DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 23 <-- 23 --> PDF |
talože vapnenac u obliku sedre ili travertina. Tako je napokon moja pažnja bila usmjerena tim sedrotvornim biljkama. Proučavao sam razvitak i rast alga i mahovina i uvidio, kako te biljke formativno sudjeluju u izgradnji sedre. Proučaavjući postanak sedre, proučavao sam njene geomorfološke oblike te njihov učinak u izgradnji Plitvičkih jezera. Rezultat tih istraživanja dao je odgovor na pitanje: što je suština Plitvičkih jezera? Suština Plitvica leži u sedri i sedrotvornom bilju. Sedri i sedrotvornom bilju zahvaljuju Plitvice svu svoju ljepotu i turističku atraktivnost. Bezbroj raznoličnih slapova, raznolične pregrade između pojedinih jezera i jezerca, pa jedinstvene sedrene pećine (spilje) izradilo je sedrotvorno bilje. Ne samo da su te biljke izradile sve te čudne tvorevine, već to sedrotvorno bilje održava i dalje izgrađuje Plitvička jezera. Bez živog sedrotvornog bilja brzo bi ona masa plitvičke vode izglodala i razgradila mekanu sedru, kad se tome ne bi opiralo sedrotvorno bilije neprestanom djelatnosti. Svako nastojanje, koje ide za tim da zaštiti Plitvice, mora u prvom redu voditi računa o sedrotvorcima i o toj sedri. Plitvička jezera su zbog djelovanja sedrotvoraca biodinamički sistem i samo u progresivnom stanju tog biodinamičkog sistema leži budućnost Plitvičkih jezera, kakvu svi. želimo«. Zahvaljujući tome otkriću Plitvička Jezera postala su dne 8. travnja 1949. Nacionalni park. Od sedrotvornih biljaka na Plitvičkim jezerima najvažnije su mahovine: kratoneuronski travertin (Cratoneuron communatum) i briumski travertin (Bryum pseudotriquelwn). Te mahovine stvaraju kratoneuronsku i briumsku sedru biogenim taloženjem vapnenaca (kalcijskog karbonata). Prema tome produkcija drvne mase u tim šumama niije njezina osnovna svrha. Osnovna svrha je njezina ekološka funkcija. Da bi se ta funkcija zadovoljila treba tako gospodariti šumama da one budu trajne, da se trajno obnavljaju, da budu zdrave i lijepe, jednom riječju da taj šumski ekosistem bude u ravnoteži. Šumarska znanost je riješila taj problem putem preborne šume odnosno prebornog gospodarenja. Konstruirane su normale, koje sadrže podatke o broju stabala, njihovu rasporedu, o drvnoj masi, o temeljnici po hektaru za pojedine vrste drveća i pojedine bonitete staništa. Spomenute norme služe šumaru da svojim intervencijama izgospodari takve gospodarske tipove šuma — koji će zadovljiti svrsi. Konkretno govoreći to su uravnotežene preborne šume, koje se stalno prirodno regeneriraju i u kojima se siječe prirast koji se stvara na drvnoj masi na panju a neprestano se u formi priliva ili prinove stabala održava ravnoteža između sječe i prirasta. Takve su šume baš u sličnim ekološkim i sastojinskim prilikama izgospodarene u Francuskoj, Švicarskoj pa i u nekim krajevima naše zemlje —npr. jedan dio Gorskog kotara. Između različitih primjera prebornih-jelovih šuma spomenut ću dva najveća šumska masiva u Evropi. To su Vogezi u Francuskoj i Gorski kotar u Jugoslaviji. Nema sumnje da su to dvije regije u kojima se nalaze najljepše jelove šume na svijetu. Na Vogezima ima oko 280.000 ha šuma, što iznosi 47% od ukupne teritorije toga departmana. Od toga je 180.000 ha šuma kojima upravlja Office Nacionale de Forets u Parizu putem svojih regionalnih direkcija šuma u Nancy-u. Spomenuta direkcija ima 6 šumarskih centara. Jedan takav centar je smješ |