DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 36 <-- 36 --> PDF |
dine 1910, «Zakon o lovu« iz 1931. godine (138 vrsta zaštićenih ptica), te »Uredbom o nacionalnim parkovima« godine 1938..Navedene su zakonske odredbez zaštićivale samo pojedine dijelove prirode, ali nije postojala zakonska osnova jedinstvene zaštite. Prvi jedinstveni zakon o zaštiti prirode donesen je 1945. godine pod nazivom: »Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti«. Spoznaja o korisnosti zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti u Jugoslaviji se brzo širila. Kasnijim zakonskim propisima koji se odnose samo na zaštitu prirode regulirana je zaštita prirode kao djelatnost od posebnog društvenog interesa koja se provodi osobito: — osiguravanjem racionalnog korištenja prirode i njenih dobara bez bitnog oštećivanja i nagrđivanja njenih dijelova i uz što manje narušavanje ravnoteže njenih elemenata; — sprečavanjem štetnih zahvata ljudi i poremećaja u prirodi kao posljedice industrijalizacije i urbanizacije zemlje i drugih djelatnosti i osiguravanjem što povoljnijih uvjeta održavanja i slobodnog razvitka prirode; — stavljanjem pod posebnu zaštitu određenih dijelova žive i nežive prirode i osiguravanjem najpovoljnijih uvjeta njihovog održavanja i razvitka prema njihovom značenju i svojstvima. Danas 55 godina nakon prvog proglašenja jednog područja zaštićenim radi njegovih prirodnih vrijednosti imamo zaštićeno: 20 nacionalnih parkova s ukupnom površinom od oko 380000 ha ili 1,5% površine Jugoslavije (256000 km2); ostalih zaštićenih objekata (strogi rezervati, parkovi prirode, specijalni rezervati, park šume, parkovi, zaštićeni krajolici sa ukupnom površinom od oko 700000 ha odnosno gotovo 3% površine zemlje. Sveukupno je dakle u Jugoslaviji zaštićeno preko 10000 km2 odnosno preko 4% površine zemlje. Osim toga zaštićene su mnoge biljne i životinjske vrste, hortikulturni spomenici i dr. U planu za zaštitu su dakako još mnoga područja i lokaliteti, sa željom da se dostigne barem 10% državnog teritorija. Naravno, formalno-pravna zaštita je samo jedna u nizu stepenica do stvarne zaštite i daleko smo od toga da bismo bili zadovoljni sa stanjem u svim parkovima, rezervatima ili spomenicima. Vrijedno je napomenuti da su dosad tri prirodna područja u Jugoslaviji programom UNESCO-a ušla u spisak Svjetske prirodne baštine. To su: Nacionalni park »Plitvička jezera« (Hrvatska) Nacionalni park »Durmitor« (Crna Gora) Rezervat Ohridsko jezero (Makedonija). U okviru mreže svjetskih rezervata biosfere (UNESCO) u Jugoslaviji su obuhvaćeni planina Velebit u Hrvatskoj i kanjon rijeke Tare u Crnoj Gori. NACIONALNI PARKOVI Prema Zakonu o zaštiti prirode: »Nacionalni park je prostrano područje osobite prirodne, kulturne, znanstvene, odgojne, obrazovne, estetske, turističke i |