DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 38 <-- 38 --> PDF |
u omjeru smjese dominirala: crnika, nastala» iz sjemena s određenim brojem drugih vrsta koje inače pridolaze u tim sastojinama a» koje bi pretežno zauzimale donje etaže u vertikalnom profilu tih sa´stojina. POKUSNE PLOHE U MAKIJI U odjelu 8 gdje se nalazi makija hrasta crnike i crnog jaisena (Orno-Quercetum ilicis) postavljene su 1977. godine tri pokü´sne plohe, svaka površine 400 m2 (20 X 20). Cilj istraživanja na (pokusnim plohama je određen s tim da se uzgojnim zahvatima i prirodnom regeneracijom potpomognutom s unošenjem žira obavi što je moguće prije konverzije iz makije u sastojinu visokog uzgojnog oblika. Na plohi broj 1 obavljeni su zahvati koji imajlu zadatak pripreme sastojine (tla i stabala) za prirodnu obnovu. Intenzitet sječe po broju stabala iznosio je 27% a kod crnike 45%. Na plohi broj- 2 obavljeni su intenzivni zahvati s ciljem pripreme sastojine za prirodnu obnovu uz unošenje žira crnike pod motiku. Intenzitet sječe po broju stabala iznosio je 28% a kod crnike 37%. U razdoblju od početka 1977. godine do konca 1983. godina na obadvije plohe obavljene su dvije sječe uz izmjeru prije i nakon zahvata svih stabala- na plohama, dvije izmjere ponika i podmlatka, dvije izmjere relativno užitog svjetla, te jedna njega ponika i pomlatka pod zastorom krošanja starijih stabala. Na pokusnoj plohi br. 2 obavljano je unošenje 40 kg žira pod motiku. Na pokusnoj plohi broj- 3 koja jje s obzirom na sječu ostala netaknuta i služi kao kontrolna ploha- obavljene su izmjere stabala i registracija ponika i podmlatka te izmjera relativnog užitnog svjetla. Radi djelomičnog uvida u strukturu sastojine po vrstama drveća, broju stabala na pokusnim plohama 1, 2 i 3 u odjelu broj 8 donosimo numeričke podatke o stanju prije sječe »O« i nakon sječe »S« na plohi- broj 1 i 2, početno stanje na plohi broj 3 na površini od 400 m2 i na 1 ha. 11. 08. 1977. = »S« Ploha broj 1 odjel 8 Ta-bLica 1. Broj komada Naziv vrsta Na plohi po ha »O« »S« »O« »S« Crnika (Quercus ilex) Planika (Arbutus unedo) Zelenika (Phillirea media) Erica (Erica arborea) Leprika Viburnum tinus) Tršlja (Pistacia lentiscus) Smrika (Juniperus axycedrus) 240 312 568 224 242 4 1 108 141 10,3 48 30 — 1 6.000 7,800 14.200 5.600 6.050 100 25 2.700 3.525 2.575 1.200 750 — 25 Ukupno: 1.591 431 39.775 10.775 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Intenzitet proreda jači s unošenjem žira crnike Ploha broj 2, odjel 8 Tablica 2. Biroj komada Naziv vrsita Na plohi po ha »O« »S« »O« »S« Crnika (Quercus ilex) 352 130 8.800 3.250 Planika (Arbutus unedo) 268 105 6.700 2.625 Zelenika (Phillirea media) 394 83 9.850 2.075 Erica (Erica arborea) 312 59 7.800 1.475 Leprika Viburnum tinus) 290 73 7.250 25 Tršlja (Pistacia lentiscus) 17 1 425 25 Ukupno: 1.613 451 40.825 11.275 Kontrolna ploha bez uzgojnih zavata — prepuštena prirodnom razvoju Ploha broj 3, odjel 8 Tablica 3. Broj komada Naziv vrsta Na plohi po ha »O« »o Crnika (Quercus ilex) 241 6.025 Planika (Arbutus unedo) 263 6.575 Zelenika (Phillirea media) 543 13.575 Erica (Erica arborea) 339 8.475 Leprika Viburnum tinus) 224 5.600 Tršlja (Pistacia lentiscus) 20 500 Ukupno: 1.630 40.750 Pokusne plohe u niskim i srednjim šumama U odjelu 6 predjela Kalifront osnovane su 1978. godine tri pokusne plohe (br. 4, 5 i 6) veličine 300 m´2 u 60 godišnjoj parnjaci hrasta crnike. Pored stabala crnike nastalih iz panja u sastojim se nalazi veći broj stabala nastalih iz sjemenai. Cilj gospodarenja s tim sastojinama je u tome da se zahvatimai njege (prorede) postupno sastojina konvert´ira u srednji odnosno visoki uzgojni o´blik. Ploha broji 4 ostala je netaknuta dok je u plohama 5 i 6 obavljena proreda. Strukturu sastojine na pokusnim plohama po vrstama drveća i broju stabala prije »O« i nakon »S« prorede izgleda ovako: Ploha broj 4, odjel 6 Tablica 4. Broj komada Naziv vrsta »O« >S« »O« »S« Na plohi po 1 ha Crnika (Quercus ilex) 234 7.792 Erica (Erica arborea) 86 2.863 Planika (Arbutus unedo) 64 2.131 Zelenika (Phillirea media) 15 499 Leprika Viburnum tinus) 5 166 Crni jasen (Fraxinus ornus) 18 599 Trešnja (Prunus avium) 22 732 Maklen (Acer monspesulanum) 2 67 Ukiuipino: 446 14.846 141 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Ploha broj 5, odjel 6 Tablica 5. Broj ki >mada Naziv vrsta Na plohi po 1 ha »o« »O« »S« Crnika (Quercus ilex) 170 96 5.661 3.196 Erica (Erica arborea) 176 61 5.860 2.031 Planika (Arbutus unedo) 112 46 3.730 1.532 Zelenika (Phillirea media) 10 — 333 — Leprika Viburnum tinus) 10 10 333 333 Crni jasen (Fraxinus ornus) 6 1 200 33 Ukupno: 484 214 16.117 7.125 Ploha broj 6, odjel 6 Tablica 6. Broj komada Naziv vrsta Na plohi Na 1 ha »O« »S« »O« »S« Crnika (Quercus ilex) 210 99 6.993 3.297 Erica (Erica arborea) 292 138 9.724 4.595 Planika (Arbutus unedo) 103 54 3.430 1.798 Zelenika (Phillirea media) 17 14 566 466 Leprika Viburnum tinus) 10 i! 330 — Crni jasen (Fraxinus ornus) 1 — 86 — Mirta (Myrtus communis) 2 — 66 — Ukupno: 635 305 21.143 10.156 Nakon obavljenih proreda na plohama broj 5 i 6 je ostao pretežen broj stabala crnike nastalih iz sjemena. Tako je na plohi broj 5 ostalo 56% a na plohi broj 6,58% stabla crnike iz sjemena. Prema tome možemo tvrditi da su se te sastojine nakon jedne prorede konvertirale u viši uzgojni oblik tj. od niske šume nastala je srednja šuma. Daljlnjim uzgojnim zahvatima ova sastojina će postupno preći u šumu visokog uzgojnog oblika. U odjelu 5, gdje je smještena sastojina niskog uzgojnog oblika starosti oko 40 godina postavljene su 1978. godine tri pokusne plohe svaka površine 900 m2. Plohe su postavljene s ciljem istraživanja kako^ njege utječu na proizvodnju drvne mase, razvoj strukture sastojine, na konverziju uzgojnog oblika i na proces prirodne obnove u uvjletima koji vladaju u tim sastojinama. U prilogu donosimo podatke o strukturi tih sastojina u odnosu na vrste drveća i broj stabala. 