DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 38 <-- 38 --> PDF |
vak (na ravnome) ili polumjesečastj oblik nagnut prema kosini zbog sabiranja oborina. Vrlo značajno je i »malćiranje« koje mnogi praktičari često zanemaruju. Gdje god to prilike zahtjevaju potrebno je raditi grudobrane oko prisadnog kruga (zaštita od vjetra). Primjećeno je da su se mnogo bolje primile sadnice koje su zatrpane do pola krošnjice. Kod sadnje bolje je cijelu sadnicu zagrnuti zemljom pa krošnjicu prstima do polovine osloboditi, nego da se ostavi veći dio stabljike slobodnim. Da bi vremenski razmak između dopreme sadnica i sadnje bio što kraći, da bi se povećao učinak pošumljavanja i radi kasnije njege potrebna je dobra mreža puteva i staza. Površine treba podijeliti u radne jedinice ne veće od 30— 40 ha. Do svake ove jedinice treba vaditi put. Osnovni put treba ići kroz sredinu nasada i sa njega se odvajaju putevi u svim pravcima. Potpuni uspjeh u pošumljavanju imale su samo one šumarske organizacije, koje su se u potpunosti i kroz cijelo vrijeme, posvetile tom radu, bdijući uz brigade, podučavajući omladince i stalno nadzirući njihov rad. Omladina je svesrdno i sa velikim mladenačkim entuzijazmom prihvatila rad na pošumljavanju. Kada se vide tereni na kojima je omladina radila (strmina, kamenitost) i temperature koje su vladale kod tih radova, onda je shvatljivo pregaralaštvo omladine. Ovdje bi posebno trebalo istaći brigade koje su radile na području Knina, koje su uz ispunjavanje normi postigle i izvanredni uspjeh u pošumljavanju. To su (Skopje — Kisele vode), Kraljevački oktobar (Kraljevo), Braća Ribar (Karlovac), Edvard Kardelj (Donja Stubica Raca), Ivica Devčić Obalac (Beograd), Danica Korać (Grubišno Polje), Aco Šopov (Stip), 9 narodnih heroja (Bosanski Novi), Miladin-Šicar (Lajkovac), Posavski partizani (Obrenovac), Regal Vajš (Đakovo), Dragi Milovanović (Beograd—Jesenice), Lazar Nešić (Subotica), Prvi radnički savjet (Split), Branko Pavac Relja (Batočina), Bratstvo i jedinstvo (Šibenik — Aluminijaši Jugoslavije), Rakovački motori (Rakovica). I. L. Ribar (Čapljina), Obren Janusević Artem (Žižište), Antun Cvjetkovic (Velika Gorica), Boro Ramiza (Peć), Nikola Tesla (Beograd), Rade Jovančevski — Korčagin (Skopje), 10 juli (Prnjavor), 14. septembar (Titograd), 25. maj (Novi Sad), Braća Radić (Koprivnica), Zdenko Lukić-Kurjak (Ugljevik), Vujo Matić (Loznica). Nažalost nije bilo svugdje tako uspješnog rada. U želji da ispune norme, a ne poznavajući dovoljno tehnologiju, i posljedice koje mogu proisteći iz njezinog nepoštivanja, ponekad se zanemarivala vrijednost rada zbog količine. Zbog toga je potreban stalan nadzor i podučavanja omladine po stručnjacima kao što su to radili u Kninu. Radovi su pokazali, da na najviše 20 omladinaca (10 parova) treba doći jedan stručnjak, koji će omladini pomagati u radu i nadzirati je. Natjecateljski duh treba razvijati ne samo po količini nego i po kvaliteti rada. Za to bi trebalo naći prikladna mjerila. Najpovoljnije se, zbog organizacionih razloga, pokazalo kada brigade rade jednja blizu druge, ali prostorno strogo razlučene. Najidealnije bi bilo, kada bi se već kod početka radova trajno označilo, koje područje koja brigada obrađuje. Ta područja trebala bi nositi i ime brigade koja ju je pošumila. Kod pregleda radova, dobro bi bilo da prisustvuje i po jedan član brigade, koji bi rukovodstvo brigade obavijestio o uspjehu pošumljavanja. Poželjno bi bilo da investitor i u toku samih radova posjećuje radilišta kako bi se pravovremeno upoznao sa svom problematikom (nedostatak sadnica, slabija tehnika sadnje, neodgovarajuća organizacija), te pravovremeno mogao djelovati, a ne tek kasnije registrirati ne |