DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 59     <-- 59 -->        PDF

stavnom pripomoći od godišnjih jedne hiljade kruna« i da ga poziva da predstane
radi polaganja zakletve i nastupanja na dužnost.


Raška je bila jedna od većih šumskih uprava sa dosta četinarskih šuma (Kopaonik,
Golija i dr.) a gospodarila je sa šumama u dva administrativna sreza, studeniökörn
u Raškoj i moraviičkom u Ivančici.. U ovoj okružnoj šumskoj upravi pored
okružnog šumara radila su i po dva podšumara sa deset čuvara šuma. Pored poslova
u vezi sa prodajom drveta većem broju trgovaca po višegodišnjim ugovorima, o
ugovorima za korištenje planinskih pašnjaka o stručnom nadzoru na opštinskim
i privatnim šumama stavljenim pod državni stručni nadzor o korišćanju borovine
(u dolini Ibra) za luč i katran te nizom drugih zadataka Vučković je imao da se
bori i sa ličnim i porodičnim obavezama i teškoćama. Naime zbog slabog zdravstvenog
stanja supruge i tasta češće je morao da putuje u Zagreb, a iz Raške je
u to vremene prva najbliža železnička stanica bio Kragujevac (na današnjoj udaljenosti
od 124 km.). Stoga je V. Vučković molio da bude premešten negde bliže
pruzi odnosno Beogradu. U tom smislu mliniEtou je pisao i tast Rajko Vučković,
opširno izlažući porodične i zdravstvene (ne) prilike.


Kad je u leto 1902. Vučkoviću obećan premeštaj on se s porodicom preselio
u Rašku, ali je deo stvari morao da ostavi u zakupljenom stanu u Kragujevcu.
Posle izvesnog vremena, supruga mu se zbog »oštre klime« u Raškoj razbolela pa
je morao da je vodi na lečenje i negu u Zagreb, jer mu to riilje bilo moguće u Raškoj
gde nije bilo lekara a on zbog čestog bavljenja na terenu nije mogao da je vodi kod
lekara u Kraljevo odnosno da je neguje.


Međutim, sve ovo nije pokolebalo Vučkovića u namer.i da ostane u Srbiji.
A to se vidi i po tome što je tražio otpust iz austrougarskog državljanstva da bi
mogao biti primljen u srpsko državljasivo, što je nabavio (o svom trošku) propisano
službeno odelo i dr. Konačno, 23. januara 1903. bio- je premešten u Šumsku
upravu u Kraljevu, gde su bili znatno povoljniji radni i životni uslovi, te se odmah
sa porodicom i stvarima preselio u Kraljevo.


Iznenada Vučković se našao pred novom dilemom. Naime, dok je bio u Zagrebu
upisao se na Pravni fakultet i počeo da se priprema za polaganje ispita. Tako
je 23. IX 1903. od brata Milana dobio pismo iz Zagreba da se već 14. X javi na
Fakultet radi polaganja ispita. U takvom položaju nije imao vremena da redovnim
putem traži i dobije odsustvo, Vučković se resi da izvesne porodične stvari
proda i sa suprugom napusti Kraljevo i Srbiju.


Po dolasku u Zagreb Vučković je o svom napuštanju dužnosti obavestio ministra
u Beogradu, objašnjavajući mu da je na ovaj korak bio ´prinuđen isključivo
iz porodičnih (ne)priiiika. Za protekle dve godine »poverenu dužnost je sa najvećom
voljom i savešću obavljao«, te da iskreno žali što je morao ovako da postupi. Pored
toga, kako je već imao godinu dana studija prava u Zagrebu, te sad nije mogao da se
ne odazove pozivu na ispit, jer bi mu sav dotadašnji trud bio uzaludan, a i od ranije
je imao želju da svoje znanje iz šumarskih nauka prasfiiri i sa pravnom naobrazbom.
Na kraju je zarnoiio ministra, da se ovo njegovo pismo smatra otkazom na
državnu službu u Srbiji.


Po ovome je dalje administracija učinila svoje. Ministar je na osnovu zakonskog
ovlašćenja doneo rešenje da se radno mesito Vase Vučkovića oglasi upražnjenim
i to objavi u službenim novinama.


Nešto kasnije Vučković se obratio i načelniku šumarskog odeljenja, poznatom
šumarskom stručnjaku Jevremu Nova kova ću, koji je 12. XI 1902. vraćen iz