142 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Ploha broj 7, odjel 5 Tablica 7. Naziv vrsta Crnika (Quercus ilex) Erica (Erica arborea) Planika (Arbutus unedo) Tršlja (Pistacia lentiscus) Leprika Viburnum tinus) Crni jasen (Fraxinus ornus) Mirta (Myrtus communis) Kruška (Pirus piraster) Zelenika (Phillirea media) na plohi 695 358 359 46 197 103 21 1 510 Broj komada. na 1 ha 7.382 3.974 3.985 511 2.187 1.147 233 11 5.661 Ukupno: 2.260 25.087 Ploha broj 9, odjel 5 Tablica 8. na plohi Broj komada. na 1 ha Crnika (Quercus ilex) Erica (Erica arborea) Planika (Arbutus unedo) Tršlja (Pistacia lentiscus) Leprika Viburnum tinus) Zelenika (Phillirea media) Crni jasen (Fraxinus ornus) Mirta (Myrtus communis) 627 380 401 12 195 327 17 3 6.960 4.218 4.451 133 2.164 3.630 189 33 Ukupno: 1.962 21.778 Radovi na neposrednoj konverziji u viši uzgojni oblik sadnjom sadnica Na dijelu odjela broj 8 u makiji s vrlo lošim izbojcima crnike iz panja osnovana je pokusna ploha na kojoj je obarvljena. neposredna konverzija u viši uizgojini oblik. Površina je očišćena od svih pratilaca crnike a pod zastor rijetkihstabala crnike iz panja posađene su sadnice crnike proizvedene u kontejnerima.. Sadnja je obavljena koncem svibnja 1983. godine taiko da se je na površini od 1.000 m2 posadilo 250 sadnica. Pokus će biti zanimljiv i radi toga da se dobije uvid kakav je uspjeh kontejnerske sadnje obavljene u ljeto izuzetno tople i sušne 1983. godine. Koristeći novoosnovani eksperimentalni rasadnik i sadnice proizvedene u njemu na više mjesta na nastavno pokusnom objektu Rab obavijtena su pošumljavanja sa sadnicama alpskog i primorskog bora te pinije. Pošumljavanja su obavljena u zadnjim degradaeijskim stadijima crnokovih šuma u garigu i kamenjari. ZAKLJUČAK 1. Šumarsku problematiku mediteranskog područja možemo svrstati u tri grupe problema i to: — Problem podizanja šuma na golom kršu 143 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— Problem uzgoja postojećih autohtonih sastojina i njihova pretvorba u viši uzgojni oblik kao i obnova postojećih zrelih alohtonih sastojina borova — Problem zaštite i, očuvanja autohtonih i alohtonih sastojina1. 2. Šume otoka Raba sa svojim strukturnim i ekološkim osobinama predstavljaju idealne objekte za šuimsko uzgojna istraživanja, koja. mogu dati više svjetla kod rješavanja problematike njege i gospodarskih zahvata na području mediteraiski´h šuma. 3. Temeljni šumski ekosistem ma otoku Rabu je šuma hrasta crnike (Orno- Quercelum ilicis) i sve težnje šumara treba da budu usmjerene u uspostavljanju tog stabilnog ekosistema na otoku Rabu. 4. Stacionarna istraživanja putem osnivanja pokusnih ploha te intenzivno praćenje razvoja i promjene strukturnih i ekoloških čimbenika uvjetovanih šumsko-uzgojnim zahvatima, jedan je od sigurnih načina rješavanja problematike uzgoja i gospodarenja šumama mediteranskog područja. LITERATURA B a/duri na, O.: Kronika ts aim »sit ama u Kampomu, Raih 1936—1956. Hire , D.: Proljetna flora otoka Ralba — R. J. A., knj. 198, str. 65—69, Zagreb, 1913. Horvatić , S.: Karakterisitlika flore i vegetaciie Krša. Sum. list, 52: 399, Zagreb, 1928. Hotrvaltić, S.: Istraživanje vegetacije otoka Raba i Krika u god. 1935. i 1936. Ljetopis Jugosl. Akad. sv. 49, Zagreb, 1937. Horvatić , S.: Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Rad, krnj. 22, str. 1—96 + tabele, Zagreb, 1939. Horvatić , S.: Tipološko raščlanjen je primorske vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Botanica Croatdca vol. XVII, Zagreb, 1958. H or vati c, S.: Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg primoirja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acita Botanica Croatica, vol. XXII, Zagreb, 1963. L asm an, D.: Sumairenje na otoku Rabu. Sum. List, str. 138—163, Zagreb, 1906. Matić, S., Ra uš, Đ. i Vranković, A.: Rezultati istraživanja trajno zaštićenog prirodnog šumskog rezervata »Dundo« na otoku Rabu. Simpozij u Ohridu 1975. M a r i či ć-B r us i na, Lj.: Geografsko-geološkii pniikaz otoka Raba. »Priroda« br. 9, str. 274—275, Zagreb, 1964. M a š k a r i n, V.: Otok Rab, knjiga 1981. N i k š i ć, B.: Jedna stogodišnjica (Rravdoja Bella). Sum. List 77:527, Zagreb 1953. P e t r a č i ć, A.: Zimzelene šume otoka Raiba. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb, 6, 1938. R a u š, Đ.: Stodvadesetgodišnjdica rođenja zaislfužnag šiumaira Pravdoja Bella. Sum. List, 11—12T, 479—481, Zaigreb, 1973. Ra uš, Đ.: Šumski ekosistemi Raba (od XV do XX st.), Sum. list, 1—3, 53—65, Za greb, 1978. S´lijepčević , A.: Klirna Raba. Rasprave i prikaze HZM-a 5, 1960. Sa far, J.: Suime Dunda i Kalifiromit na otoku Rabu — smjernice uzgajanja. Institut za šum. i lovna istraživanja NR Hirvatiske, Zagreb, 1962. Šimi či ć, J. i Ra uš, Đ.: Otkrivanje spoimen biste šumaru Pravdoju Belljd na Raibu 16. IX 1974. Hortikultura br. 1, Split 1975. Suirić, St.: Opis i osnova gospodarenja u državnoj šuimii »Dundo« na oloku Rabu. 144 Sum. List, str. 259—265, Zagreb, 1933. