DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Sum. list CVIII (1984) 239


DDK: 630*45 : 595.7 (Buxus sempervirens L.)


NEKI NAJVAŽNIJI ŠTETNICI ŠIMŠIRA
(Buxus sempervirens L.)


Milan ANDROId
Miroslav HARAPIN«


Obični šimšir {Buxus sempervirens L., Buxaceae) je vazdazeleni grm ili
drvo, koje se veoma često uzgaja u nasadima kao ukrasni grm ili zelena ograda.
Dolazi u zapadno] Aziji i južnoj Evropi i kod nas je veoma čest.


Nedavno je Dijagnozno-prognostički centar Šumarskog instituta u Jastrebarskom
dobio uzorak oštećenja lišća šimšira koje je u Dalmaoiiji uzrokovala
muha šiškarica Monarthropalpus buzi Geoffr., Diptera, Cecidomyidae.


hm V\.


SI. 1. Monarthropalpus »uvi


i Prof, dr Milan Androiić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, širnunska
c. 25.


2 Mr Miroslav Harapin, Šumarski institut Jastrebarsko, Jastrebarsko


239




ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Kako je literatura o štetnicima na šimširu veoma oskudna i teško dostupna
šumarskim stručnjacima u nas, donosimo ovdje popis nekih najvažnijih
vrsta, od kojih su neke monofagi tj. napadaju samo šimšir, a druge polifagne
vrste imaju više domaćina.


U monofagne vrste ubrayaju se:


Monarthropalpus buxi Geoffr. (Dipt. Cecidomydidae). Ova mala muha šiskarica
do 1 mm, naračasto žute boje, leti potkraj svibnja. Ženka odlaže jaja
ispod epiderme na donjoj strani lišća. Žutozelene ličinke miniraju list svaka
za sebe u obliku malih ovalnih mina veličine nekoliko milimetara. List se na
tom mjestu najprije nađigne, zatim požuti i konačno se epiderma odvoji. Na
jednom listu nađe se više izoliranih mina, pa se list može osušiti, što uvelike
umanjuije ornamentalnu vrijednost šimšira. Ličinke rastu polagano, prezime
u listu i u proljeće su ponovo aktivne, pa se u travnju zakukulje. Iz kukuljica
koje sa dvije trećine veličine vire iz probijene epiderme lista izlete mušice
u svibnju kada se roje.


Suzbijanje se može provesti mehaničkim putem, što u slučaju jaćeg napada
dakako ne dolazi u obzir. Ono se vrši skidanjem požutjelih listova u
kojima se još nalaze ličinke. Bolji bi1 se rezultati postigli tretiranjem nekim
sistemičnim sredstvom (Parathion i si.) prije no se ličinke zakukulje.


Jedna od monofagnih vrsta koju srećemo na šimširu je štitasta uš Eriococcus
buxi Targ. (Hem. Pseudococcinae). Vrste koje pripadaju ovoj grupi nemaju
štita, ali su pokrivene većim ili mantjim bijelim voštanim nakupinama.
Vrlo je rijetka pa joj ni biologija nije dovoljno proučena.


Psylla buxi L. (Hem. Psyllidae) je, izgleda, monofag tj. dolazi samo na
šimširu. Šimširova lisna buha, mogli bi je tako nazvati, slična je jabučnoj lisnoj
buhi (P. mali L.). Velika je do 2 mm žuto zelene boje sa smeđim mrljama.
Javlja se u drugoj polovini svibnja i u lipnju. Tada ženke odlažu jaja na
vrhovima grančica šimšira ili u blizini pupova. Ličinke se pojave uijesen i prezime.
U proljeće sišu sokove na mladom lišću pod zaštitom bjelkastih voštanih
nakupina kojima su pokrivene. Zakukulje se već u travnju. Šteta je u smanjenju
estetskog izgleda šimšira. Suzbijanje ličinki može se vršiti nekim od
sistemičnih sredstava.


P o 1 i f a g n e su v r s t e :


Pinnaspis buxi Bouch. (Hem. Diaspinae). Po svom izgledu ova štitasta uš
slična je zimzelenoj štitastoj uši (Chionaspis evonymi Comst.) i nijenilm srodnicima
(Pinnaspis aspidisirae Sign.). Štitovi ženke imaju kruškolik oblik,
dugi su do 2 — 3 mm. a široki 1.4 mm. Mužjaci imaju štitove dužine gotovo
polovinu štita ženke i dva i po puta uže. Štitovi ženke su žutkasti, a mužjaka
bjelkaste boje. Pored šimšira ova uš napada i druge ornamentalne biljke
(Antharium, Dracaena. Phyllodendron i dr.). Raširena je po Evropi i Africi.
Ako se masovno razmnoži dovodi do ugibanja biljaka. Suzbija se kao i ostale
štitaste uši, pritje svega sistemičnim sredstvima.


