DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 78 <-- 78 --> PDF |
STRUČNI I ZNANSTVENI SKUPOVI ŠUMARSTVO EVROPE JUČER — DANAS — SUTRA 1. Pod ovim naslo-vom Jugoslavenski poljoprivredni centar (JPC) u Beogradu (pod uredništvom Ing. D. Bure) kao ovogodišnji svezak svoje Biblioteke izdao je referate održane na Međunarodnoj konferenciji ELMIA WOOD ´83. Svezak je posebno izdan za »DAN ŠUMARSTVA« održanog 17. i 18. svibnja o.g. (1984) u okviru 51, Međunarodnog poljoprivrednog sajma u Novom Sadu. U sadržaj referata uvodi nas Predgovor izdavača — Službe šumske proizvodnje JPC-a. U referatima obrađene su teme: EVROPA I SUME — pozdravni govor Bo S. HEDSTRÖMA, predsjednika Švedskog udruženja šumarstva i direktora Švedske šumarske službe, EVROPA I SUME — Problema i mogućnosti (Fred C. HUMMEL, Velika Britanija, bivši šef Odjela za šumarstvo i zaštitu životnog okoliša u Evropskom ekonomskom savjetu u Bruxelles-u). Mogućnosti razvoja šumarstva u industrijaliziranim zemljama centralne Europe (Dietrich von HEGAL, Bundesernährung-ministerium, Bonn), Ambicije i brige politike šumarstva u Francuskoj (Joanny GUILLARD, direktor l´Ecole National du Genie rural, des Eaux et des Förets, Nancy), Šume u budućnosti Evrope — neki podaci o Francuskoj i njenom šumarstvu (J. GUILLARD, Nancy´, Šumarstvo u Nordijskim zemljama (Nils Erik NILSSON,, Nacionalni savjet za šumarstvo, Jönköping, Švedska), Gazdovanje šumama u Jugoslaviji — Problemi, uspjesi i buduće mogućnosti (Prof. dr Petar DRINIĆ, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu). 2. Skup ELMIA WOOD 83 održan je 1983. godine kao dio obilježavanja stogodišnjice Švedskog udruženja šumarstva, pa se predsjednik tog Udruženja, Bo S. Hedström , u pozdravnom govoru osvrnuo i na stanje šumarstva u Švedskoj pred kraj XIX stoljeća. »Švedsko udruženje šumarstva osnovano je 1883. godine« veli S. Hedström i nastavlja, da »se šumarstvo u to doba znatno razlikovalo od današnjeg, a u južnom dijelu Švedske pod šumom bilo je vrlo malo površina. Obrada zemljišta i paša stoke na ogromnim prostranstvima ledina* odvijala se punim kapacitetom, ali stanovništvo je bilo izuzetno siromašno i iseljavanje u Sjevernu Ameriku bilo je u kulminaciji. Na sjeveru zemlje podizane su pilane duž rječnih korita i morske O´bale i u njima se prerađivalo drvo namijenjeno izvozu. U šumama u neposrednoj blizini pilana sječa je bila veća od normalne. Međutim koristili se samo kvalitetni trupci, koji su bili na veliko traženi, a sitno tehničko i niskokvali* Linne u »Putu u Oland« 1941. godine piše: »Selima se širio neprijatan miris, jer su stanovnici palili suhu kravlju balegu koju bi u toplim ljetnim danima skupljali u polju, da bi je, u nedostatku drva ili nekog drugog goriva, koristili za kuhanje i pečenje, baš onako kao što se radi u ravnicama Skane (naše provincije na krajnjem jugu)«. |