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Đ. Rauš i S. Matić Synecological — Silvicultural Investigations in the Forests of the Island of Rab Summary In the Kalifront forest on the island of Rab (at 44° 45´ north latitude and 14° 45´ east longitude from Greenwich) the Department of Silvicultural Studies within the Faculty of Forestry, University of Zagreb, started an investigation into the influence of silvicultural works in Evergreen Oak stands (Quercus ilex L.). For this purpose experimental plots were laid out in maquis, coppice forest and coppice with standards forest. The introductory part presents geological, pedological and climatic conditions of the island of Rab, together with vegetation, followed by data on forest structure in the experimental plots according to number of stems and tree species. Data are given for the condition initially found and the condition after the first thinning. The original condition is marked with an »O« and the state after felling with an »S«. Tables 1 — 8 contain the following data: — for plots in maquis with slight thinning (Table 1), with heavy thinning and acorn planting (Table 2) and the control plots (Table 3); — for plots in the coppice with standards forest, which were thinned (Tables 4 and 5) and for the control plot (Table 6); — for plots in the coppice forest data are given only on the original state (Tables 7 and 8). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 44 <-- 44 --> PDF |
IZ ŠUMARSKOG LISTA 1884. GODINE Pripremajući materijal za publikaciju »Sto godina šumarstva Bilogorsko- pođravske regije« istraživao sam i stanje zemljišnih zajednica na osnovu zemljišnih knjiga (gruntovnice) u toj regiji. Tako sam pronašao da su tri zemljišne zajednice (Pčelić, Pivnica i Rezovac) u Vitrovitičkom kotaru, za prodani´ dio drvne mase matičnog posjeda povećale ga za ukupno 276 ha.. Dakle ovlaštenici zemljišne zajednice mjesto da novac koji su dobili od prodaje stabala podijele, oni su ga upotrijebili za povećanje svog posjeda. Eto i daljnja tri primjera, objavljena u Sum. listu 1884. (str. 227), u doslovnom prijepisu.* »Urb obćina mali Potočec dala je Albertu Rechnitzeru 350 hrastovah, vrijednih 1140 for., a ovaj dao je u zamjenu pod vlastelinskim vinogradom, šumu dolnje Ravnice u površini od 111 rali i 409 četv. hvati, koja je procjenjena u 3504 for., razlika u korist urb. oibć. m. Potočec iznaša dakle 2064 for. Urb. obćina v. Potočec dala je Albertu Rechnitzeru 350 hrastov, procijenjenih na 2315 for. 13 novč., a on njoj u zamjenu šume »Pod vlaške Gorice«, »Bjelovina«, »Kapelašina « u poreznoj obćina veliki Potočec i šumu »Gajek« u poreznoj obćini Majurec, koje sve četiri vriede po odnosnoj procjeni 4795 for. 13 novč. Razlika u korist urbar, obćine v. Potočec iznosi 2450 for. Urb. opć. Ivanec dala 250 hrastovah, procienjenih po izaslanstvu na 1250 for., a Albreeht Rechnitzer dao je u zamjenu za ovo hrašće svoje šume »Ribnjačina« i »Beče « porez, obćina v. Potočec, koje su procjenjene na 2469 for. 20 novč., razlika u korist urb. obćine Ivanec iznosi dakle 1219 for. 20 novč.« * Ovi se podaci ne nalaze u današnjoj zemliišnjoi knjizi, jer su u njoj upisane zemljišne zazajednicama iz 1894. godine. Tada su u ZK uniieti podaci tadašnjeg stanja a ne i promjena posjeda prije toff datuma. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 37 <-- 37 --> PDF |
iz sjemena, te ga prate manje ili više svi elementi ´crnikovih šuma (Phiillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea i dr.) Udio pratilaca ovisan je o strukturnim karakteristikama dotične sastojine. UZGOJNA ISTRAŽIVANJA Otok Rab sa svojim šumama predstavlja idealan objekt u kojem se mogu obavljati šumsko uzgojna istraživanja ui cilju unapređenja gospodarenja: u sastojinama mediteranskog područja. Temeljne šumske sastojine na cijelom medi teranu talko i na Rabu predstavljene su hralstom crnikom i njegovim pratiocima. Ta izuzetno stabilna šumska vrsta, drveća tisućama godina ´izuzetno se dobro prilagodila ekološkim uvjetima područja na, kojem se razvija te zauzima dominantan položaj u strukturi sastojina svih uzgojiih oblika i degradacijskih stadija autohtonih sastojina medlterana. Vrlo rano naseljavanje Raba te intenzivan život otočana kroz vjekove oistavio je vidne tragove na, rapske šume. Za razliku od većine naiših otoka taji dugogodišnji intenzivni utjecaj biotskih i abiotskih čimbenika nije doveo do totalne degradacije šumske vegetacije na cijelom otoku nego samo na pojedinim njegovim dijelovima. Šumski kompleksi iako degradiranih šuma hrasta crnike na, predjelu Dunda; i Kalifronta u površini od 1.141 ´ha svjedoci su da su Rabljani sačuvali Više šuma nego bilo koji otočani na Jadranu. Šumsku problematiku cijelog Mediterana možemo obuhvatiti u tri osnovne točke i to: 1. Problematika podizanja šuma na golom kršu 2. Problematika uzgoja poistojfećih autohtonih sastojina i njihova konverzija u viši uzgojni oblik kao i obnova postojećih zrelih alohtonih sasastojina borova 3. Problematika zaštite i očuvanja autohtonih i alohtonih sastojina. Prilazeći rješavanju navedene problematike autohtone sastojine imaju dominantnu ulogu i krajnji cilj kod rekultivacije golog krša jer predstavljaju Stabilne ekosisteme kad j!e u pitanju zaštita od štetnih biotskih i abiotskih čimbenika. Upravo iz tih razloga smatrali smo potrebnim intenzivirati istraživanja u autohtonim sastojinama hrasta, crnike a posebno proučavati neposredne i posredne konverzije u jedan od viših uzgojnih oblika. Osim toga, paralelno s takvim