DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 32 <-- 32 --> PDF |
brsti, te može izazvati velike štete u šumama, naročito ako se gaji u slobodnom uzgoju (što je inače uobičajeni način uzgoja koza). U našoj zemlji koza je zbog uništavanja šuma proglašena štetnom domaćom životinjom, te je držanje koza zakonom zabranjuje. 1947. godine, broj koza iznosio je 786.170, od kojih 635.604 balkanskih i 150.506 sanskih. Prema statističkim podacima 1954. godine koza više nije bilo i od tada se njihov broj statistički ne prati. Danas, tridesetak godina kasnije, svjedoci smo, da su poduzete mjere dale dragocjene rezultate u obnovi šumske vegetacije. Mnogobrojne, nekada gole, površine danas se zelene, a na boljim staništima i u povoljnijim klimatskim uvjetima podignute su mlade šumske sastojine, koje već imaju značajnu ekonomsku vrijednost. Ipak, istini za volju, i pored zakonskih zabrana i bez obzira na statističke podatke, koze nikada nisu sasvim uništene. Zadnjih godina broj im se stalno povećava i prema nekim nezvaničnim procjenama sada ih ima preko 300.000. To je, vjerovatno, jedan od glavnih razloga što su posljednjih godina vođene brojne polemike usmjerene ka liberalizaciji propisa o zabran; držanja koza. U tome se djelomično i uspjelo. Tako novi Zakon o unapređenju stočarstva i Zakon o šumama SRH iako zabranjuje slobodni uzgoj koza, omogućavaju i određene izuzetke. Zakon o šumama u članu 40. između ostalog, određuje: »Samoupravnim općim aktom u skladu s programom za gospodarenje šuma organizacija udruženog rada izuzetno može predvidjeti određene površine degradiranih šuma i šikara na kojima se može dozvoliti brst pod uvjetima da takve površine čine cjelovit kompleks veći od 100 ha 1 uz obavezno čuvanje stoke. Iako su izuzeci jasno precizirani, ipak mogu poslužiti kao sredstvo manipulacije i omogućiti da koze kroz mala vrata uđu u široka prostranstva naših šuma. Hoćemo li se vratiti tamo gdje smo i bili, hoće li poduzete mjere i učinjeni napori biti uzaludni? Pitanje, koje je posljednjih dana sve prisutnije i u Lici. Naime, večina ličkih općina inicirala je i imenovala komisije za utvrđivanje površina na kojima bi se dozvolio slobodan uzgoj koza. Pri tame se prvenstveno misli na površine degradiranih šuma i šikara, a izražene želje za tim površinama zabrinjavaju; prelaze više desetaka tisuća hektara. Argumenti koji se navode u prilogu uzgojia koza vrlo su jednostrani, a mimoilaze se i zakonska ovlaštenja (utvrđivanje površina za slobodan uzgoj koza na šumskim površinama ne vrši općinska komisija, već se to čini prilikom izrade ili revizije programa za gospodarenje šumama — osnovom gospodarenja). Šume su osjetljiv prirodni organizam ; zbog toga podložne brojnim štetnim utjecajima. Pored abiotskih (požar, vjetar, snijeg), biotskih (razne bolesti) i naravno čovjeka, značajno mjesto pripada i kozama. Raniji period razvoja naše zemlje karakterističan je po općoj privrednoj zaostalosti, pa su koze kao i veći broj razne stoke gajene, održavane ekstenzivnim i nomadskim načinom pašarenja po šumama i na šumskim zemljištima. To je bez sumnje doprinijelo degradiranju šuma manje ili više u svim krajevima naše zemlje, a naročito u mediteranskoj i submediteranskoj regiji i aridnim zonama. Pored pomenutih površina podložnih erozijama i bujicama, u Jugoslaviji bilježimo i 5,661.800 ha krša (22Vo< teritorija), koji predstavlja ozbiljni društveni i privredni problem. Tome su u značajnoj mjerj pridonijele i koze. 338 |