DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Od toga je 77% bilo Grka, 18,3% Turaka i 4,T°/o ostalih narodnosti (Maronita,


Armenaca i dr.).


Glavni se grad zove Nikosia, ali je to naziv što ga upotrebljavaju stranci, dok
je originalni naziv Leukosia, koji je, navodno, nastao od grčke riječi leuka, što
znači topola. Upotrebljavaju ga jednako Grci i Turci, izgovarajući ga. naravno svaki
na svoj način u skladu s pravilima svog jezika.


Središnji, stari dio grada, okružen je zidinama što su ih u 16, stoljeću sagradili
Venecijanci za obranu od turskih napada. Zidine imaju oblik skoro pravilnog
kruga, opsega 4.800 m i vrlo su dobro sačuvane. "Zelena linija« prolazi gotovo radijalno
tim krugom u smjeru istok-zapad. dijeleći ga tako na sjeverni., turski dio i
južni, grčki. Nedaleko južnog ulaza u grad s vanjske strane zidina nalazi se glavni
trg, Eleitheria (gr. sloiboda). Na jednom kamenom bloku uklesanim slovima piše
da su na tome trgu ciparskom narodu govorili predsjednici Makarios i Tito prilikom
posjeta predsjednika Tita Cipru u prvoj godini njegove nezavisnosti, 1960. godine.


Podijeljenost Cipra najbolje se ogleda u podijeljenosti njegova glavnog grada.
Tu doduše nema nikakvog »Berlinskog zida«, ali jalke straže ,na grčkoj i turskoj strani
onemogućuju bilo kakvu komunikaciju između zavađenih susjeda.


Politička se situacija nimalo ne poboljšava i »zelena linija« sve više i potpunije
razdvaja dvije zajednice na otoku. Svaka organizira svoj vlastiti život bez kontakta
s drugom stranom.


O.ok je podijeljen tako, da su grčkoj strani od šest pokrajina pripale četiri:
Nikosia, Ldmasol, Paios i Larnaka, a turskoj Kyrenia i veći dio Famaguste.
Oko diOibe šuma nije bilo problema. Njih već odavno prirodno razdvaja široka
središnja ravnica Mesaoria, kojom uglavnom \ prolazi »zelena linija« (si. 1).


Snijegovi Troodosa


Cipar zaprema površinu od 9.251 km- pa je po veličini treći otok Mediterana


— iza Sicilije i Sardinije. Maksimalna duljina, od zapada prema istoku, iznosi 256
km, a maksimalna širina od sjevera prema jugu, 93 km.
Na otoku se nalaze dva planinska masiva, koja se pružaju u smjeru istok — zapad.
Jedan ide usporedo sa sjevernom ofoalom i zove se Pentadaktylos (na grčkom »pet
prstiju«), a drugi, Troodos nalazi se ma jugu. On je prostraniji i viši. Tu se nalazi
najviši vrh Cipra, Olimp, s 1952 m. nadm. visine. Zove se još i Hlonistra, što bi odgovaralo
našem nazivu Snježmik (honi, gr. = snijeg), jer je zimi redovito pokriven
snijegom. Između ta dva planinska masiva pružila se prostrana ravnica od zaljeva
Morfou na zapadu do Famguste i Lamake na istoku. Njeno ime, Mesaoria, znači na
grčkom doslovce »Između gora«, ili kako bismo mi to mogli reći, Međugorje.


Cipar ima sve odlike pravog mediteranskog podneblja. Ljeta su sunčana i suha,
zime blage i kišovite, a proljeća i jeseni traju vrlo kratko. Dvije trećine godišnjih
oborina padne zimi, ali godišnje.


Konac studenog i početak prosinca na Cipru podsjećali su me na lijepe rujanske
dane na našem Jadranu. Temperatura zraka preko dana penjala se do 22 — 23" C,
a temperatura mora bila je samo nekoliko stupnjeva niža. Ali dok je more još
bilo dovoljno toplo za kupanje, dok je uz O´baiu mirisalo cvijeće i zrikali zrikavci,
na Olimpu i okolnim planinama, udaljenim svega 25—30 km od obale, već su se
počele pojavljivati bijele mrlje prvog snijega. Na sjevernim obroncima tog pla