istraživanjima obavljali bi se radovi na, .istraživanju strukturnih osobina crnirkovih sastojinai. Talkva istraživanja dala bi, više podataka o ekološkim zahtjevima i biološkim svojstvima vrsta koje s crnikom tvore te sastojine. Na području Kalifronta dominiraju makije koje predstavljaju jedan stupanj degradacije crnikovih šuma. Pored makije nailazimo na šume niskog uzgojnog oblika (panjače) i na manjem dijelu površine jedan prelazni stadij srednje šume. Sve te degradacijske stadije treba pravilnim uzgojnim zahvatima prevesti u viši uzgojni oblik. Konačni cilj, kojlem bi trebao težiti svaki uzgajivač, predstavlja u ovom slučaju regularna sastojina visokog uizgojnog oblika u kojoj bi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Subass.: Orno-Quercetum ilicis ericetosum Raus 1974. Facies: Quercus pubescens ŠUMA HRASTA CRNIKE (Orno-Quercetum ilicis H-ić 1958) Šuma crnike raširena je u veoma; sličnom sastavu od Južne Francuske do Grčke; u nas je zastupana posebnom asocijacijom. Ona pokriva uski rub jugozapadne i južne Istre, prelazi na najjunžniji dio Crelsa, Raba i Paga i zaprema sve otoke prema jugoistoku od Lošinja, a kopno dalmatinske Hrvatske od Zadra do albanske granice. U arealu šume crnike luče se jasno tri geografske varijante: sjeverna, srednja i južna. U sjevernu pripada Istra ,s Kvarnerskim otocima, u srednju dalmatinski otoci do uključivo Hvara i Šćedra zajedno* s uskim pojasom susjednog kopna, a u južnu Pelješac i područje južnije od njega. Diferencijalne vrste za ,spo.menute geografske varijante su: 1) U srednjoj varijanti: Styrax officinalis i Poterium slp., 2) u srednjoj i južnoj: Rosmarinus officinalis, Euphorbia dendroides, Anthylis Barba-Jovis, Anagyris phoetida, Ephedra nebrodensis 1 dr., 3) samo u južnoj varijanti: Phylyrea angustifolia, Calycatome spinosa, Phlomis fruticosa, Putoria calabrica, Convolvus cneorum, Marsdenia erecta, Arbutus andrachne j dr., 4) u sjevernoj varijanti (Lošinj) i južnoj varijanti nalazi se kao reliktna vrsta Quercus coccifera. Šuma crnike razvijena je u tri subasocijiacije: Orno-Quercetum ilicis typicum H-ić — niska šuma ili gusto sklopljena, makija s elementima šuma; Orno- Quercetum ilicis myrtetosum H-ić — niska makija s mirtom (mrčom) jest najrašireniji vid naših makija s velikim brojem facijesa i Orno-Quercetum ilicis ericetosum arboreae Rauls — zaprema najsjevernije područje hrasta crni´ke, a vezana je za duboka i isprana tla (Ralb). U njenom sastavu prevladava, Erica arborea, Arbutus unedo, Cistus salviefolius, Pteridium aquilinum, Helianthemum gutatum i dr. Regresivna sukcesija crnikovih šuma ide preko panjača, makija, gariga do kamenjara, a prirodna progresivna sukcesija od kamenjara obraslih gušćih ili rjeđe raznim zelenim i sitnim grmljem, preko gariga rjeđih makija sastavljenih od sitnijeg i krupnijeg polugrmlja i grmlja, zatim preko gušćih makija sve do pravih makija ili — još dalje — crnikovih šuma s podstojnom makijom. Zahvat u progresivnoj´sukcesiji ovisi o stupnju degradacije. Brže napreduje, ako se u kamenjaru ili garigu forsira i pomaže crnika uzgojena iz sjemena ili sadnica. * Orno-Quercetum ilicis < Makija Quercus ilex s garigom I t GarigJ Garig s Q. ilex t Rjeđi garig Garig > Kamenjara * Promatrajući strukturu zajednice na području Kalifront, možemo zaključiti da u šumama pretežno dominira hrast crnika (Quercus ilex) nastao iz panja ili |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 35 <-- 35 --> PDF |
ŠUMSKA VEGETACIJA OTOKA RABA Kratki povijesni prikaz Otok Rab spada u red najzelenijih otoka na Jadranu, šume pokrivaju oko 40%> njegove površine. Prema svojoj! veličini (93,6 ´km2) Rab je deveti otok našeg Jadrana, a prema zelenilu, tj. obrastati sa šumom (37,5 km2) drugi, jer ga jedino otok Mljet nadmašuje svojim zelenilom. Sume su usko povezane sa životom naroda zbog toga se, proučavajući povijest Rabljana, uočava i1 povijest šurnai na otoku Rabu. Rab se prvi puta spominje u IV stoljeću prije nove ere, u putopisu grčkog geografa PSeuda Skila´ksa, koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom Mertorides. Najstariji stanovnici otoka Raba, za koje zna povijest, bili su Iliri, tj. ilirsko pleme Liburni. Liburni se opiru prodoru Grka na Jadran i grade manje vojne utvrde od kojih se tragovi vide dl danas na rtu Kaštelina u uvali Kampor i Punta zidine na poluotoku Loparu na Rabu. Rimljani u II stoljeću prije n. e. podižu, na mjestu današnjeg grada, vojnu tvrđu, koju je kasnije Oktavijan August uzdigao u red rimskih municipija. Život unutar utvrde bio je organiziran po uzoru na veliki Rim. Premai tom uzoru., rapski municipij je dobio svoji ustav i gradski1 magistrat. Uprava, je imala i svog blagajnika, koji je upravljao gradskim prihodima, a najvažniji prihodi dobivali su se od iznajmljivanja općinskih šuma i pašnjaka, narodu i od toga su se plaćali Knez i općinski činovnici. Znači da negativni utjecaj na šume otoka počinje od početka njegovog naseljavanja iprije naše ere i traje kroz čitavo povijesno razdoblje, dok se sa šumama nije počelo gospodariti na znanstvenoj osnovi, što traje posljednjih stotinu godina. Rab je bio pod upravom Venecije od 1409—1797. godine, znači gotovo 400 godina. U tom razdoblju nestale su mnoge šume na oto´ku. Trup Kamenjaka, je ogolio i pojavila se jaka erozija, nastala su bujična područja koja se jolš danas nišu potpuno smirila. Za vrijeme vladavine Austro-Ugarske rnonaarhije, kao i stare Jugoslavije, nastavljeno je iskorištavanje i prodaja rapskih šuma