacijom da su sve karakteristike i vrsta i formi dane ne samo na hrvatskom nego i u latinskom jeziku a tekstovni dio dopunjen je sa 114 fotografija i crteža listova i plodova. 1) Kako sam već otojavio, u »Narodnom šumaru« sv. 7—9/1962. godine (Nekolko podataka o žiru česmine), »slatke« žireve česmine utvrdio sam i u Kaočinu gaju podno Kozjaka (iznad Kaštela). Sada, po sjećanju, navodim, da je na pojedinim stabalcima (grmovica) žir bio potpuno uklopljen u kupoli. Na provjeru ovoga traba pričekati 3—4 godine jer je ta sastojina, svojedO´bna pokusna ploha, stradala od požara 1983. godine i u fazi je obnove. 581 |