DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Kako je literatura o štetnicima na šimširu veoma oskudna i teško dostupna šumarskim stručnjacima u nas, donosimo ovdje popis nekih najvažnijih vrsta, od kojih su neke monofagi tj. napadaju samo šimšir, a druge polifagne vrste imaju više domaćina. U monofagne vrste ubrayaju se: Monarthropalpus buxi Geoffr. (Dipt. Cecidomydidae). Ova mala muha šiskarica do 1 mm, naračasto žute boje, leti potkraj svibnja. Ženka odlaže jaja ispod epiderme na donjoj strani lišća. Žutozelene ličinke miniraju list svaka za sebe u obliku malih ovalnih mina veličine nekoliko milimetara. List se na tom mjestu najprije nađigne, zatim požuti i konačno se epiderma odvoji. Na jednom listu nađe se više izoliranih mina, pa se list može osušiti, što uvelike umanjuije ornamentalnu vrijednost šimšira. Ličinke rastu polagano, prezime u listu i u proljeće su ponovo aktivne, pa se u travnju zakukulje. Iz kukuljica koje sa dvije trećine veličine vire iz probijene epiderme lista izlete mušice u svibnju kada se roje. Suzbijanje se može provesti mehaničkim putem, što u slučaju jaćeg napada dakako ne dolazi u obzir. Ono se vrši skidanjem požutjelih listova u kojima se još nalaze ličinke. Bolji bi1 se rezultati postigli tretiranjem nekim sistemičnim sredstvom (Parathion i si.) prije no se ličinke zakukulje. Jedna od monofagnih vrsta koju srećemo na šimširu je štitasta uš Eriococcus buxi Targ. (Hem. Pseudococcinae). Vrste koje pripadaju ovoj grupi nemaju štita, ali su pokrivene većim ili mantjim bijelim voštanim nakupinama. Vrlo je rijetka pa joj ni biologija nije dovoljno proučena. Psylla buxi L. (Hem. Psyllidae) je, izgleda, monofag tj. dolazi samo na šimširu. Šimširova lisna buha, mogli bi je tako nazvati, slična je jabučnoj lisnoj buhi (P. mali L.). Velika je do 2 mm žuto zelene boje sa smeđim mrljama. Javlja se u drugoj polovini svibnja i u lipnju. Tada ženke odlažu jaja na vrhovima grančica šimšira ili u blizini pupova. Ličinke se pojave uijesen i prezime. U proljeće sišu sokove na mladom lišću pod zaštitom bjelkastih voštanih nakupina kojima su pokrivene. Zakukulje se već u travnju. Šteta je u smanjenju estetskog izgleda šimšira. Suzbijanje ličinki može se vršiti nekim od sistemičnih sredstava. P o 1 i f a g n e su v r s t e : Pinnaspis buxi Bouch. (Hem. Diaspinae). Po svom izgledu ova štitasta uš slična je zimzelenoj štitastoj uši (Chionaspis evonymi Comst.) i nijenilm srodnicima (Pinnaspis aspidisirae Sign.). Štitovi ženke imaju kruškolik oblik, dugi su do 2 — 3 mm. a široki 1.4 mm. Mužjaci imaju štitove dužine gotovo polovinu štita ženke i dva i po puta uže. Štitovi ženke su žutkasti, a mužjaka bjelkaste boje. Pored šimšira ova uš napada i druge ornamentalne biljke (Antharium, Dracaena. Phyllodendron i dr.). Raširena je po Evropi i Africi. Ako se masovno razmnoži dovodi do ugibanja biljaka. Suzbija se kao i ostale štitaste uši, pritje svega sistemičnim sredstvima. Mytilococcus (Lepidosaphes) ulmi L. (== Mytilaspis pomorum Sign.) u nas poznata pod imenom brijestova ili jabučna koma uš. To je veoma polifagna |