s tom razlikom da se, uviđajući ranije učinjene greške, počela obavljati smirivanje erozije građevinskim radovima i pošumljavamjem. Podignuto je dosta šumskih kultura. Od dolaska nadšumara Pravdojia Belije (1890—1945) podignuto je 190 ha a od 1945—1965. godine 600 ha, te od 1965—1980. godine 1 ha na NPSO Rab, tako danas imamo na otoku 791 ha kultura, alohtonih borova i ecai 3.000 ha prirodnih šuma hrasta crnike u raznim degradaeijsfcilm oblicima (panjača, makija, garig). Detaljnije o povijesti rapskih šuma vidi Rauš, Đ. 1978. godine. Šumske fitocenoze Fitoceloška istraživanja pokazuju da su na otoku Rabu razvijene ove šumske fitocenoze: Ass. Orno-Quercetum Ilicis H-ić 1958. Subass: Orno-Quercetum ilicis typicum H-ić 1985. Facies: Pinus halepensis |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Kapacitet za vodu je malen do osrednji (crvenice), odnosno vrlo malen (kalkokambisol). One niže vrijednosti kapaciteta za vodu djelomično idu u korist većeg kapaciteta za zrak. Reakcija tla je praktički neutralna kod crvenice, dok je slabo kisela kod smeđeg tla na vapnencu. Absorpoijski kompleks, u vezi s tim, je visoko zasićen bazama- (V°/o). S obzirom na količinu humusa ova tla su jako- humozna, međutim, humusno akumulativni horizont je dosta plitak, tako da su uz dubinu ispod 7 cm ova tla slaibo humozna. Isto tako su vrlo bogata na dušiku. No odnos C : N u površinskom humusno a-kumulativnom horizontu ,(ADä) kod smeđeg tla na vapnencu indicira na humus slabijie kvalitete (sirovi humus). U pogledu opskrbljenosti fiziološki5 aktivnim hranivima ova tla, a- što je do sada u više radova konstatirano1, bogata su na sadržaju KaO, dok su na fiziološki aktivnom P2O5 slabo opskrbljena (u tragovima). Dok crvenice i smeđa tla na vapnencu (kalkokambisol) dolaze ma tvrdoj geološkoj podlozi vapnenca, naša euitrična smeđa tla razvila su se na. rastresitim kvartarnim sedimentima,. Dolaze djelomično kao profili sa različitom litološkom građom — dvoslojni profil — zastupljena su u ohliku mozaika i u zemljišnim kombinacijama. U vezi s tim valja konstatirati da su na nekim mjestima zastupljeni kako rastresiti sedimenti tako i; vapnenci, dakle, dvije vrste -matičnog supstrata što pruža još učestaliju izmjenu varijanti zemljišnih jedinica. Temeljem dobivenih rezultata, o ovim tlima po mehaničkom sastavu površinski horizont, tj. horizont A i (B) eutričnog smeđeg tla spadaju u pjeskovito glinaste ilovače, dok su dublji horizonti I i II glinoviti (pjeskoviti glina i laka -glina — slojeviti profil). Također su- jasne i razlike u poroznosti između genetskih horizonata i dubljih slojeva (I i II) s obzirom na ukupni sadržaj pora. Dok su gornji horizonti porozni, dublji slojevi u profilu su malo porozni. Kapacitet za vodu je malen do osrednjli, ali u ovom slučaju s neznatnim apsolutnim razlikama za cijeli profil. Kapacitet za zrak je, međutim, slabiji, odnosno manje za cea 2 do 5 puta u dubljim slojevima u odnosu na gornje horizonte. Po reakciji spada -u slabo kisela tla, a pH je skoro konstantan u profilu (pH 6 osim u površinskom horizontu gdje je nešto veći i iznosi 6,3). Stupanj zasićenosti adsorpeijskog kompleksa bazama (V°/o) je visok i iznosi između 77.5 i 86%. Po količini humusa jedino je A horizont dosta, humozan (4,6%). Dublji horizonti su vrlo slabo humozni, a s obzirom na C : N odnos može se zaključiti da je humus dobre kvalitete. Sto se tiče fiziološki aktivnih hraniva slabo su opskrbljeni s P2O5 kao i crvenice i kalkokambisoli. Međutim, s fiziološki aktivnim KsO ova tla slabije su opskrbljeni i od crvenica i od kalkokambisola. Naime, samo površinski humusno akumulativni horizont spada u klasu dobre opskrbljenosti ovim biljnim hran´ivom, dok je u ostalom dubljem dijelu profila opskrbljenost tla s K2O na granici između II i III klase tj. slabe do srednje opskrbljenosti (VRANKOVIĆ, A. 1976). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Uski obalni pojas gornje krede čine ruđistni vapnenci-litološki dosta monotona serija vapnenaca, koji se odlikuju visokim sadržajem CaCOs (96—98°/o) a malo nerast vorivog ostatka. Drugu litološku seriju krednih sedimenata, koji zahvaćaju najveću površinu šume Kalifront čine vapnenci s ulošcima dolomita1, koji saidrže manje karbonata (CaCOs) a više nerastvorivog ostatka´ od prethodne serije, što je važno za tvorbu tla na kraškom terenu. Najposlije, jedan manji dio ove šume dolazi na tlima, koja su se ratzvila na rastresitim, crvenkastosmeđim, ilovalstim, dubokim sedimentima kvartara. Oni zapremaju veću površinu centralnog dijela šume Kalifront. Mikroreljef istraživanog terena je tipičan kao i za druga područja našeg krša, zastupljen brojnim vrtačama, dulibama, stjenovitošću i kamenošću. a vidlj| ivi su i znakovi erozije. U makroreljefškim razmjerima sjeverni je dio mirnijih položaja tj. sa širim platoima i depresijaimai, gdje osim plitkih dolaze i duboka tla kao rezultat akumulacije zemljišnog nanosa erozionim putem. Prema, morskoj obali, u pravcu juga i jugozapada, teren je strm i intenzivnije razveden dubokim jarugama i oštrim grebenima, te je površina tla ilsprana, više kamenita, čak i stjenovita, a tla su plitka i s mnogo skeleta. I najzad, na kvartarnim sedimentima, u sjeverozapadnom dijelu šume koji su po svojoj konzistenciji najerođiibiilniji, zbog reljefski zaravnjenih, mirnih položaja dolaze duboka, ilovastevpjeskovita tla i bez skeleta (rasadnik). Tipovi tla: — crvenica na vapnencu, lesivirana, plitka, glinasta — eutrično smeđe tlo na crvenkasto