DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 99     <-- 99 -->        PDF

ACTA BIOKOVICA
Vol. II — 1983.


»ACTA BIOKOVICA« sadrže materijale
znanstvenih skupova o prirodi Blokovskog
područja, posebno planine Biokovo.
Ovaj svezak sadrži referate izložene
na drugom znanstvenom skupu koji
je održan u Makarskoj od 16. do 18. svibnja
1983. godine i stoga je ta godina i
označena na knjizi iako je tiskanje dovršeno
u ovoj, 1984, godini. Dodajmo, da prvi
svezak, Vol. I, sadrži referate prvog skupa


o prirodi Blokova održanog od 4. do 10.
listopada 1979. godine.
Skupove o prirodi planine Biokovo i
Biokovskog kraja organiziraju Samoupravna
interesna zajednica (SIZ) za kulturu
općine Makarska, Centar za kulturu
općine Makarska i Institut »PLANINA I
MORE« Makarska. Pokretač osnivanja Instituta
je dr fra Jure Radić, koji je i
glavni urednik Acta Biokovica. U Uredništvu
uz ostale nalazi se i Filip S a b i ć,
direktor Šumskog gospodarstva Makarska.


Na II znamenom skupu o Biokovu sudjelovalo
je 1 više šumara: (redosljedom
izlaganja referata): Prof. dr. Ivan Spai ć
(Fauna kornjaša — Coleopteira, Insekta —
Biokova), prof, dr Mirko Vidaković
s Majom Kovačević iz Arboretuma
»Trsteno« (konzerva ci ja genofonda dalmatinskog
crnog bora), ing. Žarko V r d o-
Ija k (Prilog poznavanju šumske vegetacije
Biokova), Filip Sabi ć (Pošumljavanje
na Biokovu) i ing. Miroslav
Rukavin a (Park prirode Biokovo i njegove
prirodne vrijednosti). Objavljen je
posmrtno i rad prof, dr P. F u k ar e k a
prezentiran po suradnici M. E. Solid ,
diipl. biologa u Institutu »Planina i more«
(Reliktne sastojine eumediteranske vegetacije
na Blokovskom području). O dendroflori
nalazi se i opsežan rad Jure R ad
i ć a »Hrastovi Biokovskog područja«
te R. Lak ušica, Lijerke Kiutleša i M.


E. S o 1 i ć k e »Hoirološfco-ekološka i morfološko-
anatomska diferencijacija populacija
sekcija sekcije OXYCEDRUS sp. roda
JUNIPERUS L. na Biokovu.«
Jure R a d i ć je na blokovskom području
utvrdio novu podvrstu česmine i novu
vrstu listopadnog hrasta. To je pribježišna
česmina — Quercus ilex subsp. refugiorum
Radić sp. nova. To su, za sada,
»srednjedalmatinski endemi«. Ovu podvrstu
česmine Radić je nazvao pribježišnom
(refugiorum na latinskom znači pribježište,
sklonište), jer se na Biokovu nalazi
u pukotinama (zaklonima) »okomitih
klisura ili kamenjara u njihovoj blizini«.
Najkarakteristične razlike između tipične
(podvrste) česmine i pribježišne su u stapci
ploda i u plodu. Dok je stapka ploda
tipične podvrste duga do maksimalno
2 cm a plod je gorak, stapka ploda pribježišne
česmine duga je od 1 do
7 (14) cm a plod nij e gorak. 1 Nadalje,
Radić je pronašao pribježišnu česminu u
više foirmi a dalmatinskog hrasta i u tri
podvrste: dalmatinski dub tipična podvrsta
(Qu. dalmatica Radić sp. nova), primorski
dub (Qu. dalmatica subsp. parathalassia
Radić subsp. nova) i blokovski dub
(Qu. dalmatica ssp. biokovenis Radić ssp.
nova) i, dalje, u svakoj podvrsti više formi.
Pa ipak autor na kraju konstatira, da
»uza sve dugogodišnje traganje zapazili
smo samo mali dio crnoga što ova planina
među svojih liticama krije« te da se »kao
najočiglednija istina nameće poslije pažljivog
promatranja blokovskih hrastova
jest da je ovo područje svojevrsni bota nički
vrt ili muzej najraznovrsnijih
O´blika«. Zaključimo s konstatacijom
da su sve karakteristike i vrsta i formi
dane ne samo na hrvatskom nego i u latinskom
jeziku a tekstovni dio dopunjen
je sa 114 fotografija i crteža listova i plodova.


1) Kako sam već otojavio, u »Narodnom
šumaru« sv. 7—9/1962. godine (Nekolko
podataka o žiru česmine), »slatke«
žireve česmine utvrdio sam i u Kaočinu
gaju podno Kozjaka (iznad Kaštela). Sada,
po sjećanju, navodim, da je na pojedinim
stabalcima (grmovica) žir bio potpuno uklopljen
u kupoli. Na provjeru ovoga traba
pričekati 3—4 godine jer je ta sastojina,
svojedO´bna pokusna ploha, stradala od
požara 1983. godine i u fazi je obnove.


581