DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Treća brdska kosa na jugozapadnom dijelu otoka pod nazivom Kalifromt, najmanja, po nadmorskoj visini, (92 ni u predjelu Plogar), prostire se u istom pravcu kao i prve dvije, a proteže se od rta Kaltfront {Zeleni rt) do rta Frkanj, gdje se spušta u more i ponovno izranja kao´ otok Dolin. Između ovih triju brdovitih kosa pružaju se dvije plodne doline: veća dolina proteže se od Uvale Supetarska Draga do Banjola, dok se nešto manja dolina proteže jugozapadnim dijelom otoka od Uvale Karnpor do- Uvale Eufemija. Obale otoka Raba nisu jednako razvedene. Najslabije je razvedena sjeveroistočna obala od rta Gavranić do poluotoka Lopar, pa na ovom dijelu ama tek nekoliko manjih dražica kao što: su Mag, Krklant i. Njivice. Poluotok Lopar naprotiv ima plosnate i lijepo razvedene obale. Cijeli poluotok se blago izdiže iz mora i podsjeća na oblik ispružene pesnice. Pet oštrih rtova poput pet prstiju na ruci ograđuju mnoštvo nianjih draga i dralžica i među njima dvije najveće: Loparsku: dragu, i Crnice (Rajska plaža). Sjeverozapadna obala otoka Raba je najraizvedenija. U ovo ni dijelu dominiraju dvije velike drage: Supetarska draga i Kampor. U jednoj i u drugoj more se duboko usadilo u suhu zemlju i stvorilo dvije prostrane uvale, koje na svom završetku imaju velike pješćake. Ovaj: dio otoka obiluje i, manjim uvalicama. uvalama i dražicama. Na zapadnom dijelu dističu se svojom ljepotom uvale: Sv. Mare, Perla, Planika, Kristal, Valsika, Kanitalj, Kristofor, Cifnat, Golžinka, Jele^novica, Suha Punta, Matovica, Kandalora. (bolje poznata kao nudistička plaža). Iza rtai Frkanj- proteže se gradska luka a istočno od gradske luke su tri otvorene pješčane drage pod nazivom Prva Padova, Druga Padova i Treća Padova kao poznate i omiljene kupališne zone. Barbaitski kanal obiluje manjim otvorenim dražicama, omeđenim malim lukobranima (mulićima), najvećim dijelom pjeskovitog i šljunčanog dna. Nastavno pokusni šumski objekt nalazi se u jugozapadnom dijelu otoka i pripada šumskom predjelu Kalifront. U svom sastavu ima jednu od najljepših uvala na otoku, uvalu Sv. Mara, a, njegova veličina iznosi cea- 100 ha, sve obraslo šumom hrasta crnike, niskog uzgojnog oblika. Nadmorska visina kreće se od 0 do 80 m. Obala; NPSO je vrlo razvedena, s većim dragama i dražicama. Reljef je na gornjim položajima uglavnom blago valovit ai prema moru ponegdje nejednolik. Petrografsku podlogu predjela čine vapnenci Gornje Krede. S obzirom na ustremljenost kamenih slojeva, tlo prosječno nije plitko kao na velebitskim padinama:, pa je uglavnom do srednje duboko, razmjerno dobro strukturno i plodno. Na otoku vlada vrlo povoljna -mediteranska, klima s blagim zimama i ugodnim umjereno toplim ljetima. U zimskim mjesecima živa u termometru vrlo rijetko pada ispod nule. Snijeg, koji pokriva vrhunce Velebita, predstavlja samo lijepu vizuelnu dekoracija panorami otoka u ,zi´mi i gotovo nepoznat stanovnicima otoka. U ovom stoljeću Rabljani su imali prilike da vide snijeg svega tri puta na svom otoku. Srednje godišnje oborine iznose 1.122 mm i nisu mnogo nejednolično raspoređene; ipak su proljeće i ljeto najsuši´ dio godine; najmanje je oborina u XII mjesecu. Ljetna vrućina je podnošlj.ivija nego npr. u Crikvenici. Formula klime, po Köppenu, je Cfsax. Srednja godišnja temperatura bila je u razdoblju godine 1946—1958. 15,5°C (1892—1938. godine 14,5°C). Najtopliji je srpanj (24.6), a 133 |