smeđim kvartarnim pijescima, tipično, dvoslojni profil — smeđe tlo na vapnencu (kalkokambisol), lesiVirano. srednje duboko, glinašto. Smeđa tla na vapnencu i crvenice dolaze na tvrdim mezozojskim vapnencima u vidu mozaika, tj!. ne pokazuju površinski jasnu graničnu pravilnost. Razvijena su ili kao površinski plitka ili srednje duboka tla, pretežno u međustjenovitim prostorima. Skelet tla čine veće gromade stijena, koje jednim manjim djelom strše iznad tla, a više su zastupljene u samom profilu gdje ih pokriva tanji zemljišni pokrivač. Unutar samog profila tla dolaze prostorno, veći ili manji »džepovi« onih tala o čijoj veličini ovisi količina tla uopće kao i njegova dubina što je u direktnoj´ vezi s mogućnošću razvojja korijenovog sistema šumskog drveća. Dakle, tvrda i kompaktna geološka podloga-vapnenac. je limitirajući faktor dubina tla odnosno prostorne zastupljenosti soluma. Po mehaničkom sastavu to su glinovita tla, pri čemu pokazuju jasnu pravilnost, tj. da su teža u dubljem (B) r2 — horizontu. Poroznolst im se kreće n širokom intervalu od malo do vrlo poroznih tala. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 32 <-- 32 --> PDF |
najhladniji siječanj (7,5). Razlika temperatura između I i VII mjeseca je 17,1°C, što znači da je klima na Rabu prelazna između maritime i kontinentalne. Apsolutni maksimum bio je 05. 07. 1952. godine i(37°C) i minimum 06. 01. 1947. (—10CC); tj. razlika je 47° (u Crikvenici 50,5°). Na Ralbu je manji broj vrućih i toplih, hladnih i studenih dana nego u Crikvenici1. Relativna vlaga, zraka je prosječno 70,4% u 7 h, 59,4°/» u 14 h i 67,5:% u ,21 h, ´prosječno godišnje 65,8%. Rab spada u najsunčanije krajeve Evrope. Od 1.122 mm oborine padne u najtoplijem dijelu godine 43%. Mraz se rijetko pojavi, vrlo čest je bio u godini 1952. (Slijepčević, A. 1960). Srednje temperature zraka na otoku se kreću ovako: I tromjesečje 7,1 °C; II tromjesečje 13,9°C; III tromjesečje 26,0°C i IV troimjesečje 12,8°C. Srednju temperaturu iznad 18°C otok Rab ima oko 142 dana lili oko 39% dana u godini, a iznad 10°C oko 266 dana ili; 73%. Po broju sunčanih sati u godini, Rab spada u najsunčanije krajeve Evrope s prosječno 6,8 sati dnevno ili 2479 sati na godinu. Osim toga, otok Rab ima godišnje i prosječno 91 potpuno vedar dan (bez ijednog oblačka). Na otok je u razdoblju ;1960—1979. godine palo u prosjeku 1042 mm oborina na godinu. Najmanje oborina ima, mjesecima (15%) i proljeće (17,6%) a najviše u jesen (37,8%) i zimi [(29,6%). Blagom podneblju i klimi otoka mnogo pridonosi brdoviti lanac Kamenjak, koji otok prirodno štiti ođ utjecaja hladnih i suhih sjevernih i sjeveroistočnih vjetrova. Zahvaljujući ovom brdskom lancu, temperatura je u zimskim mjese cima znatno viša nego u priobalnim mjestima´ duž Podvelefoitskog kanala. U zimskim i´ ranim proljetnim danima na otoku puše suh i: prohladan sjeveroistočnjak — bura. U jeseni je čest jugo — vjetar jugoistočnog smjera, topao i vlažan koji donosi vlagu i nebo prekrije gustim tamnim oblacima s obiljem kaše. U ljetnim mjesecima ugodni, vjetrić sa zapada — maestral (Zapuše oko 10 sati ujutro i traje do zalaiza sunca, ublažujući podnevnu Ijletnu žegu. Zahvaljujući tom povjetarcu, ljetai na otoku nemaju nesnosnih podnevnih pripeka, a jedriličarima povjetarac predstavlja pravo^ zadovoljstvo. Osim opisanih vjetrova, na Rabu pusu vrlo rijetko dl vjetrovi drugih smjerova i manjeg intenziteta, kao: sjeverozapadnjak (traimontana), lebić (garfoin) i šilroko (pravi južnjfek). Oluje i nevremena, koje mještani zovu zajedničkim imenom »nevere«, »neverini«, vrlo su fijetke i kratkotrajne pojave, aili ipak manjim čamcima- i nevještim pomorcima znaju prirediti neugodna iznenađenja. (MASKARIN, V. 1981). GEOLOŠKA PODLOGA Novija geološka istraživanja ukazuju da je otok Rab izgrađen od gornjokrednih i paleogenskih naslaga. Gornjokredni slojevi se sastoje od vapnenca s rijetkim ulošcima dolomitnih vapnenaca u bazi. Naslage paleogena djelomično su zastupane foraminiferskim vaipnencilma, a većim dijelom klastičnim naslagama (lapori, pješčenjaci, konglomerati i breče). (MAMUZlC. P. 1962). TL o ´ ´" ***«< ´ ´.;];-:;r:;v Najveća površina šume Kalifront a, time ii NPŠO, nalazi se na sedimentima gornje krede, a samo jedan manji´ sjeverozapadni dio je kvartarne starosti. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Treća brdska kosa na jugozapadnom dijelu otoka pod nazivom Kalifromt, najmanja, po nadmorskoj visini, (92 ni u predjelu Plogar), prostire se u istom pravcu kao i prve dvije, a proteže se od rta Kaltfront {Zeleni rt) do rta Frkanj, gdje se spušta u more i ponovno izranja kao´ otok Dolin. Između ovih triju brdovitih kosa pružaju se dvije plodne doline: veća dolina proteže se od Uvale Supetarska Draga do Banjola, dok se nešto manja dolina proteže jugozapadnim dijelom otoka od Uvale Karnpor do- Uvale Eufemija. Obale otoka Raba nisu jednako razvedene. Najslabije je razvedena sjeveroistočna obala od rta Gavranić do poluotoka Lopar, pa na ovom dijelu ama tek nekoliko manjih dražica kao što: su Mag, Krklant i. Njivice. Poluotok Lopar naprotiv ima plosnate i lijepo razvedene obale. Cijeli poluotok se blago izdiže iz mora i podsjeća na oblik ispružene pesnice. Pet oštrih rtova poput pet prstiju na ruci ograđuju mnoštvo nianjih draga i dralžica i među njima dvije najveće: Loparsku: dragu, i Crnice (Rajska plaža). Sjeverozapadna obala otoka Raba je najraizvedenija. U ovo ni dijelu dominiraju dvije velike drage: Supetarska draga i