Mytilococcus (Lepidosaphes) ulmi L. (== Mytilaspis pomorum Sign.) u nas
poznata pod imenom brijestova ili jabučna koma uš. To je veoma polifagna




ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 47     <-- 47 -->        PDF

uš. Naziv je dobila po svome karakterističnom obliku štita, koji je sprijeda
sužen i podsjeća na školjku dagnju ili na zarez. Napada oko 60 vrsta drvenastih
biljaka medu ostalima jabuku, krušku, šljivu, brezu, kesten, brijest, bukvu,
topolu, lipu, hrast, te razno grmlje: ruže Viburnum i dr. Napad može biti tako
intenzivan da štitovi potpuno prekriju koru drveta. Kod ove vrste postoji više
rasa. Mogu se razmnažati spolnim putem, ali i partenogenetski.


Suzbija se kao i ostale štitaste uši, najbolje ljeti kad se pojavljuju ličinke,
koje još nisu zaštićene štitom.


Aonidiella aurantii Mask. (Hem. Diaspinae). Žuta narančina štitasta uš.
Štit je okrugao, žutosmede boje sa centralnim crvenkastim dijelom. I sama
uš ´je crvene boje. Ženka leže do 150 živih mladih. Ima 3 — 4 generacije.
Napada prije svega agrume: limun, mandarine i naranče, smokve, jabuku,
šljivu, krušku, hrast; od grmlja pored šimšira, ružu i smrdljiku. Cesto brojnost
populacije ovih ušiju biva reducirana prirodnim neprijateljima među koje
spadju bube mare (CoccinelHdae): Chilocorus bipustulatus L. i osica Aphelinus
chrysomphali.


Aspidiotus hederue Wallot (Hem. Diaspinae). Za ovu je uš karakteristično
da je zbog ogromnog variabiliteta citirano ni više ni manje nego 289 sinonima.
Raširena je u cijeloj Evropi. Kod nje je naročito izražena polifagija. Prema
nekim autorima napada više od 100 vrsta biljaka, a najviše se nađe na agrumima
i ukrasnom bilju. Ima 4 generacije, ali se pojedini stadiji miješaiju pa
se nalaze zajedno na istoj biljci. Lišće, grančice, grane i plodovi mogu biti potpuno
prekriveni štitovima ženke, koje sišu sokove. Mogu uzrokovati sušenje
pojedinih diljelova ili cijelih biljaka.


Suzbijanje insekticidima (sistemicima) kao i kod drugih vrsta štitascih
ušiiju. Suzbijanje je najbolje započeti prije tjeranja vegetacije, a zatim se ponavlja
u razmaku od 15 — 20 dana nakon toga. Obično se treće suzbfijanje
vrši polovinom srpnja i kolovoza.


Eulecanium (= Coccus, Lecanium) corni Bouche (Hem. Lecaniinae), je
poznata u nas kao šljivina štitasta uš. Ženke se ne kreću nego su sisalom pričvršćene
na granu. Ličinke prve faze su prozirne veličine 1 mm sa uskim grebenom
na hrptu. U drugoj razvojnoj fazi veličina je već do 2 mm, a u trećoj
se preobražava u ženku veličine do 4 mm, koja je fiksirana na granama.
Ličinke od kojih nastaju mužjaci nakon druge faze razvoja stvaraju kukuljični
biijeli ovoj, ispod koga se izvuku mužjaci sivocrne boje. Tijelo im se završava
karakterističnim relativno dugim bodljama. Dužina je 1,6 mm. Ženke su u
stanju odložiti i do 2 000 jaja. Poslije odlaganja ona ugiba, a jaja ostaju ispod
njenog hrptenog oklopa zaštićena. Ličinke se polovinom lipnija izvuku iispod
oklopa i prelaze na lišće. Prezime na kori ili u rašljama grančica i grana i na
proljeće prelaze na mlade izboje i tu sišu sokove.


Ova se uš suzbija zimi i ljeti. Zimi se upotrebljavaju sredstva kao dinitrokrezolske
emulzije. Ljeti se primjenjuju sistemici ili dodirni insekticidi, koji
se upotrebljavaju u vrijeme kad se uši nalaze na lišću. ili ujesen kad se sele
na grane (KOVACEVIC1952).


