DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 93 <-- 93 --> PDF |
OSTVARIVANJE DUGOROČNOG PLANA POŠUMLJAVANJA U VELIKOJ BRITANIJI »Velika Britanija ima dugu šumarsku tradiciju«, piše engleski šumar F. — C. HUMMEL1. Dugu, ali s gotovo stoljetnim vakumorn, vakumoim od prve četvrtine XIX stoljeća do Prvog svjetskog rata. Zamjenom drva (hrastovine) u gradnji brodova čelikom opada briga za šume. To više, što se drvo potrebno za druge svrhe dobavljalo iz prekomorskih zemalja (posjeda), kamo su upućivani i šumarski stručnjaci na rad. Pa ni školovanje šumara, posebno između 1867. i 1885. za potrebe u Indiji, nije bilo u domovini nego u Francuskoj, l´Ecole Nationale des Eaux et Forets u Nancy-u. U to vrijeme samo su kraljevski dvor te dio privatnih veleposjednika, posebno u Škotskoj, normalno gospodarili sa šumama, dok je dio šuma pretvaran u pašnjake (za ovčarstvo), pa je njezin udio pao na ispod 5% (po nekima i na 3,:´/o) zemaljske .površine. U prošlom stoljeću šuma je, dakle, bila zanemarivana zbog tehničkog napretka u brodogradnji ali je isto tako i drugi tehnički napredak, napredak u vojnom naoružanju, trgao Engleze i, dakako, Skote koji s Velšanima (Walles) sačinjavaju Veliku Britaniju ili Ujedinjeno kraljevstvo. U svjetskom ratu 1914—1918. u pomorske borbe uplovile su i podmornice, koje su prvenstveno potapale brodove koji su iz prekomorskih zemalja prevozili hranu, sirovine i druge robe koje je nedostajalo u domovini. Tako je bila desetkovana i doprema drva, pa se u raspoloživim šumama u zemlji sjeklo i preko etatnih mogućnosti, prvenstveno da se podmire potrebe rudnika drvom. Avet rata, dakle, bila je ona sila, koja je potakla promjenu odnosa prema šumi i šumskoj proizvodnji, nametnula nužnost povećanja površine šuma i poboljšanje loših sastojina, znatnim dijelom i šikara. O potrebi pošumljavanja raspravljalo se već u XVII stoljeću, a škotski romanopisac WALTER SCOTT (1771— 1832) upozorava na pogibeljan položaj države (engleske) što nije dostatno pošumljena i predlaže pošumljavanje pustih površina.- Netoan je prestao rat, 1919. godine, na poticaj Sir Richard-a ACLAND, osniva se »FORESTRY COMMISSION« za gospodarenje društvenim šumama a za poticanje unapređenja gospodarenja u privatnim šumama i »FORESTRY FUND« tj. povjerenstvo i fond za šumarstvo. Iste godine izražen je i dugoročni program pošumljavanja za 80 godina. Ovaj program nije statičan nego se povremeno, danas svakih 5 godina, mijenja. Prvotno je prvenstvena svrha pošumljavanja bila da se u što moguće kraće vrijeme osiguraju strateške pričuve drva a pedesetih godina težište se prebacuje na podizanje šuma koje će zadovoljavati potrebe seoskih gospodarstava i zadržati ljude na selu tj. spriječiti bijeg iz sela u gradove. U novije vrijeme uzimaju se u obzir i zahtjevi ekologista te ljubitelja prirode, koji, dakako, u prvom redu traže kod pošumljavanja uključivanje i estetske komponente. Programom iz 1919. godine predviđeno je prosječno godišnje pošumiti 9000 ha ili za 80 godina oko 700 000 ha tj. zatečeni šumski fond gotovo udvostručiti. Parlament je program prihvatio i za prvu dekadu Fondu odobrio 3,5 milijuna funti šterlinga. U Fond se uključuje i čisti prihod državnih šuma, a taj je u 1920. godini 1) F.—C Humme l ing. for. Guildfurd, Engl.: Nekoliko pojedinosti o šumarstvu Velike Britanije Revue forestiere francaise, XXXIX (1982), Nr 2. 2) *** šumarska politika Engleske. Narodna (Jugoslavenska) šuma, V (1924), br. 34. j br, 35. Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 94 <-- 94 --> PDF |
iznosio 12 347 funti. Početni zamah nije sustao (kao kod nas likvidacijom Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša) nego se prvotno programirani godišnji planovi i premašuju. Kako je u Velikoj Britaniji 90% zemlje u privatnom vlasništvu nužno je bilo površine za pošumljavanje o kupi j i vati (poljoprivredno manje vrijedne među koje spadaju i vništine, kojih ima posebno u Škotskoj). Sredstva za otkup koriste se iz Fonda šumarstva pa je već 1920. godine u tu svrhu potrošeno 490 000 funti šterlinga. Do danas se državni posjed šuma i šumskog zemljišta od nekadanjih 10% povećao na 50% od ukupnog šumskog fonda. Privatnici do pedesetih godina, usprkos mogućnosti korišćenja subvencije, nisu pokazivali veći interes za pošumljavanje ni manje plodnih zemljišta pa ni u brdskoplaninskiim područjima. Preokret nastaje, kada je nekoliko financijskih savjetnika grada Londona svojim bankovnim, poslovnim i industrijskim ´klijentima predložilo da dio svojih sredstava ulože i u pošumljavanje. Jedan od njih, KENNETH RANKIN, u tu svrhu osniva »ECONOMIC FORESTRY GROUPE« (EFG), a ovaj primjer slijede i drugi te se osniva više analognih organizacija, a među tima i novije društvo -FORESTRY INVESTEMENT MANAGEMENT (FIM)«. Za one, koji ne namjeravaju više ulagati, ali ne manje od 1000 funti, osnivaju se udruge (sindikati). Sa strane države kao poticaj na ulaganje kapitala u pošumljavanje uložena sredstva oslobođena su poreza uključivo i u slučaju prodaja darivanja, ili nasljeđivanja pošumljenih površina. Privatnici, posebno maloposjednici, uživaju znatnu financijsku pomoć za pošumljavanje. Korisnici pomoći sklapaju s Povjerenstvom za šumarstvo ugovor, kojim je gospodarenje s podignutim šumama pod nadzorom Povjerenstva a moraju se poštovati i određeni zahtjevi estetike. Pomoć je jednokratna i godišnja, godišnje tijekom 25 godina za četinjače a 5. godina za listače. Jednokratna pomoć iznosi 100 funti po ha pošumljene površine (oko polovine ukupnog troška) a godišnje je ovisna o veličini posjeda. Za posjed do 40 ha godišnje pomoć iznosi 3 funte po ha, za posjede od 40 do 80 ha 2 funte, a za posjede preko 80 ha 1 funta po ha. Od 1950. god. nagrađuje se i sadnja topola u sastojinama od 24 funte po ha, a u drvoredima 3 funte po stablu.´i Posjednici, koji ne mogu ili neće da imaju stručnu plaćenu službu, mogu koristi i usluge posebne organizacije. U Škotskoj to je, na pr., organizacija SCOTTISH WOODLANDS OWNERS ASSOCIATION Ltd (SWOAC) koja uz opće uvjete za gospodarenje izrađuje planove pošumljivanja, obavlja procjenu drvnih masa i prirasta, posreduje u prodaji šumskih proizvoda i dr. Svoje usluge SWOAC naplaćuje 15 funti po satu odnosno kod prodaje 10% vrijednosti prodanog drva. Pošumljavanja su počela s domaćim i sa stranim vrstama. Od domaćih bili su obični bor i smreka te, udomaćeni, ariš5, a od stranih, egzota, duglazija, sitkanska smreka, japanski ariš i dr. Korišćenje egzota u akciji pošumljavanja od početka nije bio korak u nepoznato, jer su upotrijebljene vrste koje se uzgajale u brojnim parkovima, oko dvoraca i drugdje, diljem cijele Velike Britanije. Kasnije se broj 3) O. Piškorić : Tri poslijeratne specijalizirane institucije za pošumljavanje i melioraciju krša. Šumarski list CII1 (1979), br. 1—3. 4) M. A n i ć: Nagrada za sadnju topola u Engleskoj. Šumarski list LXXIV (1950), br. 9—10. 3) Prve ariše iz Europe donio je 1738. Vojvoda Alhull. prva kultura japanskog ariša datira iz 1887. godine (iz uvezenog sjemena 1883). a križanca (Larix eurolepis) iz 1904. godine. U Srednjoj Škotskoj, u području grada Perth, u jednoj kulturi površine oko 2,8 ha visina stabala dosizala je i 45 tn, temelj nica iznosila je 62 m2/ha a drvna masa 1070 mtyha, 472 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 95 <-- 95 --> PDF |
stranih vrsta povećao, neke kan pokusne, a među njima nalazimo i Pančićevu omoriku, koja je pokazala dobre rezultate i kao najolpornija vrsta na mraz.6 Prednost je dana četinjačama, jer omogućuje kraće ophodnje (40—50 godina za vrste brzog rasta a 50 do 80 godina za ostale. Vlasnicima podignutih sastojina odgovora ophodnja čim stabla dostignu dimenzije pllanske oblovine a može se prodati za razumnu cijelu. Doduše »britansko šumarstvo naddšlo je njemački koncept XIX stoljeća, koncept zemljišne rente, ali ne i rentabilitet uloženog kapitala kao u ostalom i u drugim zemljama Zapadne Europe«, konstatira F. C. HUMMEL. U novije vrijeme smanjena je gustoća sadnje, jer brzo rastu nadnice radnika a i tanji sor.timenti ne postižu željenu cijenu.´ Za tako podignute sastoj´ine (kulture) ne predviđaju se prorede a na kraju ophodnje iskoriste se čistom sječom. Forestry Commission danas je samostalno tijelo (prije je bilo u sklonu Ministarstva poljoprivrede) pod upravom Savjeta povjerenika koji je neposredno odgovoran trojici ministara: ministru poljoprivrede za Englesku, državnom sekretaru za Škotsku i ministru odgovornom za poslove Walles-a. U cijeloj zemlji, sve do najnižeg stupnja — šumarija, jedinstvena je organizacija za sve poslove šumarstva tj. za upravu državnih šuma i za nadzor nad šumama privatnika. U sklopu Forest Commsission je i istraživačka služba koja obavlja oko 70% svih poslova na tom području. Ostalih 30% istraživanja provode šumarski fakulteti i neke druge organizacije uključujući i one za čovjekov okoliš. Takva organizacija istraživačke službe, konstatira C. H. Hummel, »omogućuje istraživačima da tiraže rješenja koja su najhitnija za šumsko gospodarstvo i omogućuje slo´bodu i nezavisnost akademskim istraživanjima. « O. Piškorić 6) B. Specie : šumarstvo u Velikoj Britaniji i upoznavanja metoda gajenja i održavanja šuma. šumarski list LXXXV (1961), br. 3—4. 7) Prodaja sitnih sortimenala kod proreda, (celuloznog drva i dr.) otežana je i u Francuskoj \/ kultura podignutih uz pomoć državne subvencije zbog dispariteta cijena koje traže šumoviasnici i cijena koje može platiti tvornica celuloza (podisnuta prvenstveno za korišćenie takvo« materijala). |