DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Do mikorize kod tartufa dolazi kad hife micelija obavi ju korjen i prodru među stanice površinskog dijela korjena, kod čega završetak korjena odeblja poput buzdovana (vidi sliku). Takva mikoriza zove se ekfotrofna. Za razliku od ove postoji mikoriza gdje hife gljive prodru direktno u stanice korjena biljke (Orchideae). To je endotrofna mikoriza. Mikoriza ima u simbiozi dvostruku ulogu: Uloga izmjene hranjivih tvari je već spomenuta, a druga je da u toku godine osigura trajnost, te u periodi vegetativnog mirovanja micelij se povlači u nivo mikorize odakle se u proljeće ili nakon mirovanja opet aktivira da bi naselio nove dijelove korjena i partije zemlje. Fruktifikacija je moguća kada su za micelij ispunjeni svi uvjeti, tij. da je tlo odgovarajućeg sastava, da ima vlage u određeno vrijeme, da ima dovoljno sunčane topline i konačno da je biljka simbiont u dobrom zdravstvenom stanju. Ako jedan od uslova nedostaje, izostat će fruktifikacija iako će micelij tartufa i dalje nastaviti vegetirati. Micelij tartufa u nepovoljnim prilikama može živjeti više mjeseci, pa i godina kao što i period od začetka ploda pa do potpune zrelosti može trajati veoma dugo, od nekoliko tjedana pa do nekoliko .mjeseci- Tartufi dozrijevaju u više etapa, dakle imaju više generacija, a dozrijevanje im se poklapa nekako sa punim mjesecom (višegodišnja opažanja). Tartuf je zrio onog momenta kad »izbaci« svoj karakterističan miris. Miris tartufa je njegova i najvažnija odlika i kod pripreme hrane, a još više radi održavanja vrste. Budući da živi u zemlji, razmnožavanje tartufa bez mirisa, osim putem vode. bilo bi ograničeno ili nemoguće. VAŽNIJE VRSTE TARTUFA U JUGOSLAVIJI Vrste tartufa do sada kod nas pronađene kao i neke koje nisu pronađene ali su interesantne za spomenuti: I. Tuber Vrste iz ovog roda dijele se na bijele i na crne tartufe. Razlika između jednih i drugih je u boji i površini pokožice, zatim u boji mesa i obliku spora. Od bijelih tartufa ovamo spadaju: 1. Tuber magnatum Pico Veličine je različite, od veličine oraha, pa do veličine manje dinje (do 2 kg). Oblika je okruglastog ili nepravilnog. Boja pokožice ije žućkasto bjelkasta, žućkasto-zelenkasta ili svjetlo´sivo-zelenkasta. Boja mesa (polpa) varira od bijele na svjetlo smeđu, ružičastu, smeđu i zagasito živo crvenu. Askusi su sa 1—4 okruglaste spore. Površina pokožice je glatka. Ima jak ugodan i aromatičan miris, zbog čega je i najviše cijenjen. U našim prilikama dozrijeva već u toku kolovoza, pa sve do konca prosinca, a i u početku siječnja. Uspijevaju isključivo na vapnenim, glinenoilovastim, glinenoiiovaisito pjeskovitim i laporastim vlažnim terenima na podlozi tercijara, kao i u aluvijalnim nanosima naših rijeka i potoka koji imaju alkaličnu reakciju (pH iznad 7). Rastu od 0 do 500 m nadmorske visine. Rastu u simbiozi sa bijelim i crnim topolama, trepetljikom, vrbama, hrastovima, lijeskama i lipom. 526 |