DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 46 <-- 46 --> PDF |
počam od prostora, sirovina za pripremu komposta i sve ostale potrepštine. Dalje govori o pripremama komposta, procesu rada do branja gljiva. Posebno upozorava na nepoželjne pojave pri uzgoju šampinjona, te preventivi, a na kraju se osvrće i na moderan industrijski, način uzgoja šampinjona. Tko ovlada uzgojem šampinjona, moći će uspješno uzgajati i druge vrste gljiva. Na str. 77—88. autor opisuje uzgoj slamnatica — Stropharia rugosoannulata (Farlow ex Murr). Opširnije se u knjizi govori o uzgoju bukovače — Pleurotus ostreatus (Jacq ex Tr.) Kummer (str. 89—122). Autor najprije prikazuje njezin uzgoj na supstratu, a zatim uzgoj na drvu. Kao prednost uzgoja bukovače navodi se niz razloga: da se jednostavno uzgaja i na različitim podlogama, manji je rizik pri uzgoju nego kod šampinjona, daje velike prinose, odličnog je ukusa, a otporna je na bolesti i štetočine. Preporuča se za uzgoj osobito amaterima. Detaljno je opisan uzgoj na supstratu. Od posebnog je značenja uzgoj bukovače na drvu. Osim na bukovinu može se ta gljiva uzgajati i na drvu ostalih listača. Osobito je pogodno za laj uzgoj drvo mekih listača kao topole, breze, vrbe itd. Od tvrdih vrsta može se koristiti drvo hrasta, graba, kestena pa čak i voćaka. Postoji više vrsta metoda rada: metoda bušotina, proreza kolutova, o čemu autor daje iscrpne podatke i opis rada. Autor upozorava da bi šumari trebali biti više zainteresirani za uzgoj te gljive nakon sječa u šumama gdje ostaju nebrojeni panjevi. Cijepljenjem istih nakon sječe, mogla bi se dobiti veća količina gljiva, što bi bio znatan doprinos za povećanje hrane uopće. Uzgoj jablanovače — Agrocybe aegerita (Brig)Sing (str. 121—126). Autor opisuje rad za uzgoj te gljive na oblicama i panjevima jablana i ostalih topola, vrba te uzgoj na supstratu. Za uzgoj panjevčice — Kuehneromyce mutabilis (Sohlt, ex. Fr.) Sing, and Smith (str. 127—130) se upotrebljavaju izrezane oblice ili panjevi listača kao bukve, breze, jablana, johe, vrbe. Uzgoj baršunaste panjevčice — Flammulina velutipes (Curt, ex Fr.) Sing. (str. 131—134) je analogan uzgoju prethodne vrste. Ovoj gljivi pripisuje se ,i ljekovito, anti´kancarozno, djelovanje. Uzgoj Shii — take — Lentinus edodes (Berk.) Sing (str. 135—139). Ta gljiva se uz šampinjone ubraja među gljive najviše uzgajane u svijetu, a važna je i stavka u izvozu Japana. Danas se Shjj — take već uzgaja u nekim evropskim zemljama. Na str. 141—149. autor knjige nabraja još neke gljive, koje se mogu uzgajati. Mikorizne gljive (str. 151—156) žive u simbiozi s nekim višim biljkama (npr. šumskim drvećem). Tu se govori o gljivama iz roda vrganjevki, lisičica, te bijelom i crnom tartufu. Poznata su nalazišta tartufa u Istri u dolini rijeke Mirne. A u Italiji se za 1 kg tartufa postizala cijena i do 700,000 lira. U vezj uzgoja tartufa postoji u Francuskoj Nacionalni institut AGRRI — TRUFFE, koji je postigao vrlo dobre rezultate. Nabava j izbor micelija (str. 157—161). Govori se o teškoćama koje kod (toga postoje. Kako je u posljednje vrijeme sve veće zanimanje za uzgoj gljiva, to će se uzgojem micelija vjerojatno početi baviti i veći broj uzgajivača. Proizvodnja micelija (str. 163—166). U Jugoslaviji, navodi autor, nemamo poseban naziv za hranjivu podlogu proraštenu micelijem gljiva, koja se koristi kao sadni materijal. Uvriježilo se da taj sadni materijal (iako to nije potpuno ispravno) nazivamo m i c e 1 i j e m. Za proizvodnju micelija postoje posebno opremljeni laboratoriji u kojima je najosnovnije apsolutna higijena. Velike mogućnosti iskorištavanja gljiva (str. 167—172). Autor govori o mogućnostima konzerviranja gljiva, te nabraja neke od tih načina kao duboko smrzavanje, sušenje, kiselenje. Na kraju daje |