DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 90 <-- 90 --> PDF |
KISELE KIŠE — GORUĆI SVJETSKI PROBLEM Problem kiselih kiša već je pred deset godina razmatrala Međunarodna konferencija UN za zaštitu čovjekove okoline. O ovoj opasnosti svjetskih razmjera u slijedećem tekstu govori Don Hinricksen. Prave kisele kiše pojava su sjeverne hemisfere. U Poljskoj kisele kiše nagrizaju željezničke tračnice Gornjeg Šljonska, pokrajine koja je najzagađenija otpadnim tvarima u atmosferi. Kulturni spomenici Krakova također su žrtve kemijskih spojeva. Kisele kiše uz ostale štetne supstance vežu se sa mramorom i ubrzavaju propadanje antičkih spomenika Grčke kao što je Partenon i Akropolis. Katedrala u Kolnu dijeli istu sudbinu. U Skandinaviji, jednoj od najugroženijih regija svijeta, život u brojnim jezerima ozbiljno je ugrožen. Od 90.000 švedskih jezera, 20.000 jezera je jače zagađeno, a u 4.000 jezera izumrle su sve ribe. Situacija u Norveškoj još je alarmantnija. Gotovo 80% jezera i rijeka na jugu ove zemlje već je u odumiranju ili vrlo kritičnom stanju. Nadležne vlasti upozoravaju da je 13.000 km? jezerskih površina ostalo bez riba. Zapadnonjemački stručnjaci smatraju da su kisele kiše razlog zbog čega propadaju velike šumske površine. U posljednjih 5 godina osušilo se 1.500 ha bavarskih crnogoričnih šuma, a prema prognozama uskoro će propasti 80.000 ha šuma u Bavarskoj i Baden Württembergu jer su već danas znatno oštećene. S druge strane Atlantika stižu slični alarmi. Prema službenim izjavama kanadskih vlasti u pokrajini Ontario, više tisuća jezera je izrazito kisele reakcije, a nebrojena druga jezera očekuje ista sudbina u koliko se ne dogodi neko čudo. U Sjedinjenim državama znanstvenici upozoravaju da su na Istoku tisuće jezera već danas tako kisela, da ih se može nazvati ribljim grobljima. To osobito vrijedi za pokrajinu Adirondack. Svi su znanstvenici jedinstveni u zaključku da kisele kiše nastaju od ´sumpornog dioksida i dušikovog oksida koji se oslobađaju s procesima sagorijevanja fosilnih goriva kao što je ugljen, nafta, zemni plin, prvenstveno u termocentralama. Ovi spojevi nastaju i u procesima metalurgije, a dušikov oksid i pri izgaranju goriva u motorima s unutrašnjim sagorijevanjem. U posljednjih 30 godina kisele kiše su u takvom porastu upravo radi činjenice što su brojne termocentrale i metalurški pogoni prešli na vrlo visoke dimnjake, da ne bi zagađivali neposredni okoliš. Ironija sudbine! Na taj je način omogućeno širenje otpadnih plinova i prašine djelovanjem vjetrova na vrlo velike prostore. Poznato je da oblaci S02, nošeni vjetrovima prevale u 5 dana put od 1000 — 2000 kilometara. Pogoni za preradu nikla i bakra u Sudbury-Ontario nose u tom pogledu neslavni rekord, jer su registrirani kao najveći svjetski producenti sumpornog dioksida. Samo jedan 400 metara visoki dimnjak »izbljuje« u godinu dana više od 1 milijun tona SO^, kojeg vjetrovi raznose u krugu od više stotina kilometara. 88 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Ovi štetni otpadni plinovi vežu se na visinama sa vodenom parom i kisikom iz atmosfere, te pod utjecajem sunčevog svjetla stvaraju »juhu« u kojoj je otopljena sumporna i dušičasta kiselina koja daljnjom oksidacijom prelazi u dušičnu kiselinu. U nekim visoko industrijaliziranim pokrajinama u procesima sagorijevanja prisutan je i plinoviti klorovodik koji prelazi u solnu kiselinu i tako učestvuje u sastavu kiselih kiša. Kad ova đavolja »juha« dospije kišom, snijegom ili kao prašina u jezera i rijeke, vode postaju kisele. Naravno zakiseljuju se i kopneni ekosistemi. Limnolozi smatraju kiselom kišom oborinski talog čija pH vrijednost leži ispod 5,6. Kao i mnoge druge pojave, kisela kiša nije novost i nije samo proizvod industrijske epohe. Pojava je stara koliko je stara i naša zemlja, odnosno uvjetovana je i prirodnim procesima kao što su erupcije vulkana ili veliki šumski požari. Ovo prirodno zakisel javan je nipošto nije glavni uzročnik kiselih oborina na sjevernoj hemisferi. ´Prirodne koncentracije S02 i NOx znatno su ispod onih količina koje daje industrijsko zagađenje. Samo u 1980. godini industrija SAD je poslala u atmosferu preko 26 milijuna tona S02 i oko 22 milijuna tona NOx. Prema podacima OECD evropski dimnjaci isporučuju godišnje 60 milijuna tona SO2 u atmosferu. Koncem pedesetih godina kisele kiše su se ustalile u Belgiji, Holandiji i Luxemburgu. Deset godina kasnije obuhvaćene su Njemačka, Francuska, Velika Britanija i južni dijelovi Skandinavskog poluotoka. Istovremeno kisele kiše padaju na istoku SAD i Kanade. Prošle godine u Norveškoj je pala kiša kisela poput limunske kiseline. Na jugu ove zemlje sniježne mećave ne donose samo lagani sniježni pokrivač već i zastrašujuću crnu prevlaku. U SAD u gradu Kane-Pensyllvania pada i prava octena kiselina, a u