DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 113 <-- 113 --> PDF |
strijom bio vezan s dužim boravkom na Visokoj školi za kulturu tla« (Hochschule fur Bodenkultur u Beču). Brank o Korbe r rođen je 1929. godine u Šentjurju pri Celju. Gimanziju je polazio i završio u Celju poslije rata, jer za vrijeme rata nije polazio školu nego je aktivno sudjelovao u narodnoslobodilačkoj borbi. Na Šumarski fakultet u Zagrebu upisuje se 1948. godine i diplomira 1953. Za vrijeme studija jedno vrijeme boravio je u Norveškoj a tada uspostavljene veze nastavile se i kasnije. Nakon završetka studija zapošljava se u Gozdnom gospodarstvu u Celju odakle, kolovoza 1957, prelazi u OUG Celje. Iz Celja, na temelju uspješnog stručnog rada i društvenopolitčke aktivnosti, imenovan je direktorom GKPZ Mozirje i direktorom Zgornjesavinske kmetijske zadruge Mozirje. Od ljeta 1961. do ožujka 1965. obavlja i dužnost predsjednika Općine Mozirje, a istodobno je i poslanik Ljudske skupščine Slovenije. Iz Mozirja prelazi u Gozdno gospodarstvo Nazarje a 1975. godine u Gozdno gospodarstvo Bled. 1975. vraća se mu rodni kraj, u Celju. Branko Korber posebno se bavio seljačkim šumama i propagandom seoskog turizma, posebno u Radovljiškoj općini i u Općini Slovenske Konjice. U Turisti. čkom savezu Celje bio je predsjednik odbora za seoski turizam a aktivan je bio i u Turističkom društvu Slovenske Konjice. Bio je i član Izvršnog odbora Zadružne zveze Slovenije i predsjednik Odbora za privatni sektor u Splošnom udruženju goz. darstva Slovenije. Više godina bio je predsjednik Društva inženjerjev in tehnikom gozdarstva in lesarstva u Celju. Život Branka Korbera bio je vrlo plodan i priznat od društva te mu je podjeljeno odlikovanje Zasluge za narod i red rada, priznaje Zadružne zveze Slovenije za zasluge na razvoju seoskog turizma a 1983. godine i nagrada Općine Slovenske Konjice. Sloboda n Raji ć (Rajič u Sloveniji) rođen je u Srpskom Itebeju 1924. godine. Gimnaziju je završio u Zrenjaninu a šumarski fakultet u Zagrebu diplomiranjem 1950. godine. Dekretom je upućen na prvo radno mjesto u tadanje Ministarstvo šumarstva u Ljubljani i u Sloveniji, lako rođen Banaćin, ostaje sve do svoje smrti. Iz Ministarstva premješten je u Gozdno gospodarstvo Novo mesto, 1955. godine postavljen je za šefa Okrajne uprave za gozdarstvo u Novom Mestu a 1961. za načelnika Odeljka za međuopćinske inspekcijske službe u istom mjestu. Nakon 14-godišnjeg rada u Novom Mestu prelazi u Ljubljanu, u Papirles, gdje mu je povjerena služba za plantažiranje u cilju proizvodnje celoloznog drva te je »orao ledinu i iza sebe ostavio vidne i bogate dokaze svoga rada i znanja«, kako naglašava u nekrologu Rajiču Ciril Remic (u Gozdarskom vestniku«), U papirnoj industiji ostaje do 1981. godine i to najprije kao pomoćnik direktora za sektor nabavne a zatim, od 1977, u SOZD Slovenijapapir na poslovnima osnivanja plantažnih nasada. Radni vijek završio je u Općem udruženju šumarstva Slovenije. U svom radu povezivao je istraživački rad s operativnim područjem te je bio član Savjeta Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo a za problematiku znan. stvenog i istraživačkog rada bio je zadužen u Općem udruženju šumarstva Slovenije. Za svoj rad Rajić je primio časna priznanja republičkog i jugoslavenskog stručnog Saveza a više godina bio je i predsjednik Zveze inženirjev in tehnikov gozdarstva in lesarstva Slovenije. Osobine njegovog života i rada sumirao je C. Remic rečenicom da »smo srečni, da nam ostaje njegova dragocjena baština: njegova prijateljstva, vjera u ljude in negovo delo«. O. Piškorić |