DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Najsigurniji i najbolji način podizanja plantaža za proizvodnju tartufa je sadnja već mikoriziranih sadnica sa tartufima. Mikorizirane sadnice se drže 1—2 godine u zemljanim loncima ili plastičnim vrećicama, ili ako se nabave već gotove mikorizirane, sade se u rano proljeće na pripremljeno zemljište. Prije sadnje provjerava se da li je na sadnicama prisutna miikoriza- Sa dobro mikoriziranim sadnicama i dobro odabranim zemljištem postiže se dobar uspjeh. Rizik je vrlo mali ili ga uopće nema. Zemljište, prije sadnje treba pripremiti. Izvršiti duboko oranje, očistiti od korova i korjenja, istrasirati redove i pristupiti sadnji. Na sadnicama žile srčanice, ako ih imaju, treba prikratiti. U rupe treba sadnice stavljati sa zemljom iz lonca ili plastike kako se ne bi oštećivalo^ korjenje s mikorizom. Najpovoljniji razmak sadnje je u redove 6 X 6 m, ista tako i razmak u redovima. Razmak može biti i 5 X 5 što ovisi o vrsti sadnica. Poželjno je da odraslo drveće ima dovoljno svjetla, a korjenje dovoljno prostora. Nakon izvjesnog broja godina krošnje stabala se formiraju tako da stabla razviju grane što više u horizontalnom smjeru. Tartufi počnu roditi nakon 5—7 godina, a i prije, što ovisi o razvoj« i vrsti sadnica. Nakon sadnje plantaža se održava sve do početka uroda tartufa. Teren se čisti od korova i plitko se razrahljuje. U sušnom periodu pogotovo u mjesecu svibnju poželjno je umjereno navlaživanje zemljišta ukoliko postoji u blizini voda. Među redove stabala u plantaži može se prve 3—4 godine saditi ili sijati međukultura, kao na primjer zob, pšenica, lavanda i dr. koja može pokriti troškove osnivanja tartufišta. Treba napomenuti još i to da se je u istraživanjima mikorize na sadnicama utvrdilo da mikorizirane sadnice imaju bolji rast. Na plantažama u Italiji i Francuskoj dobiva se nakon 10-te godine osnivanja tartufišta sa 400 sadnica po 1 hektaru ctko 100 kg tartufa. Za bijele tartufe (T. magnatom) nema podataka- NEPRIJATELJI, PARAZITI I ŠTETNICI TARTUFA Tartufi kao i svako živo biće imaju svoje neprijatelje i štetočine. Prvi među njima je čovjek. Sječom stabala i opsjekanjem grana čovjek često i nesvjesno čini štetu tartufima. Cesto iz zavisti sječe stablo ako mu netko drugi na njegovom posjedu bere tartufe. Osim čovjeka tu su i druge štetočine tartufa. Među ostale spadaju miševi. Tartufe jedu u zemlji i na površini. Tu su i mnogi drugi iz životinjskog svijeta: lisica, vuk, jelen, medvjed, koza, jazavac, kuna zlatica, vjeverica, puh, zec, zatim puževi od kojih je najproždrljivijii crveni balavac. On je ujedno i indikator prisustva tartufa. Treba spomenuti i neke insekte. kao što su: Anisotoma cinnemomea, tvrdokrilac smeđe crvene boje, dug 3—4 mm. Odlaže jaja u tartufu kojega ličin 533 |