Kampor. U jednoj i u drugoj more se duboko usadilo u suhu zemlju i stvorilo dvije prostrane uvale, koje na svom završetku imaju velike pješćake. Ovaj: dio otoka obiluje i, manjim uvalicama. uvalama i dražicama. Na zapadnom dijelu dističu se svojom ljepotom uvale: Sv. Mare, Perla, Planika, Kristal, Valsika, Kanitalj, Kristofor, Cifnat, Golžinka, Jele^novica, Suha Punta, Matovica, Kandalora. (bolje poznata kao nudistička plaža). Iza rtai Frkanj- proteže se gradska luka a istočno od gradske luke su tri otvorene pješčane drage pod nazivom Prva Padova, Druga Padova i Treća Padova kao poznate i omiljene kupališne zone. Barbaitski kanal obiluje manjim otvorenim dražicama, omeđenim malim lukobranima (mulićima), najvećim dijelom pjeskovitog i šljunčanog dna. Nastavno pokusni šumski objekt nalazi se u jugozapadnom dijelu otoka i pripada šumskom predjelu Kalifront. U svom sastavu ima jednu od najljepših uvala na otoku, uvalu Sv. Mara, a, njegova veličina iznosi cea- 100 ha, sve obraslo šumom hrasta crnike, niskog uzgojnog oblika. Nadmorska visina kreće se od 0 do 80 m. Obala; NPSO je vrlo razvedena, s većim dragama i dražicama. Reljef je na gornjim položajima uglavnom blago valovit ai prema moru ponegdje nejednolik. Petrografsku podlogu predjela čine vapnenci Gornje Krede. S obzirom na ustremljenost kamenih slojeva, tlo prosječno nije plitko kao na velebitskim padinama:, pa je uglavnom do srednje duboko, razmjerno dobro strukturno i plodno. Na otoku vlada vrlo povoljna -mediteranska, klima s blagim zimama i ugodnim umjereno toplim ljetima. U zimskim mjesecima živa u termometru vrlo rijetko pada ispod nule. Snijeg, koji pokriva vrhunce Velebita, predstavlja samo lijepu vizuelnu dekoracija panorami otoka u ,zi´mi i gotovo nepoznat stanovnicima otoka. U ovom stoljeću Rabljani su imali prilike da vide snijeg svega tri puta na svom otoku. Srednje godišnje oborine iznose 1.122 mm i nisu mnogo nejednolično raspoređene; ipak su proljeće i ljeto najsuši´ dio godine; najmanje je oborina u XII mjesecu. Ljetna vrućina je podnošlj.ivija nego npr. u Crikvenici. Formula klime, po Köppenu, je Cfsax. Srednja godišnja temperatura bila je u razdoblju godine 1946—1958. 15,5°C (1892—1938. godine 14,5°C). Najtopliji je srpanj (24.6), a 133 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 30 <-- 30 --> PDF |
tj. prevođenje niskog uzgojnog oblika u visoki uzgojni oblik šume hrasta crnike. U tu svrhu postavljeno je na. NPSO (Nastavno-pokusni šumski objekt) Rab već 1977. godine 11 pokusnih ploha^ površine od 400 do 10.000 ni2. Na tim pokusnim plohama obavljaju se prorede različitog intenziteta1, unosi se žir crnike i kontejnerske sadnice hrasta crnike, promatra se prirodni urod1 žira i razvoj pođmlatka, mjere se količina relativno užitog svjetla i dr. Da bi se dobio općeniti uvid o položaju i. prirodnim uvjetima otoka Raba, donosimo na temelju postojeće literature i vlastitih istraživanja kratak opis prirode otoka Raba. SINEKOLOŠKI UVJETI OTOKA RABA Prije prelaska na znanstveno-stručno izlaganje naših istraživanja donosimo slikoviti opis otoka Raba po V. MAŠKARINU 1981. godine koji glasi: Otok Rab pripada skupini Kvarnerskih otoka rili skupini, otoka gornjeg Jadrana1. Geografski je smješten između 44°41´ i 44°51´, sjeverne širine i 14°40´ i 14°53´ istočne dužine od Grinaiča. Ukupna površina otoka iznosi (93,6 km2. Dužina od rta Gavranić do rta Sorinj je 22 km. Širina otoka je vrlo neujednačena, na južnom dijelu od rata Krklant do zaseoka Perčinić u Barfoatu je svega 3 km. a najširi je u sjevernom dijelu od rta iŠilo u, Loparu do rta Kristofor na sjeverozapadu. 10 km. Svojom dužinom proteže se u smjeru jugoistok-sjeverozapad, paralelno sa kopnom Podgorja u Hrvatskom primorju. Najistureniji rtovi otoka nisu jednako udaljeni od kopna. Jugoistočnim dijelom, rtom Gavranić, Rab je najbliži kopnu, i to 1,5 km. U sjeveroistočnom dijelu od kopna ga dijeli Podvelebitski kanal, a od najvećeg jadranskog otoka Krka, u sjevernom dijelu razdvajaju ga zloglasna Senjska vrata. Od otoka Cresa i Lošinja dijeli ga široki morski rukav Kvarnerić koji jugozapadni dio otočani u žargonu nazivaju »2upalj «. Jugozapadnim dijelom Rab je najviše primaknut otoku Pagu (rtu Lun), od kojega je odvojen Paškim kanalom, koji jugoistočnim dijelom prelazi u Podvelebitski, kanal. Između nenastanjenog otoka Dolin i južnog dijela Raba pruža se Barbatski kanal. Od poluotoka Frkanj\ do< sjevernog rta otoka Dolin, prostiru se Rapska vrata, koja vode od Paškog kanala u uvalu Eufemija i gradsku luku. Otoku Rabu pripada i nekoliko manjih otočića koji svojim osobitostima nadopunjuju ovaj prekrasni otok: Grgur i Goli u Senjskim vratima. Maman. Sailovac i Sriidnjak u uvali Supetarska draga, Veli i Mali Laganj, Dolfin i Trstenik u Kvarneriću, Sv. Juraj u Rapskim vratimai, Dolin u Barbate kom kanalu, te Mišnjak i Lukovac u Podvelebitskom kanalu. Duž otoka protežu se tri brdovite kose, najveća sjeveroistočnim dijelom pod nazivom Kamenjak sa najvišim vrhom Straža ili Stander, 408 m nadmorske visine. Sjeveroistočni dio ove kose strmo ,se obrušava u more Podvelebitskog kanala, tako da je sjeveroistočna obala najvećim dijelom nepristupačna zbog velikih strmina i golih strmih litica´. U sjevernom dijelu Kamenjak ima blaže padine, a poluotok Lopar dlanovitog oblika blago uranja u more sa, mnogo plitkih pjeskovitiih uvala ii dražica. Sredinom otoka proteže se blaga brdska kosa Vrsi od poluotočića Gonar do Druge i Treće Padove (druga i treća uvala) U Banjolu. Proteže se paralelno s brdoin Kamenjak u pravcu jugoistok-sjeverozapad, blagih je padina, a najvišu visinu od 131 m doseže već ra samom početku kod poluotočića Gonar. 