DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Kako je literatura o štetnicima na šimširu veoma oskudna i teško dostupna
šumarskim stručnjacima u nas, donosimo ovdje popis nekih najvažnijih
vrsta, od kojih su neke monofagi tj. napadaju samo šimšir, a druge polifagne
vrste imaju više domaćina.


U monofagne vrste ubrayaju se:


Monarthropalpus buxi Geoffr. (Dipt. Cecidomydidae). Ova mala muha šiskarica
do 1 mm, naračasto žute boje, leti potkraj svibnja. Ženka odlaže jaja
ispod epiderme na donjoj strani lišća. Žutozelene ličinke miniraju list svaka
za sebe u obliku malih ovalnih mina veličine nekoliko milimetara. List se na
tom mjestu najprije nađigne, zatim požuti i konačno se epiderma odvoji. Na
jednom listu nađe se više izoliranih mina, pa se list može osušiti, što uvelike
umanjuije ornamentalnu vrijednost šimšira. Ličinke rastu polagano, prezime
u listu i u proljeće su ponovo aktivne, pa se u travnju zakukulje. Iz kukuljica
koje sa dvije trećine veličine vire iz probijene epiderme lista izlete mušice
u svibnju kada se roje.


Suzbijanje se može provesti mehaničkim putem, što u slučaju jaćeg napada
dakako ne dolazi u obzir. Ono se vrši skidanjem požutjelih listova u
kojima se još nalaze ličinke. Bolji bi1 se rezultati postigli tretiranjem nekim
sistemičnim sredstvom (Parathion i si.) prije no se ličinke zakukulje.


Jedna od monofagnih vrsta koju srećemo na šimširu je štitasta uš Eriococcus
buxi Targ. (Hem. Pseudococcinae). Vrste koje pripadaju ovoj grupi nemaju
štita, ali su pokrivene većim ili mantjim bijelim voštanim nakupinama.
Vrlo je rijetka pa joj ni biologija nije dovoljno proučena.


Psylla buxi L. (Hem. Psyllidae) je, izgleda, monofag tj. dolazi samo na
šimširu. Šimširova lisna buha, mogli bi je tako nazvati, slična je jabučnoj lisnoj
buhi (P. mali L.). Velika je do 2 mm žuto zelene boje sa smeđim mrljama.
Javlja se u drugoj polovini svibnja i u lipnju. Tada ženke odlažu jaja na
vrhovima grančica šimšira ili u blizini pupova. Ličinke se pojave uijesen i prezime.
U proljeće sišu sokove na mladom lišću pod zaštitom bjelkastih voštanih
nakupina kojima su pokrivene. Zakukulje se već u travnju. Šteta je u smanjenju
estetskog izgleda šimšira. Suzbijanje ličinki može se vršiti nekim od
sistemičnih sredstava.


P o 1 i f a g n e su v r s t e :


Pinnaspis buxi Bouch. (Hem. Diaspinae). Po svom izgledu ova štitasta uš
slična je zimzelenoj štitastoj uši (Chionaspis evonymi Comst.) i nijenilm srodnicima
(Pinnaspis aspidisirae Sign.). Štitovi ženke imaju kruškolik oblik,
dugi su do 2 — 3 mm. a široki 1.4 mm. Mužjaci imaju štitove dužine gotovo
polovinu štita ženke i dva i po puta uže. Štitovi ženke su žutkasti, a mužjaka
bjelkaste boje. Pored šimšira ova uš napada i druge ornamentalne biljke
(Antharium, Dracaena. Phyllodendron i dr.). Raširena je po Evropi i Africi.
Ako se masovno razmnoži dovodi do ugibanja biljaka. Suzbija se kao i ostale
štitaste uši, pritje svega sistemičnim sredstvima.


Mytilococcus (Lepidosaphes) ulmi L. (== Mytilaspis pomorum Sign.) u nas
poznata pod imenom brijestova ili jabučna koma uš. To je veoma polifagna