DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 20     <-- 20 -->        PDF

U šumama koje služe isključivo za proizvodnju drvne mase dimenzija
zrelosti za spomenute vrste drveća je niža te za jelu iznosi oko 60 cm, za smreku,
bor i bukvu oko 50cm.


KAKO ŠUMU SJEĆI?


A sad pređimo na pitanje »kako šumu sjeći?« Odmah želim reći da je
odgovor drugačiji u gospodarskim šumama od onoga u šumama Nacionalnih
parkova.


Najprije se treba podsjetiti na to što je Nacionalni park.
Internacionalna Unija za zaštitu prirode na svojoj X generalnoj Asamblcji,
održanoj u New Delhiu, 1. XII 1969. ovako je definirala Nacionalni park
(u slobodnijem prijevodu):
»Nacionalni park je prostrani teritorij s jedn´m ili više ekosistema koji
su malo ili uopće nisu transformirani eksploatacijom ili okupacijom čovjeka,
gdje vegetacijske i životinjske vrste, geomorfološke i stanišne karakteristike
pružaju posebni interes s gledišta znanstvenog i rekreacijskog i u kojem postoje
krajolici velike estetske vrijednosti a u kojem je najviša mjerodavna
vlast preuzela mjere za sprečavanje ili eliminiranje eksploatacije ili okupacije
čovjeka da bi se svrsishodno respektirale ekološke, geomorfološke i estetska
pojedinosti s time da je posljeta na tom teritoriju odobrena pod određenim
uvjetima sa rekreativnom, edukativnom i kulturnom svrhom«.
Što sadrži ova definicija? Nacionalni park treba da ima određenu površinu,
relativno veliku, zatim treba da je od znanstvenog interesa, treba da je
lišen ljudske djelatnosti ili ona treba da je svedena na manju mjeru. Njegov
je osnovni cilj sačuvanje prirode a posjete čovjeka u park treba da su organizirane
i dozvoljene u edukativne i rekreacijske svrhe. Čovjek treba da zna
da ljepota postoji i da ju on može promatrati. Ipak posjetu parku treba vršiti
pod određenom kontrolom da se spriječi svako umanjivanje vrijednosti parka;
dakle, ukratko: jedna forma posjećivanja koja je ujedno rekreativna, edukativna
i kulturna.


Što kaže naš ´Zakon o zaštiti prirode S. R. Hrvatske od 1976. godine. U
članu 17. spomenutog Zakona kaže se ovo:


»Nacionalni park je prostrano područje osobite prirodne, kulturne, znanstvene,
odgojne, obrazovne, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti, a
obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosistema.


U nacionalnom parku dozvoljene su djelatnosti kojima se ne ugrožava
izvornost biljnog i životinjskog svijeta, te hidrografske, geomorfološke, geološke
i pejsažne vrijednosti nacionalnog parka kao i radnje kojima se održava
ili uspostavlja prirodna ravnoteža«.


Iz definicije nacionalnog parka se vidi da djelatnost čovjeka treba biti
ograničena i oprezna. Ja ću ovdje govoriti o šumama u nacionalnom parku-
Kako gospodariti šumom? Između različitih rješenja — radi jednostavnosti —
spomenut ću dua ekstrema. Prvi ekstrem sastoji se u tome da se šuma prepusti
sama sebi, da se u njoj ništa ne siječe i da se u njoj ne izvode nikakve
šumarske intervencije. Drugo rješenje, komplicirano, a sastoji se u tome.
da se u šumi redovito gospodari po načelima šumarske struke.