DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Prvo treba znati da li je zamišljeno zemljište vapneno ili kiselo. Ne treba tartufe tražiti tamo gdje su prisutne acidofilne vrste bilja kao što su: pitomi kesten (Castanea vesca), vrišt (Calluma vulgaris), tmasta žutilovka (Genista germanica), velika žutilovka (Genista tinctoria), bujad (Pteridium aquilium), naprstak (Digitalis purpurea) i druge. Od drveća i grmlja koje raste na vapnanim tlima dobar indikator terena na kojima uspijevaju i tartufi su ove vrste: klokočika (Staphylea pinnata), glog (Crataegus oxiachanta), dren (Cornus mas), rašeljka (Prunus mahaleb), zelenika (Phillyrea sp.), ruj (Cotinus coggygria), crni grab (Ostrya carpinifolia), pucalina (Colutea arborescens), crni jasen (Fraxinus ornus), krkavina (Rhamnus cathartica), mukinija (Sorbus aria), obična borovica (Juniperus communis), šmrika (J. oxycedrus) i dr. Od prizemnih i travnatih biljka, koje mogu biti indikator nalazišta tartufa, su: runjika (Hieraciurn pilosella), vlasulja (Fectusa ovina), turica (Alyssum calycinum), gušarka (Arabis hirsuta), lazarkiinja (Asperula cynanchica), režuha (Cardamine minor), rožac (Cerastium brachypetalum), bročiika (Galium jordani), žednjak (Sedum rejlexum), djetelina (Trifolium repens), lucerna (Medicago lupolina), a od gljiva: smrča´k (Morchella esculenta), žiiasta tavica (Disciotis venosa), miška (Tricholoma terreum), ludara (Boletus satanas), bijela žurdana (Amanita ovoidea). Dobar indikator mjesta gdje se nalazi tartuf je i tartufina muha (Helomysa tartufifera), raspucavanje zemlije iznad tartufa poslije kiše i napokon pomanjkanje travnatog d nislkog raslinja ispod stabala s kojima dolaze tartufi. Ovo posljednje vrijedi samo za crne tartufe, dok to nije slučaj i za bijele tartufe za koje nema nikakvih vanjskih znakova. Za njih preoistaije indikator samo miris koji tartufi imaju (dobiju) kad potpuno sazriju. Ovo su samo indikatori terena odnosno lokaliteta gdje tartufa ima, a za određivanje daljnjeg mjesta ležišta tartufa u zemlji čovjek je sam bespomoćan. Treba, dakle, pomoćnika, a kao najbolji pomoćnik je u svakom slučaju dobro dresirani pas, a može biti i domaća svinja. Dobar pas pronađe svaki zreli tartuf na udaljenosti i do 50 metara, pa i više. Pas, kad nanjuši tartuf, grebe iznad njega zemliju i na taj način pokaže gdje se tartuf nalazi. Za učinjenu uslugu on dobije nagradu, koja se sastoji od komadića kruha, kobasice ili sira. Nakon dobivene nagrade pas nastavlja svoj posao. Ako u neposrednjoj blizini ima više tartufa, dobar pas ni ne čeka za svaki tartuf nagradu, već žuri na traženje i drugih tartufa. Od vrste pasa za traženje tartufa najbolji su prepeličari, šunjkavci, ptičari, pudli. ovčari kao i mješanci koji imaju dobar njuh. Svinja iako ima dobar njuh nije prikladna za taj posao, jer razrova mnogo zemlje kod čega uništi mnogo micelija, katkad uz zrelog tartufa iskopa i nezrelog, a katkada ga i pojede. Kod iskapanja tartufa iz zemlje treba paziti da se iskopa što manja rupa i da se rupa odmah nakon iskopanog tartufa zatrpa iskopanom zemljom. Na taj se način najmanje uništi micelija gljive i sitne žilice na korjenu biljke gdje se nalazi mikoriza. Nikakvo kopanje tartufa nasumce sa motikom ili krampon ne dolazi u obzir. Takvo kopanje je samo način za uništavanje tartufa, i ništa više. |