DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Iz referata M. Vi d a k o v i ć a i M.
Kovačevićke saznajemo, da je u Arbo
return u »Trsteno« osnovan nasad za
konzervaciju genofomda dalmatinskog crnog
bora. »za buduće potrebe znanosti,
privrede i drugih čovjekovih djelatnosti«.
Osnovni razlog osnivanja ovog nasada za
konzervaciju genofonda je »postojeće stanje
prirodnih šuma dalmatinskog crnog
bora te slabe mogućnosti njihove efikasne
zaštite« (prvenstveno od požara). Ovom
prilikom upozorio bih na činjenicu, da se
kulture dalmatinskog ornog bora, posebno
iz sjemena s otoka Brača, nalaze diljem
cijele Erope, pa i izvan nje, jer su
od prije prvog svjetskog rata naprijed s
otoka Brača (trušnice Dubravčić u Nerežišću)
otpremite vagonske količine sjemena
sjemenaimS u Beökom Novom mjestu.
Bilo bi interesantno saznati o razvoju tih
kultura, a koji vjerojatno zadovoljava što
dokazuje činjenica, da je sjeme baš bračkog
crnog bora traženo toliko godina..


P. Fukare* (posmrtno) i M. E. Š o-
lick a u svom referatu registriraju ekstrazonalne
populacije divlje masline (Olea
oleaster Lam.), lovora (Laurus nobilis L.)
i rogača (Ceratonia siliqua L.) u blokovskom
području. Valja navesti, da je P.
Fukarek, prema podatku u »In memcrima
«, obradio i »Bikovsku jelu i njezino
mjesto među jelama Sredozemlja«.
Institut za pošumljavanje i melioraciju
krša (u Splitu) proveo je 1951. i 1952. godine
istraživanja o regresiji i progresiji
šumske vegetacije na Kozjaku, Mosoru i
na Pelješcu i od toga je objavljen Kozjak.2
»Acta biokovica« omogućila su3, da se
objave i istraživanja šumske vegetacije
na Biokovu, koja su provela dr ing. Jedio
v s k i i ing. Žarko Vir dol jak 1953.
godine, tada već u okviru tematskog plana
Instituta za eksperimentalno šumarstvo


2) »Analima Instituta za eksperimentalno
šumarstvo Jugoslavenske akademije
« vol. I, Zagreb, 1955.


3) Dr fra Juri Radiću dugujem posebnu
zahvalnost poticanju da materijal
sredim i koristim sugestijama prilikom Jbrade
« piše autor 2. Vrdoljak (str. 246).


JAZU koji je preuzeo dio poslova 1950.
godine ukinutog Instituta za pošumljavanje
i melioraciju krša. Dakle nakon trideset
godina pružena je mogućnost, da
uloženi trud (i sredstva) u istraživanju
šumske vegetacije na Biokovu, odnosno
njegovog središnjeg dijela, budu objavljena
i tako omogućeno korišćenje tog materijala.
U radu nalaze se podaci i floristički
sastav s 34 primjernih ploha. Paralelno
je kartirana rasprostranjenost osnovnih
šumskih zajednica i njihovih degradacijskih
stadija. Dio rezultata istraživanja
iz 1952. godine danas može poslužiti
jedino za komparaciju sa sadašnjim
stanjem, jer su od tada »nastupile značajne
promjene uvjetovanje napuštanjem
tradicionalnih načina iskorištavanja šuma
i šumskih zemljišta, pogotovo prekomjerne
sječe i ispaše« što je »usmjerilo razvitak
šumske vegetacije u pozitivnom, progresivnom
smjeru« (Vrdoljak, str. 248).


Na položenih 36 primjernih ploha zabilježeno
je 340 biljnih vrsta, a ove su
navedene i u posebnom abecednom popisu
uz oznaku na kojoj je primjernoj plohi
pojedina biljka nađena. Priložena karta
omogućuje u svako doba lokaciju primjernih
ploha i tako olakšava usporedbe tadašnjeg
stanja sa stanjem u času novog
snimanja/1


»Acta biokovica« omogućila su, da se
iz arhive izvuku i podaci o pošumljavanjima
na području Makarske općine, jer
je i u vihoru drugog svjetskog rata ostao
sačuvan katastar pošumljavanja. Za sada
bi to bio drugi trag ovakvim podacima uzevši
u obzir da, prema navodu u »Zborniku
inženjera i tehničara Split 1958.«
(str. 661), takove podatke posjeduje i Šumsko
gospodarstvo u Dubrovniku. Autor
prikaza »pošumljavanja na Biokovu«


F. Sabić iznio je u A.b. samo podatke,
što je za takvu ediciju i dovoljno,
ali za šumarstvo nužna je onsežnija an,»4)
Tako su u međuvremenu fitocenološko-
tipološke pripadnosti jelovih sastojina
na Biokovu istraživali, i rezultate objavili,
P. Fukarek i I. Trinajstić {v.
i Sum. 1. br. 1—2/1984, str. 100.