132 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Šum. list CVIII (1984), 131 UDK 630*187 : 232.4 . 001 (497.13 Rabi SINEKOLOŠKO-UZGOJNO ISTRAŽIVANJE U ŠUMAMA OTOKA RABA1 Đuro RAUS i Slavko MATIĆ2 SAŽETAK. U prvom dijelu prikazani su sinekološki uvjeti (geološka podloga, tlo, klima i šumska vegetacija) otoka Raba a u drugom dijelu podaci o osnovanim pokusnim plohama 1977. i 1978. godine na kojima će se pratiti utjecaj uzgojnih mjera (pr or ediv an ja, podsadivanja i dr.) u sastojina šume crnike. Pokusne plohe postavljene su u sastojinama makije, niske i srednje šume s podacima o početnom stanju strukture sastojina po vrsti i broju drveća i to nultog stanja i stanja nakon izvršenih proreda, (op) UVOD Šumarski fakultet već punih 60 godina, dio .svog terenskog obrazovanja stu~ denata obavlja na otoku Rabu. Osnivač Katedre za uzgajanje jšuma, prof, dr Andrija Petračić , prvi je doveo ´studente šumarsstva na otok Rab, da im pokaže raslinje i šume najzelenijeg otoka na Jadranu. Bilo je to davne 1923. godine. Od toga vremena, pa sve do< danas ,(s malim prekidom za, vrijeme drugog svjetskog rata) studenti šumarstva svake godine dio svoje terenske nastave provode na otoku Rabu. Od 1974. godine susretljAvošću Skupštine općine Rab i naroda toga, otoka, u šumi Kalifront, uspostavljen je Nastavno pokusni šumski objekt Rab, na kojem se odvija dlntenzivan nastavni i znanstveni rad. Na terensku izobrazbu dolaze studenti II, III i (IV godine, a pojedina godina boravi na otoku 3—6 dana u godini. U 1976. godini osnovan jß i eksperimentalni rasadnik na površini od 1 ha. U sklopu svojih znanstvenih zadataka nastavnici Katedre za uzgajanje šuma kao i ostalih Katedara, dio svog znanstvenog rada olbavljaju na, tom objektu i u šumama otoka Raba. Zbog relativno duge šumarske tradicije na otoku i specifičnog načina gospodarenja sa šumama rapske općine u (prošlosti a i, nakon drugog svjetskog rata, smatrali smo svojom dužnošću da se pozabavimo silnekološko-uzgojnim istraživanjima spomenutih šuma. Naš zadatak i, cilj je unapređivanja postojećih šuma, J) Referat odiržan na I kongresu biologa Hrvatske u Poreču, 1981. godine. 2) Prof. dr Đuro Rauš, dipl. ing. šum., Katedra za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Simunska cesta br. 25. Prof. dr Slavko Matić, dipl. šum., Katedra za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Simunska cesta br. 25. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1984 str. 28 <-- 28 --> PDF |
REKLI SU... Prof. FAZLIJA ALIKALFIČ (u govoru prilikom primanja Plakete »14. April« SIT-a SDI Bosne i Hercegovine 27. listopada 1983) : »U svakom našem poslu u pitanju je ne samo znanje nego, isto toliko, svijest i savjest projektanta. Kada o tom govorim, mislim na to da u svim granama rada i projektovanja i u svim dijelovima zemlje ima inženjerskih diploma koje su ugrađene i u projekte-promaišaje. Drugo je pitanje da li je tako bilo iz razloga nedovoljne proučenosti problema, iz nedovoljne stručnosti i neiskustva, ili možda iz poltronskog odnosa prema rukovodstvima, pa bili oni direktori, sekretari komiteta, predsjednici opština ili ministri i članovi Izvršnih Vijeća. Takvi objekti, ofcim ostalog, danas pritišću naše i onako nepovoljne privredne bilanse i stalno se nameću kao problem radnih kolektiva i društveno-političkih zajednica. Da spomenem samo to da ima i takvih primjera da su neki šumarski inženjeri pri programi! anju i projektovanju i po> nekoliko puta istu drvnu masu uzimali kao sirovinu za snabdjevanje raznih, često puta među sobom i vrlo udaljenih, kapaciteta industrije za preradu drveta. Savjest je u pitanju, a savjest je nedovoljni dio cjeloviie moralne i slobodne liičnosti. Inžinjeri i tehničari moraju se zalagati na swm poslu, staviti na raspolaganje svo svoje znanje i iskustvo, ali1 isto tako energično se boriti za prava stručna rješenja, cijeniti svoju savjest i ne dozvoliti da ona dođe u pitanje. Kada o ovom govorim prisjećam se riječi uglednog političara i sociologa, tadašnjeg predsjednika Indije, Radakrišnana, kada je prije nekoliko godina, primajući diplomu počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu, u svom svečanom govoru pored ostalog rekao i to: ´Nauka nije sluškinja politike.´ Nauka ie pozvana da ide i ispred politike, da osvjetljava puteve društvenog razvoja i tehničkog napretka. Svejedno, ove misli ne treba shvatiti bukvalno i usko.« (Šumarstvo i prerada drveta, br. 10—12/1983) BARBARA BENEŠIĆ, magistra ekonomije, komercijalna direktorica Varaždinske industrije svile, konfekcije i kišobrana: Tekstilnu industriju, s kožarskom i drvno-prerađivačkom, nazivaju niskoakumulativna grana. Ne znam samo tko je to izmislio! Zbog tog naziva proizlazi i naš tretman. Niskoakumulativna grana, što je to? Pri tome se ne vodi računa da te grane zapošljavaju 12 posto ukupno zaposlenih u Jugoslaviji. Je li normalno da mi ne znamo kome ide dio naših deviza? Koje su to zajedničke obaveze kad ja točno znam za mnoge njih koje su i kakve Isu. Tekstilna, drvna i kožarska grana podnose najveći teret s tom razlikom da drvna industrija ima sirovinsku osnovu pa je njoj lakše. Na jednom srno sastanku kvantificirali teret ´raznovrsnih reformi i stabilizacije i utvrdili da upravo te tri grane snose najveći dio. (U časopisu »Svijet«, br. 6. od 16. ožujka 1984, Zagreb) |