DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. šuma bukve i jele, var. b (Abifti-Fagetum ülyricum Ht.) u površini od 1.372 ha; (kamenje 26—60fl/o); 3. šuma smreke s paprati (Phegopteri-Picetum prav. Pelcer) u površini od 167 ha; 4. šuma smreke na dolomitu (Piceium dolomiticum Ht typicum i fagelosum prav. Pelcer) u površini od 1.712 ha; 5. šuma jele na dolomitu Abieti dolomi´.icum typicum 4 fagelosum prav. Pelcer) u površini od 3.617 ha; 6. brdska šuma bukve (Fagetum iilyricum montanum Ht.) u površin. od 4.388 ha; 7. šuma bukve s kukurijekom (Hellcborc-Fagetum prav. Pelcer) u površini od 2.040 ha; 8. šuma crnog graba s crnjušom (Erico-Ostryelum Ht.) u površini od 17 ha; 9. šuma običnog crnog bora s božicnjakom (Helleboro-Pinetum typicum i picetusum Ht.) u površini od 194 ba; 10. zajednica Querco-Carpilenum croaiicum Ht. u površini od 256 ha; 11. šuma crnog graba i šašike (Senerio-Ostryelum Ht.) u površini od 127 ha. Kao što sam rekao ti ekološko-gospodarski tipovi fiksirani su na terenu i označeni na gospodarskim kartama. Iz ove analize se vidi da je brdska šuma bukve najjače zastupljena s oko 30%, zatim dolazi šuma jele na dolomitu u iznosu od 25%, potom dolazi šuma bukve i jele s oko 12P/Q te šuma smreke na dolomitu s oko 12% od ukupno obrasle površine šume. Eto tako smo dobili uvid o tipovima šuma s njihovom zastupljenošću po površini. To će biti baza za gospodarenje — takozvano šumsko gospodarenje na ekološkoj bazi. Time nije iscrpljeno sve o prostornom uređivanju šuma a detaljni odgovor na pitanje »gdje sjeći« naći ce se u »planu sječe«, koji se u prebornim šumama obično sastavlja za jednu ophodnjicu od 10 godina. Pravilo je da se tijekom jedne ophodnjice prefoornom sječom obiđu svi odijeli (odsjeci) i da se sječa vrati na isto mjesto. KADA ŠUMU SJEĆI? Pošto smo odgovorili na pitanje »gdje«, pređimo sada na odgovor k pitanju »kada šumu sjeći?«. Stručnim šumarskim jezikom to pitanje zovemo »zrelost«. U poljoprivredi većina produkata dozrijeva u toku jedne godine. Poljoprivrednik sije u jesen ili u proljeće a žanje nekoliko mjeseci kasnije. Vrijeme zrelosti je lako utvrditi. Grožđe je ;.relo kad je slatko; žito je zrelo kad je žuto itd. U poljoprivredi su u principu svi usjevi jednog polja istodobno zreli i požnjeveni. U šumskom gospodarstvu je drugačije. Drvo treba za svoj rast dulje vremena. Ono ne dozrijeva kao poljoprivredni usjevi; još više otežava problem činjenica da se godišnji prirasti ne daju iako razlučiti jedni od drugih. 324 |