DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Najsigurniji i najbolji način podizanja plantaža za proizvodnju tartufa je
sadnja već mikoriziranih sadnica sa tartufima. Mikorizirane sadnice se drže
1—2 godine u zemljanim loncima ili plastičnim vrećicama, ili ako se nabave
već gotove mikorizirane, sade se u rano proljeće na pripremljeno zemljište.
Prije sadnje provjerava se da li je na sadnicama prisutna miikoriza-


Sa dobro mikoriziranim sadnicama i dobro odabranim zemljištem postiže
se dobar uspjeh. Rizik je vrlo mali ili ga uopće nema.


Zemljište, prije sadnje treba pripremiti. Izvršiti duboko oranje, očistiti od
korova i korjenja, istrasirati redove i pristupiti sadnji. Na sadnicama žile srčanice,
ako ih imaju, treba prikratiti. U rupe treba sadnice stavljati sa zemljom
iz lonca ili plastike kako se ne bi oštećivalo^ korjenje s mikorizom.


Najpovoljniji razmak sadnje je u redove 6 X 6 m, ista tako i razmak u
redovima. Razmak može biti i 5 X 5 što ovisi o vrsti sadnica. Poželjno je da
odraslo drveće ima dovoljno svjetla, a korjenje dovoljno prostora.


Nakon izvjesnog broja godina krošnje stabala se formiraju tako da stabla
razviju grane što više u horizontalnom smjeru.
Tartufi počnu roditi nakon 5—7 godina, a i prije, što ovisi o razvoj« i
vrsti sadnica.
Nakon sadnje plantaža se održava sve do početka uroda tartufa. Teren se
čisti od korova i plitko se razrahljuje.
U sušnom periodu pogotovo u mjesecu svibnju poželjno je umjereno navlaživanje
zemljišta ukoliko postoji u blizini voda.


Među redove stabala u plantaži može se prve 3—4 godine saditi ili sijati
međukultura, kao na primjer zob, pšenica, lavanda i dr. koja može pokriti
troškove osnivanja tartufišta. Treba napomenuti još i to da se je u istraživanjima
mikorize na sadnicama utvrdilo da mikorizirane sadnice imaju bolji
rast.


Na plantažama u Italiji i Francuskoj dobiva se nakon 10-te godine osnivanja
tartufišta sa 400 sadnica po 1 hektaru ctko 100 kg tartufa. Za bijele tartufe
(T. magnatom) nema podataka-


NEPRIJATELJI, PARAZITI I ŠTETNICI TARTUFA


Tartufi kao i svako živo biće imaju svoje neprijatelje i štetočine. Prvi
među njima je čovjek.
Sječom stabala i opsjekanjem grana čovjek često i nesvjesno čini štetu
tartufima.
Cesto iz zavisti sječe stablo ako mu netko drugi na njegovom posjedu
bere tartufe.


Osim čovjeka tu su i druge štetočine tartufa. Među ostale spadaju miševi.
Tartufe jedu u zemlji i na površini. Tu su i mnogi drugi iz životinjskog svijeta:
lisica, vuk, jelen, medvjed, koza, jazavac, kuna zlatica, vjeverica, puh,
zec, zatim puževi od kojih je najproždrljivijii crveni balavac. On je ujedno i
indikator prisustva tartufa.


Treba spomenuti i neke insekte. kao što su: Anisotoma cinnemomea, tvrdokrilac
smeđe crvene boje, dug 3—4 mm. Odlaže jaja u tartufu kojega ličin


533