DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 37     <-- 37 -->        PDF

sušenje hrasta lužnjaka, a to je truljenje i bonificiranje bjeljike. Naime, vanjski
omotač drva ili bjeljika na hrastovim stablima, pri njegovu sušenju, odmah
počne trunuti i, ako se stabla na vrijeme ne posiječe, ona za 2—3 godine istruli
i više nije za upotrebu.


Za razliku od nje — srčika je otpornija i ona istruli za 10-tak godina,
te ju je vremenski moguće spasiti, odnosno realizirati (unovčiti). Sloj
(omotač) bjeljike je kod mlađih .stabala relativno širi i obuhvaća veći postotak
u ukupnoj masi stabala nego kod starijih stabala. Starija stabla ili sastojine
ponajčešće i nemaju bjeljike, nego se drvo na cijelom presjeku izjednači poprimajući
zatvoreno-smeđu boju, vjerojatno pod utjecajem veće količine tanina
(prirodnog impregnansa) u drvu. Mi smo u svojim prijašnjim radovima
pisali, a šumarski praktičari su nam to i potvrdili, da su hrastova stabla ceteris
paribus zrela za sječu kada se na presjeku njihova drva boja izjednači,
odnosno postane zatvoreno-smeđa. To je, doduše, empirijsko saznanje, ali
naše najpovoljnije sječne zrelosti su se redovito kumulirale oko onih starosti
hrastovih stabala (sastojina) koja nisu imala ili su imala sasvim tanke slojeve
(omotače) bjeljike (5).


Poznato je da količina prosječnog dobnog prirasta drvne zalihe nakon
apsolutne zrelosti opada, što nije slučaj s vrijednošću takvog prirasta drvne
zalihe koja se uvećava do najpovoljnije vrijednosne sječne zrelosti, a ona za
hrast lužnjak iznosi 160 godina (5). Upravo u toj dobi hrastovina dobija jednoličnu
boju; tada ona manje truli, otpornija je i s manje otpada (škarta), kako
prilikom njezina Masiranja u iskorištavanju šuma, tako i u primarnoj preradi
drva. Otuda su, dakako, i bolji financijski rezultati u obadvije grane šumskodrvne
privrede.


Vanjski su znaci sušenja hrasta lužnjaka, odnosno hrastovih sastojina zahvaćenih
sušenjem — stabla bičastih ii rijetkih krošanja s klorotičnim lišćem,
što je znak njihove fiziološke oslabljenosti,


Lub kore mjestimično počne bubriti i odlijepljivati se od drva, a ispod
kore drvo (bjeljika) počne truliti. Trulež prvo zahvaća bjelijiku i ona, ako se
ne posiječe. za 2—3 godine istruli — tako da više nije za upotrebu. Srčika hrastova
stabla, kako smo naprijed istakli, sporije propada i prikladna je za
upotrebu i nakon 10 godina od kako je stablo ili sastojina zahvaćena sušenjem.


U posljednjih 50 godina, od kada je primjećeno ozbiljnije sušenje hrastovih
sastojina u Hrvatskoj — pojačane su i sječe u njima/, bez obzira da li u
okviru godišnjeg etata ili izvan njega. Od tada. a naročito posljednjih godina,
i kupci hrastove oblovine — znajući za tu činjenicu — postali su oprezniji.
Stoga prilikom kupnje ili preuzimanja te olblovine zahtijevaju bonifikaciju za
volumen bjeljike u sortimentima.


Prema ovim istraživanjima, postotak bjeljike u prosjeku iznosi 23,5%
od ukupne drvne mase tehničkih sortimenata ili od njihova ukupnog posječenog
godišnjeg etata hrastovine u nekoj od šumarija.


Kako ima šumarija koje godišnje sijeku znatne količine hrastovine —
to bi se moglo dogoditi da moraju bonificirati i znatne količne posječene, izrađeie,
izvezene i dopremljene drvne maise bjeljike i na njoj ostvariti goleme
gubitke. Dakle, šumarije — kako smo. naveli — doznače, posijeku, izrade, izvezu
i utovare tu drvnu masu bjeljike na pomoćnom stovarištu (može i na