DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 87 <-- 87 --> PDF |
dendraflora bogata, prirodne su šume sastavljene od malog broja vrsta drveća. Daleko više od svih ostalih zastupljen je brucijski bor (Pinus brutia), koji na sjeveru čini 95% šuma, ostalo je uglavnom čempres. Gornja mu je granica rasprostranjena na oko 1.500 m, a iznad toga se nalazi crni bor (P.nigra) sve do vrha Olimpa, na 1952 m nadm. visine. U tom moru borovih šuma rijetki su otoci drugih vrsta. U južnom području pridružuje mu se mjestimice aipairski cedar (Ceđrus brevifolia) s kratkim iglicama i mianjim češerima, i zlatnu hrast (Quercus alnifolia) s tarnniozelenirm lišćem, koje je na naličju zlaitnožuto. U planinskim uvalaima i uz obale potoka raste ciparska platana (Platanus orientalis var. digitata), zatim Alnus orientalis, Acer obtusifolia, Arbutus andrachne, Quercus coccifera, Pistacia terebinthus, Populus nigra te neke vrste rodova Eucalyptus, Acacia i dr. Na Olimpu se može naći Juniperus foetidissima, a na poluotocima Ka>rpass, Akamas i Koirmakitis — Juniperus phoenica. Za podizanje poljozaštitnih šumskih pojaseva i nasada između poljoprivrednih parcela najviše se koriste čempres i eukaliptus, jer brzo rastu, a čempres uz to ima i veoma gustu krošnju. Od prizemnog rašća veoma su raširene neke vrste bušiina (Cystus sp.). U šumama i među grmljem ima mnogo vrsta orhideja. Sitne narcise i plavi zumbuli pojavljuju se poslije prvih jesenjih kiša. U to vrijeme počinju cvjetati i mnoge druge vrste biljaka, među njima i neke proljetnice naših krajeva. Sumarice (Anemone spp.) raznih boja mjestimice poput saga pokrivaju tlo. Jedna vrsta ciklame vrlo je karakterističan florni element sjevernog dijela otoka u planinama Pentađaktylosa. Figura tog cvijeta nalazi se na metalnom novčiću od 1/2 centa, koji je sastavni dio serije od 6 raznih nominalnih vrijednosti te nove novčane jedinice (između funte i milsa), puštene u opticaj 1983. godine. Uz ceste, na travnjacima i drugim neobrađenim površinama raste osobito bujno asl´odel (Asphodelus sp.), biljka iz porodnice ljaljana, visoke stablifce, dugih uskih listova i bijeložutih cvjetova. Od 6 sredozemnih vrsta 2 su poznate i u nas: A. mierocarpus i A. albus (zlatoglav, čepljez, brden). U antičkoj Grčkoj asfođel je bio »cvijet samrti-«, posvećen božanstvima smrti i podzemlja. Prema Homeru, na »asfodelskom polju« u podzemnom svijetu borave duše pokojnika. Zato je poseban doživljaj vidjeti tu biljku danas kako raste, samonikla i bujna, oko »Kraljevskih grobnica«, sagrađenih još u 3. stoljeću p. n. e. nedaleko Pafosa. Na Cipru se prosječno pošumi 2.500 ha godišnje. Pošumljivanje se obavlja uglavnom borovima i to najviše u području Patosa (oko 2 3 ukupno pošumljenih površina). To, dakako, ne znači da se za toliko svake godine poveća površina pod šumom, jer jedan dio unište šumski požari. Tako je npr. 1974. god. izgorjelo ukupno 27.000 ha, što čini oko 1/3 ekonomskih šuma otoka. Godine 1980. od požara je stradalo 97 ha, a 1981. god. svega 15 ha — manje nego ikada ranije. Taj uspjeh u boirbi protiv požara postignut je prije svega upornim, sistematskim i sveobuhvatnim provođenjem preventivnih mjera. Na otoku postoji 10 protupožarnih tornjeva, koji su za vrijeme ljetnih mjeseci u danonoćnom pogonu. Jedan se od njih nalazi na najvišem vrhu Olimpu (si. 2), odakle se na sve strane pružaju daleki vidici na okolne šume. Specijalni protupožarni odred stalno operira ina glavnim strateškim kotama i može u svako doba biti pozvan radio-vezom. Osim toga posebne patrole obilaze sela, naročito u blizini šuma, upozoravajući pučanstvo o opasnostima od požara. Održavaju se i tečajevi za članove Nacionalne garde, policije i stanovništvo o prevenciji i gašenju požara, O istoj temii često se mogu čuti upozorenja na radiju i televfeiji ili čitati u novinama, raznim pulifcaeijiama i na plakatima. Takva intenzivna propaganda sigurno je najviše pridonijela napretku protupožarne zaštite šuma na Cipru. |