DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 59 <-- 59 --> PDF |
stavnom pripomoći od godišnjih jedne hiljade kruna« i da ga poziva da predstane radi polaganja zakletve i nastupanja na dužnost. Raška je bila jedna od većih šumskih uprava sa dosta četinarskih šuma (Kopaonik, Golija i dr.) a gospodarila je sa šumama u dva administrativna sreza, studeniökörn u Raškoj i moraviičkom u Ivančici.. U ovoj okružnoj šumskoj upravi pored okružnog šumara radila su i po dva podšumara sa deset čuvara šuma. Pored poslova u vezi sa prodajom drveta većem broju trgovaca po višegodišnjim ugovorima, o ugovorima za korištenje planinskih pašnjaka o stručnom nadzoru na opštinskim i privatnim šumama stavljenim pod državni stručni nadzor o korišćanju borovine (u dolini Ibra) za luč i katran te nizom drugih zadataka Vučković je imao da se bori i sa ličnim i porodičnim obavezama i teškoćama. Naime zbog slabog zdravstvenog stanja supruge i tasta češće je morao da putuje u Zagreb, a iz Raške je u to vremene prva najbliža železnička stanica bio Kragujevac (na današnjoj udaljenosti od 124 km.). Stoga je V. Vučković molio da bude premešten negde bliže pruzi odnosno Beogradu. U tom smislu mliniEtou je pisao i tast Rajko Vučković, opširno izlažući porodične i zdravstvene (ne) prilike. Kad je u leto 1902. Vučkoviću obećan premeštaj on se s porodicom preselio u Rašku, ali je deo stvari morao da ostavi u zakupljenom stanu u Kragujevcu. Posle izvesnog vremena, supruga mu se zbog »oštre klime« u Raškoj razbolela pa je morao da je vodi na lečenje i negu u Zagreb, jer mu to riilje bilo moguće u Raškoj gde nije bilo lekara a on zbog čestog bavljenja na terenu nije mogao da je vodi kod lekara u Kraljevo odnosno da je neguje. Međutim, sve ovo nije pokolebalo Vučkovića u namer.i da ostane u Srbiji. A to se vidi i po tome što je tražio otpust iz austrougarskog državljanstva da bi mogao biti primljen u srpsko državljasivo, što je nabavio (o svom trošku) propisano službeno odelo i dr. Konačno, 23. januara 1903. bio- je premešten u Šumsku upravu u Kraljevu, gde su bili znatno povoljniji radni i životni uslovi, te se odmah sa porodicom i stvarima preselio u Kraljevo. Iznenada Vučković se našao pred novom dilemom. Naime, dok je bio u Zagrebu upisao se na Pravni fakultet i počeo da se priprema za polaganje ispita. Tako je 23. IX 1903. od brata Milana dobio pismo iz Zagreba da se već 14. X javi na Fakultet radi polaganja ispita. U takvom položaju nije imao vremena da redovnim putem traži i dobije odsustvo, Vučković se resi da izvesne porodične stvari proda i sa suprugom napusti Kraljevo i Srbiju. Po dolasku u Zagreb Vučković je o svom napuštanju dužnosti obavestio ministra u Beogradu, objašnjavajući mu da je na ovaj korak bio ´prinuđen isključivo iz porodičnih (ne)priiiika. Za protekle dve godine »poverenu dužnost je sa najvećom voljom i savešću obavljao«, te da iskreno žali što je morao ovako da postupi. Pored toga, kako je već imao godinu dana studija prava u Zagrebu, te sad nije mogao da se ne odazove pozivu na ispit, jer bi mu sav dotadašnji trud bio uzaludan, a i od ranije je imao želju da svoje znanje iz šumarskih nauka prasfiiri i sa pravnom naobrazbom. Na kraju je zarnoiio ministra, da se ovo njegovo pismo smatra otkazom na državnu službu u Srbiji. Po ovome je dalje administracija učinila svoje. Ministar je na osnovu zakonskog ovlašćenja doneo rešenje da se radno mesito Vase Vučkovića oglasi upražnjenim i to objavi u službenim novinama. Nešto kasnije Vučković se obratio i načelniku šumarskog odeljenja, poznatom šumarskom stručnjaku Jevremu Nova kova ću, koji je 12. XI 1902. vraćen iz |