DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 98 <-- 98 --> PDF |
— na dužini od 90 m početna količina od 2019 mg m- dnevno smanjuje se na ispod 500 mg´m-´dan ili ispod maksimalno dozvoljene koncentracije prema JUS-u; — kultura je apsorbirala oko 50" „ SO., i zadržala oko 25"(, dima; — udio mineralnih tvari na suhu tvar iglica iznosio je i do 17% ili dvostruko više nego na borovima izvan domašaja prašine i dima (u konkretnom slučaju s borova na otoku Drveniku); — negativnog utjecaja na prirast mase nije bilo. Zaključak: alepski bor je vrsta, koja se može koristiti za zaštitne pojave i nasade u urbanim sredinama, dakako na području na kojem mu odgovaraju ekološki uvjeti. Dodajem, da alepski bor, kao i dud ili pitosporum, dobro podnosi i zatrpavanje stabala i preko 1 m visine. Od bolesti j parazita nisu pošteđeni ni insekti — štetnici drveća i usjeva, koji ih mogu i decimirati (i decimiraju ih). Prema tome, ako su prisutni ovi prirodni regulatori broja, ne isključujući ni predatore, otpada rad i trošak suzbijanja. »Studij krvi insekata«, kako kaže, K. Opali č k i, »omogućuje rano otkrivanje bolesti i parazita« odnosno poznavanje konkretne krvne slike važna je poluga za prognoznu službu, Poznavanje krvne slike zaraženog ili otrovanog insekta najsigurnija je ocjena i toksičke vrijednosti insekticida, bilo biološkog bilo kemijskog. U ovom broju Glasnika za šumske pokuse K. Opalički objavila je rezultate svojih istraživanja o »utjecaju biološkog i kemijskog insekticida na promjenu hemocita gusjenica gubara (Lymantria dispar L.) i pagusjenica obične i smeđe borove pilarice (Diprion pini L. i Neodiprion sertifer Geoffr.) « na osnovu kojih slijede i uvodno navedeni zaključci. Istraživanja Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu o mogućnostima autovegetativnog razmnožavanja (reznicama) raznih vrsta »predstavljaju pokušaj uvođenja no vih metoda u tradicionalno šumarstvo«. Prvi korak su pokusi o »zakorjenjav a n j u r e z n i c a ranog i k a s n o g hrasta lužnjak a«, što je ujedno i »prilog rješavanju problema obnavljanja hrastovih sastojina«. U ovom pokusu zakorjenjavanje je uspjelo između 11 i 44" „ u rad uzetih reznica (ljetnih — zeljastih i zimskih-odrvenjenih) i »dokazao da se hrast lužnjak može zakorjenjivati reznicama, te da se problematika klonskog šumarstva može rješavati i u okviru ove vrste «. Materijal, tj. žir za proizvodnju sadnica s kojih jesu uzimane reznice, sakupljen je u Zdenačkom gaju Šumarije u Grubišnom polju, a na području iste Šumarije, u predjelu Belinac — Okrugla livada, posađene su i sadnice iz sjemena i sadnice iz reznica u cilju komparacije razvoja biljaka. Analogni pokusi su i nastavljeni dalje s hrastom te johom i s divljom trešnjom od listača a od četinjača s libocedrom, običnim i crnim borom te hibridirna crnog i običnog bora. O rezultatima tih pokusa za sada se godišnje samo obavještavaju šumska gospodarstva, koja i financiraju ova istraživanja. »Preborne šume jele i bukve u Gor skom Kotaru predstavljaju idealan oblik gospodarskih šuma koje mogu zadovolj ti društvene potrebe za drvom i ostalim šumskim proizvodima, a istovremeno one mogu predstavljati stabiln e šumske ekosisteme neophodne za zdrav i stabilan čovjekov okoliš. Da bi se trajno održala preborna struktura tih šuma, p r i r o d n o pomlađivanja predstavlja prvi i osnovni preduvjet koji će nam garantirali trajni pokrov šumske vegetacije koja distribuirana u prebornu strukturu predstavlja i idealnu zaštitu šuma«. To su prve rečenice Slavka Matic a u njegovom radu u istraživanjima »utjecaja ekoloških i strukturnih činilaca na prirodno pomlađivanje prebornih šuma jele i bukve u Gorskom Kotaru«. U radu opsega 178 stranica teksta, od čega 12 stranica sažetka (šumarija) na engleskom jeziku. Istraživanja 3) Naglasio O. P. |