Chrysomphalus diclyosperini Morg. (Hem. Diapsinae), crvena štitasta uš
agruma. Ženke imaju okrugli, a mužjaci eliptični štit veličine 1.5 — 1,7 mm.
I ova je uš polifagna. Napada pored agruma maslinu, smokvu, palmu, ružu,
bršlijen. šimšir i dr. U području Mediterana ima 3 — 4 generacije. Uš se zadr


241




ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 48     <-- 48 -->        PDF

žava većinom na gornjoj, ali i na desnoj strani lista, a plodovi zakržljaju. U
slučaju jakog napada dolazi i do sušenja. Suzbija se kao i ostale štitaste uši.


Parlatoria pergandii (Hem. Diaspinae) je nešto riijeđa polifagna uš bez
većeg značenja za šimšir na kome se tek povremeno nađe, prije svega u predjelima
sa blagom klimom.


JjOVlć #<


SI. 2. Eulecanium corni


Razvojem turizma i izgradnjom turističkih i rekreacionih objekata naročito
u mediteranskoj regiji, sve se više sadi ukrasno bilje, naročito ono zimzeleno,
koje kako vidimo može biti napadnuto navedenim štetnicima, kojima
se do sada (na tom bilju) nije poklanjala velika pažnja. Determinacija pojedinih
vrsta mora biti povjerena stručnjacima specijalistima, a na temelju pojedinih
vrsta mogu se odabrati metode suzbijanja, koje su za štitaste uši uglavnom
iste, no važni su termini kad ih treba primjeniti.


LITERATURA


Delia Be ti a (1961): Insetti dannosi all´agricoltura. Milano.
Kovačević , 2. (1956): Primjenjema entomologija II i III. Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 49     <-- 49 -->        PDF

M. Androić i M. Harapin
Some Harmful Insects of Box (Buxus sempervirens L.)
Summary


Common Box (Buxus sempervirens L., Buxaceae) is an evergreen shrubby tree
which is cultivated in plantations as an ornamental shrub or green fence. With
regard to harmful entomofauna Box is most often attacked by the following insects:
Monarthropalpus buxi, Erioccoccus buxi, Psylla buxi, Piunnaspis buxi. Mytilococcu
ulmi, Aonidiella aurantii, Aspidotus heredae, Euleanum corni, Chrysomphalus distyospermi
and Parlatoria pergandii.


The forementioned harmful inscets can be successfully controlled by winter
(dinitrocreosol) and summer (systemics such as Parathion) treatment. Knowledge
of the biology of the listed species is of great importance.


U NEKOLIKO REDAKA


Insekti i insekticidi. Iz cijeloga svijeta se množe vijesti o rezistenciji insekata
prema insekticidima upotrebljavanim protiv njih. Navodi se, da je posljednjih 10
godina gotovo udvostručen broj vrsta koje su postale otporne prema najmanje
jednome insekticidnom pripravku. Danas je to praktički već više od 400 vrsta i
broj stalno raste pored nastojanja znanstvenika da zaustave ovaj nepovoljan razvoj.
Priroda se brani sama i zato su tako važni pripravci protiv insekata na bazi biološke
borbe. Na primjer raste izrazito rezistencija moskita protiv kemijskih tretiranja,
posljedica je cjelosvjetski porast oboljenja od malarije pa je u posljednjih
pet godina broj slučajeva obolenja udvostručen i dosegao više od 200 miliona. Malarije
je tako postala opet najraširenija bolest na svijetu koju prenose insekti.


Istraživanja se pokazala, da se nakon 10—15 generacija populacije insekata kod
upotrebe istog kemijskog pripravka u borbi protiv njega razviju o>d preživjelih jedinki
nove otpornije populacije. Njihov nasljednji osnov već sadrži gen, koji neutralizira
učinke prvotno veoma djelotvornoga otrova. Tako ima danas već 57 pripravaka,
koji nisu praktički upotrebivi u borbi protiv insekata, a onj predstavinvesticije
mnogo milijuna dolara. Usporedno se smanjuje broj novorazvijenih i
proizvedenih pripravaka. I tako se danas već događa, da se na pr. u SAD oko 50%
insekticida upotrebljavanjih u boirbi protiv škodljivih insekata doslovce rasipa protiv
već rezistentnim vrstama insekata.


Hr