Wheeling-u, Zapadna Virginija, gotovo koncentrirana kiselina. Kako je moguće da unatoč ogromnih količina SO2 i NOx u SAD i Evropi nema i još više kiselih površinskih voda? Kako kisela kiša ubija ribu i kako razara tlo? Jezera i tekućice su vrlo različiti, a jednako tako i tla na zemlji. Priroda koja povremeno daje kisele kiše stvara u nekim predjelima obrambene zone, jer alkalična tla podnose velike količine kiselih oborina. To jednako vrijedi za jezera čija su dna izgrađena od karbonatne podloge. No jezera i tla izgrađena od starih glina i ilovine ili od granitnih stijena, a to je gotovo čitava Skandinavija, nemaju mogućnost obrane. Treba međutim naglasiti da kisele kiše nisu neposredni uzročnik pomora riba, već samo instrument masovnog ubijanja. Naime, iz poznatog norveškog prirodoznanstvenog projekta »Kisele kiše — i njihov utjecaj na šume i ribe« proizlazi sljedeći zaključak: riba nije direktna žrtva kisele kiše, ali osjetljivih vrsta poput lososa, pastrve, crvenoöke, piora i arktičke zlatovčice, padom pH vrijednosti populacije nazaduju, a zatim ugibaju radi izvjesnih kemijskih procesa koji se dešavaju u vodi posredstvom kiselih kiša. Istraživači su ustanovili da nižu pH vrijednost redovito prati povećana koncentracija toksičnih metala kao što je živa, aluminij, olovo, cink i kadmij. Čini se da upravo aluminij koji sa kopna dospijeva u vodu zadaje taj smrtonosni udarac, jer je njegova toksičnost najveća kad pH vrijednost vode iznosi 5,0. Toksičnost teških metala raste sa stupnjem kiselosti vode — ako pH vrijednost iznosi 5 ili manje, ribe ugibaju zajedno sa svojim predatorima i ostalim vrstama. Tako počinje proces osiromašenja na vrstama, a nagle promjene u sastavu ihtiofaune neminovno vode u ekološko propadanje vodenih sistema. Na kraju u ekosistemu preživi po koja vodena buha i po koji par jegulja. 89 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 92 <-- 92 --> PDF |
O djelovanju kiselih kiša na šume i šumska tla za sada se ne mogu dati potpuni podaci. Međutim dok norveški projekt govori o kiselim kišama kao posredniku u procesu ugibanja riba, njemačke studije ukazuju na kisele kiše kao direktnog krivca za propast tisuće hektara crnogoričnih šuma. Jedno je sigurno: posredstvom kiselih kiša oslobađaju se teški metali u tlu, a time raste i njihova toksičnost. Ujedno kisele kiše ispiru kalcij i kalij i tako oduzimaju stablima neophodna hranjiva. Nedavno je ustanovljeno da se zakiseljuju i temeljne vode. Kisele oborine prodiru kroz tlo u vodonosne slojeve zajedno sa oslobođenim teškim metalima. U švedskoj pokrajini Bohuslan na zapadnoj obali, 49% ispitanih bunara imalo je pH vrijednost ispod 5,5. Znanstvenici Švedskog instituta za proučavanje zagađenja okoliša ustanovili su u mnogim vodovodima velike količine bakra, cinka, pa i kadmija. Ova otkrića potvrdila su ono što su ljudi već ranije primijetili: kućno posuđe od aluminija korodira, pitka voda imade loš okus, a svjetlokosoj djeci nakon pranja glave, kosa pozeleni radi bakra u vodi. Uzgajivači peradi koja pije vodu iz vodovoda tvrde, da koke nose jaja sa vrlo slabom i lomljivom ljuskom. Znanstvenici strahuju da problem koji je tek djelomično objašnjen krije u sebi nove i za sada nesagledive opasnosti. Sigurno je da su kisele kiše postale jedan od najvećih problema ovoga stoljeća. Razmjeri ove svjetske pošasti nisu potpuno sagledivi, a neizvjesno je i pitanje kada se može očekivati radikalno rješenje ovoga zla. Dok se znanstvenici prepiru oko sporednijih pitanja, a odgovorni organi ne reagiraju u očekivanju zaključnih činjenica, na sjevernoj hemisferi i u drugim dijelovima svijeta padaju i dalje kisele kiše. Očekivati slijedeću kišu čija će pH vrijednost možda odgovarati limunovom soku ili octenoj kiselini nije nimalo ugodno. Evropski program monitoringa nad zagađenjima atmosfere na velikim udaljenostima postoji od 1977. godine. Ustanovljeno je da najveći dio sumpora koji pada na evropske zemlje potječe iz drugih zemalja. Problem kiselih kiša je stoga općenit, jer pojedinačne mjere koje poduzima pogođena zemlja ne mogu biti efikasne. Na savjetovanju eksperata u Salzburgu 1981. g. istaknuto je da danas postoje uređaji za pročišćavanje fosilnih goriva prije njihove upotrebe, kao i uređaji za pročišćavanje otpadnih plinova. Pojedine tehnologije odsumporavanja smanjuju sadržaj sumpora za 95%. Savjetovanje u Salzburgu održano je u okviru posebnog Programa, koji je na temu kiselih kiša pripremila Privredna komisija OUN. Godine 1979. 34 zemlje potpisale su Konvenciju o atmosferskim zagađivanjima koja prelaze granice zemalja. Konvenciju je do sada ratificiralo 12 zemalja. Ostali potpisi očekuju se uskoro, čime će Konvencija konačno stupiti na snagu. Prema Biltenu Svjetske organizacije za zaštitu prirode Ing. Drago Böhm Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb |