DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Pa ipak. unatoč takvog specifičnom geografskom položaju i neizbježnom utjecaju susjedne Male Azije, Bliskog istoka, pa i Afrike, u prošlosti i danas, Cipar po svojoj povijesti, kulturi, načinu života i osjećaju svojih stanovnika pripada najviše Evropi. To je prije svega zato što su njegovi odnosi, iz razumljivih razloga, bili uvijek najtješnji sa Grčkom. Grčka je kolonizacija i starija od turske, i to ne samo na tom otoku već i u Maloj Aziji j drugim istaknutim točkama na obalama Sredozemlja. Osim toga još je uvijek prisutan veoma jaki utjecaj Engleza, posljednjih u nizu osvajača Cipra prije sticanja njegove nezavisnosti 1960. godine. Cipar je član Britanskog Komonvelta, Englezi imaju svoje vojne baze na otoku, engleski je jedan od tri službena jezika, vozi se lijevom stranom ceste itd. S našom je zemljom Cipar uvijek imao dobre odnose, a posljednjih godina intenzivira se međunarodna suradnja na raznim područjima. Tako je npr. 24. studenog 1983. god. bilo otvorenje prve redovne međunarodne linije Inex Adria Avioprometa Ljubljana — Beograd — Lairtnaka, a Radio Sarajevo već je nekoliko puta organizirao kulturnu manifestaciju pod naslovom »Jugoslavenski dani na Radio Cipru «. Bio sam ugodno iznenađen kada sam na naš državni praznik 29. studenog u jednom restoranu u Pafosu začuo pjesme i plesove naroda Jugoslavije preko ciparskog radija. Podijeljeni otok Na temelju britansko-grčko-turskog sporazuma 1959. god. osnovana je nezavisna republika Cipar. Iduće je godine primljena u Ujedinjene Nacije, a zatim je ušla u sastav Britanskog Koimonvelta. Britanci su zadržali suverenitet nad dvjema vojnim bazama na površina od 99 četvornih milja, što iznosi 3% od ukupnog ciparskog teritorija. Izgledalo je kao da će nakon dugotrajnih sukoba i nemira na otoku takvo rješenje manje-vAše odgovarati i Cipranima i drugim zemljama zainteresiranim za to područje. No uskoro je ponovno buknula stara nesloga između Grka i Turaka, što je dovelo do turskog vojnog udara i okupacije sjevernog dijela otaka 1974. godine. Zemlja je podijeljena umjetnom, tzv. »zelenom linijom« (si. 1) na dva dijela: veći južni pod grčkom, i manji sjeverni pod turskom upravom. Turski dio zauzima oko 40% površine otoka, iako su Turci zastupljeni sa svega 18,3% u ukupnom ciparskom stanovištvu. Političke su se prilike još više pogoršale nakon jednostranog proglašenja »Turske Republike Sjeverni Cipar« 15. studenog 1983. godine. Novoformirana država dobila je ubrzo i svoju zastavu: na crvenom polju zlatna zvijezda s polumjesecom pokraj okomite žute pregrade. Na otoku su se i do sada vijorile zastave raznih država: ciparska u južnoj zoni, turska u sjevernoj, britanska u vojnim bazama te finska, švedska, danska, kanadska i australska u jedinicama mirovnih snaga, tzv. »modrih šljemova« Ujedinjenih Nacija. Broj stranih diplomata također je veoma velik. U Nikoziji, glavnom gradu sa svega 150.000 stanovnika (s predgrađima), ima više stranih diplcmaia nego bilo gdje u svijetu, računate »po jedinici površine«. Službenih jezika ima tri: grčki, turski i engleski. Oni se ravnopravno upotrebljavaju u javnom životu. Tako su npr. grčki filmovi »titlovani« na turskom jeziku i obratno. Engleski znaju mnogi Grci i Turci, iako se u govoru kod većine primjećuje da to nije njihov materinji jezik. Republika Cipar (grčki Kypros, turski Kibris, engleski Cyprus) imala je prilikom posljednjeg službenog popisa stanovništva 1960. godine 573.566 stanovnika. |